Već šest godina, Marija Razić u jutarnjim časovima tokom vikenda u brojnim je crnogorskim domovima posredstvom malih ekrana, kao jedna od urednika i voditelja Jutarnjeg programa Javnog servisa.
Ipak, publika će je još dugo pamtiti po raznovrsnim emisijama koje je vodila i uređivala na IN televiziji, a o kojima je, kao i o jutarnjem programu, pričala za dodatak Play.
Na početku razgovora, Razić je priznala da joj i nakon pet sezona, nije lako ustati na vrijeme za snimanje Jutarnjeg programa i u šestom serijalu.
“Iako sam ranoranilac, buđenje u četiri sata ujutru je apsolutno neprirodno, tako da pored alarma na telefonu, aktiviram još dva sata, za svaki slučaj. Prvo zvono je u tri, motivaciono i ono mi saopštava da mogu da spavam još sat. Kad zazavoni u četiri, ustajem kao vojnik i spremam se.
Uopšte ne razmišljam je li rano, već samo o tome da sve protekne kako treba”, otkriva ona, a zatim prepričava dnevnu rutinu voditelja ovog formata.
“Jutarnji program vikendom traje četiri sata i to je veoma zahtjevan format. Dnevna rutina podrazumijeva rad u redakciji, čitanje novina, portala, osmišljavanje tema, prikupljanje materijala, mnogo telefonskih razgovora, razmjenu mejlova”, nabraja Razić.
“Emisiju osmišljavam tako da bude korisna, edukativna, zanimljiva, zabavna, da se sadržaji brzo smjenjuju i da gledaoci dobiju puno informacija i nekih novih lijepih priča. Najzahtjevniji i ujedno najzanimljiviji dio meni lično je sastavljanje programske košuljice. Kada je ona dobra, četiri sata u studiju mi prolete”, ističe voditeljka.
Na pitanje da izdvoji najinteresantnije goste koje je do sada ugostila u svom studiju, Razić odgovara:
“Na nedjeljnom nivou imam između 10 i 15 sagovornika, a nekada i više. Naša zemlja je mala i na televizijama uglavnom gledamo iste ljude. Najsrećnija sam kada otkrijem ‘novog dobrog sagovornika’. Teško mi je da izdvojim najinteresantnije goste, jer ih je zaista bilo puno. Prijaju mi ljudi koji govore tako da ih svi razumiju, koji su prirodni”.
Među gostima nađu se i oni koji imaju tremu, a urednica i voditeljka pojašnjava kako im u tim situacijama pomaže da prevaziđu strah od kamere, te koliko je bilo simpatičnih situacija koje su je nasmijale.
“U živom programu uvijek ima simpatičnih momenata, kako zbog treme gostiju tako i zbog mnogih drugih situacija u kojima se nađemo. Ja na svu sreću nisam paničar, vjerujem da iz svake situacije postoji izlaz i time se rukovodim i tako se ponašam...”, odgovara ona.
“Gostima koji imaju tremu kažem da će nam razgovor izgledati kao da smo na kafi. Ako se dogodi da gosta savlada trema, obično nastavim razgovor nekom konstatacijom, osmijehom i nekako sve krene normalnim tokom. Greške nema ako smo i ja i gost spremni za temu”, tvrdi Razić, koja se rado prisjeća i emisija koje su i danas u lijepom sjećanju crnogorske publike.
“U ovih 20 godina, koliko sam posvećena televiziji, uradila sam mnogo. Ne znam koliko je to sati živog programa, anketa, terenskih priloga, montaže”, obrazlaže ona, a potom izdvaja i najdraže.
“Od autorskih emisija izdvojila bih kratke edukativno-zabavne forme ‘Nije nego’ koja se bavila jezičkim nedoumicama i ‘Doživjeti stotu’ (prvobitno ‘Gimnazijum’), prvu emisiju u Crnoj Gori koja se bavila zdravim stilovima života. Magazinska poslijepodnevna vikend emisija ‘In Family’ obilježila je 10 godina moje karijere”, nabraja Razić, koja i među njima izdvaja najdražu.
“Projekat koji nikada neću zaboraviti, koji je bio revolucionaran i u tehničkom i koncepcijskom smislu je ljetnji program ‘Check in’ koji sam radila uživo svakodnevno u dva termina, dnevnom i noćnom, sa velikim profesionalcima. ‘Check in’ mi je pokazao kolika je moja energija, kako da ono što volim ‘živim i na televiziji’ i da uvijek budem ono što jesam”, kaže ona i dodaje da se toga i danas drži.
Iako je zadovoljna radom u Jutarnjem programu, Razić ima ideje za naredne projekte:
“Ideje uvijek postoje. Ali, danas je put od ideje do realizacije veoma zahtjevan, i to više nego ikad. Publika je zahtjevna. Ono što nudimo publici mora da bude prije svega kvalitetno. Složićete se sa mnom da su mnoge televizije prepune loših sadržaja, prvenstveno rijalitija u kojima je sve obezvrijeđeno! Sve češće se pitam da li je moguće šta sve gledamo! Srećna sam što mi je ukazano povjerenje da godinama uređujem i vodim Jutarnji program na Javnom servisu. Rejting najgledanijeg jutarnjeg formata u zemlji pokazuje mi da se moj trud vidi, da sam u dobrom timu i da mi je mjesto tu gdje jesam”.
Pored rada na televiziji, Razić je uspješna i na privatnom planu, a kaže da je ključ uspjeha u dobrom organizovanju vremena.
“Dobar sam starteg, nikada ne kasnim, poštujem dogovor, izvršavam svoje obaveze. Naravno, uvijek može bolje. Volim da pomijeram svoje granice i da usavršavam i najbanalnije životne stvari”, kaže mama dvoje djece, pa otkriva i koliko ona prate njen rad na malim ekranima.
“Kada me Sava (18) i Staša (11) vide na ekranu, kažu ‘mama je na poslu’ i mislim da baš tako i doživljavaju moj rad, kao svaki drugi posao. Navikli su da me gledaju i to gotovo nikada ne komentarišu. Osim ako im neka tema nije posebeno interesantna”, ispričala je ona.Um neka caruje
Marija Razić poznata je i po tome što dosta ulaže u zdrav život, te da je veoma fizički aktivna, pa otkriva i koliko vremena posvećuje svom tijelu.
“Redovno treniram, praktikujem kardio aerobik i tračnje, i u toku godine ne pauziram sa treningom. Spavam šest sati dnevno, često i manje i vodim računa da spreman kvalitetnu hranu, da jedem puno voća i sirovog povrća i da pijem puno vode. Nisam gurman. Ovakav životni ritam, uz genetiku, mora ostaviti dobre tragove i na tijelu. A “um neka caruje”!”, poručuje ona.Na televiziji ništa ne može da se sakrije
Razić je novinarstvom počela da se bavim još kao učenica srednje škole, a za “Play” se prisjetila prvih profesionalnih koraka.
“Svoje početke vezujem za ‘Omladinski pokret’ i ‘Pobjedu’. Imala sam 16 godina i imala sam svoje kolumne. Pisala sam kratke priče. I sada pišem, ali mnogo manje. Nakon studija, postala sam dio Trećeg kanala RTCG. Prije nego što smo dobili dozvolu da ‘uđemo u program’ radili smo svakodnevno sa vrhunskim novinarima, lektorima, stilistima. Bili smo spremni da učimo, da radimo na sebi. Imali smo koga da pitamo i da dobijemo prave odgovore.Tada sam naučila i da na televiziji ne može ništa da se sakrije”, prisjeća se ona.
Novinarstvom se bave i njene dvije sestre, Milica Pavićević koja je lice Televizije Prva i Jelena Pavićević koja je dugi niz godina radila u dnevnom listu Vijesti, pa otkriva kako je došlo do te “slučajnosti”, te koliko međusobno prate rad jedna druge.
“Naša druženja uvijek počinju i završavaju doživljajima s posla! Ja sam kao najstarija prva počela da radim, pa Jelena i onda Milica. Odrasle smo u porodici gdje su slike, knjige i muzika svetinje. Naši roditelji su se družili sa piscima, rokerima, novinarima, snimateljima, toncima, fotografima, rediteljima, glumcima, ljekarima, sportistima, političarima, advokatima, diplomatama... Mi smo televiziju imali uživo svakodnevno u našem domu. Njihova druženja nikada neću zaboraviti. Roditelji su nas možda i nenamjerno uveli u svijet kojem danas pripadamo”, smatra ona.
Bonus video:
