Nina Janković, glumica: Ne slutite
Za svaki novogodišnji doček sam ubijeđena da će biti taj najgori kog neću željeti da se sjećam, ali, hvala Bogu, za sada sam imala sreće pa sam se uvijek provela bolje nego što sam očekivala. Ko zna, možda mi vi sa ovim pitanjem naslutite nešto na ovogodišnjem dočeku. Moj savjet svima je da nemaju prevelika očekivanja, a bez velikih očekivanja, nema ni velikih razočarenja, bar kada je o dočecima riječ.
Igor Cukrov, pjevač: Opšta tuča
Prije nekoliko godina svirao sam u jednom bosanskom klubu. Bio je švedski sto za oko 350 ljudi i odlična zabava, do momenta kada je mladi bračni par riješio da “ometa” doslovno div od dva metra i 150 kilograma.
Naime, div je htio da pleše sa ženom toga omanjeg muškarca i pri tom je bio veoma naporan. Muž ga je zamolio da ih ostavi na miru, što ovaj nije shvatio ozbiljno i nastavio je. Nakon nekoliko molbi, div se pod uticajem alkohola otrgao kontroli, uhvatio muža, sjeo za stolicu i postavio ga na koljena i počeo da ga udara rukom po guzi kao malo dijete. Kako smo to sve pratili sa bine, nijesmo prestajali da sviramo, ali smo jedva uspjeli da odradimo posao od smijeha.
U jednom momentu njih dvojica su bili u centru pažnje, pa su tako svi počeli da pljeskaju u ritmu kako ovaj ogromni udara maloga, a nas već hvata panika jer je uskoro ponoć i treba da odbrojavamo. Tada ovaj mali uspijeva da se nekako iskobelja iz zahvata nasilnika i okrene sve na šalu. Međutim, kako se u tom momentu naslonio na sto gdje je bila slomljena čaša, uspio je da se povrijedi, a krv počela da lipti po njemu i gostima oko njega. Do tada nasilnik, u tom “krvavom” momentu preuzima drugu ulogu i pokušava da pomogne povrijeđenom. No, u sve to uspio je da se umiješa i prijatelj povrijeđenog misleći da je nasilnik to napravio, pa se zatrčao sa kraja kluba i oborio diva. Tada je nastala opšta makljaža, a mi smo jedva uspjeli da izvučemo žive glave.
Ida Lollobrigida, pjevačica i voditeljka: Previše eksploziva
Prošle godine smo išli na Tajland i najzgodnije nam je bilo da idemo preko Frankfurta. I uslov je bio da dočekamo Novu godinu u Frankfurtu, koji je vjerovatno najneromantičniji grad na svijetu. Bili smo smješteni u hotelu na aerodromu i da ne bismo čekali Novu godinu tu, odlučili smo da pođemo do grada. Tako da smo Novu ja i moj dečko proveli sami na ulici sa hrpom stranaca poput nas i to je bila takva havarija sa petardama i vatrometima da smo mislili da je građanski rat izbio. To je najbliže nekom lošem iskustvu, ali dobro, to se podnese. Jedino što smo se osjećali kao da smo na Balkanu, koliko je pucalo oko nas. Ta količina eksploziva koji su ljudi vadili na ulicama je nezapamćena, jedva smo dočekali da pobjegnemo nazad u neki zatvoreni prostor.
Vesko Lazović, DJ i producent: Milo, Momo, Džej i Jami
Jednu Novu sam dočekao u hercegnovskom hotelu, mislim da je bio"Plaža", ne sjećam se više. Tih godina je bilo aktuelno da se ne planira ništa dok se ne prospe priča gdje čekaju Milo i Momir, pa kad se sazna, pola Crne Gore pokušava da se "ubaci" na spisak.
Mi smo uplatili u novembru, tako da nam je bilo svejedno. Moji prijatelji su već bili u lobiju "na po jednu" prije nego su se spustili u svečanu salu. Ja sam se spremao kao i obično pet sati i odlučio sam, iako ne volim liftove, da u 23.00 krenem pet-šest spratova dolje liftom. Ispostavilo se da smo na istom spratu sa tjelohraniteljima. Čekao sam i ušao u lift sa tim, tada zaista prijatnim momcima. Koliko sam shvatio, oni su išli na sprat na kojem su bili gospoda Milo i Momir. To im je bila prva godina da umjesto u džemperima Novu čekaju u “Pal Zileri” odijelima. Jako emotivno za sve.
Vozili smo se kad je u jednom momentu nešto eksplodiralo. Prvo sam pomislio da je bomba, ali kako se lift cimnuo, stao pa krenuo, shvatio sam da je problem sa njim. Nije prošlo ni pet sekundi, pukla je sugornosna sajla i lift je nekontrolisano sletio u podrum, u kojem su vrata bila zabetonirana sa spoljne strane. Tu smo proveli više od dva sata čekajući da dovedu majstora i tako dočekali godinu, ispostaviće se, prepunu sankcija, švercovanja i ratovanja. Na kraju mi je najžalije bilo zbog tih momaka koje su sigurno "ispeglali" pretpostavljeni, jer su šefovi Novu dočekali u hotelskim sobama, pored živih Džeja i Jami u svečanoj sali.
Boris Lješković, frontmen benda DST: Samo da bude struje
Nisam imao nekih negativnih iskustava, ali ne bih volio da se desi nestanak struje. Pošto radim u Elektrodistribuciji, to je najgori scenario za mene jer bih morao da idem na posao. A Novu godinu inače ne slavim.
Dritan Abazović, političar: Neodlučnost ubila provod
Ako se dobro sjećam, mislim da je bio doček 2008. godine, ne mogu sad tačno da se sjetim. Bio sam toliko neodlučan u tome gdje ću i kako ću, da je na kraju bilo kasno da bilo šta planiram, pa sam ostao kod kuće. I onda sam otišao u jedan lokal u Ulcinju, ali nije mi bilo lijepo i već oko jedan sam se vratio kući. Nije nešto interesantno, ali meni je ta Nova godina bila najgora, sve ostale su bile OK.
Anita Popović, pjevačica: Svađa i pomirenje
Jednom sam se baš posvađala sa najboljom drugaricom pred sam doček, a planirale smo da zajedno na Trgu u Podgorici proslavimo Novu godinu. Užasno sam se osjećala zbog toga, i odlučila da ne odustanem od svog plana i odem na koncert. Na kraju smo se tamo i srele i pomirile se.
Eufrat, reper: Fristajl brate
Jednom smo se zaglavili u liftu. Ja i kum moj, pa su nas tek poslije ponoći, oko dva-tri oslobodili. Krenuli na neku žurku i zaglavili se, tako da nam nije bio baš zanimljiv doček Nove godine. Kako smo trošili vrijeme? Pa repovali smo brate, fristajlovali.
Nikoleta Jovanović, mis: Počelo loše, dobro završeno
Za doček 2012. sam izašla u klub sa drugaricama i dobro se zabavljala, sve dok nismo iščekale ponoć. Tada se drugarica okrenula da mi čestita Novu godinu i slučajno prosula crno vino po mojoj bijeloj haljini. Pošto brinem o svom izgledu i dugo razmišljam šta da obučem kada je novogodišnja noć u pitanju, to me je iznerviralo. Zbog izgleda sam se našla u neprijatnoj situaciji, ali ipak sam nastavila da igram i da se dobro provodim. Ta noć nije bila onakva kakvom sam je zamislila, ipak, kažu da što loše počne, to se dobrim završi, pa je ta godina za mene bila najuspješnija i nije mogla da se bolje završi
Damjan Danilović, vaterpolista: Ponoć u blokadi
Moja najgora Nova godina je doček '99. u Kotoru. Tada sam tek počeo da se zabavljam sa mojom sadašnjom suprugom. Našli smo se u Starom gradu i uživali sa društvom. Htjeli smo malo da se izdvojimo i krenuli po gradu. Nismo ni bili svjesni da je bilo skoro 12 sati. Kad smo prolazili kroz glavna gradska vrata, sat je otkucao ponoć. U tom trenutku i sa jedne i sa druge strane počeli su da bacaju petarde, pale vatromete i prskalice. Svi koji su se našli u vratima grada bili su blokirani pa i mi sa njima. Kao poslijedicu izvukli smo jedno ružno sjećanje i par izgorjelih kaputa.
Millok, DJ i producent: Potres mozga
Moje najgore novogodišnje iskustvo se desilo prije pet-šest godina u Podgorici. Poslije slavlja na centralnom Trgu, krenuo sam sa društvom kući u kasne sate i prolazeći pored Bloka 5, u nekoj uličici između zgrada nalazili su se oni mali stubići, u glavnom gradu poznati kao “mugići”. Počeo sam da trčim lagano između njih sa rukama u džepovima i poslije par pretrčanih metara okliznuo sam se na travu i udario glavom u beton sa druge strane. Istog momenta sam izgubio svijest i završio u KC-u, gdje su mi kazali da sam imao potres mozga. Ostao sam u bolnici dva dana i nakon toga pušten sam kući sa ožiljkom na glavi i ružnom uspomenom.
Sivilo, reper: Doček uz CSI
Nešto se zakomplikovalo bilo, trebalo je negdje da idem sa ekipom, ne sjećam se što se desilo... Uglavnom, ništa od toga nije bilo i ja sam ostao doma ljut i iz bunta dočekao Novu godinu gledajući CSI: Las Vegas. Baš depresivno (smijeh). Tek sam kasnije izašao, oko jedan-dva ujutro...
Dino Kapetanović, muzičar: Prepirka s nacionalistima
Najgori doček Nove godine doživio sam u Kolašinu gdje smo ja i Bojan (Bojanić, bubnjar Autogenog treninga) otišli da iznajmimo neku opremu prije šest-sedam godina. Otišli smo ne baš opremljeni za toliku ciču zimu, pa smo išli od kafane do kafane ne bi li se ugrijali. U jednoj od njih smo sjeli pored tri, kako ćemo kasnije saznati, nastavnika koji su pričali neku nacionalističku priču i pozivali na rat. Nisam mogao da izdržim pa sam se umiješao i rekao im da pričaju gluposti, oni su se pijani naravno iznervirali i bili su spremni i da se potuku sa nama, ali smo na vrijeme napustili kafanu.
Galerija
Bonus video:
