U dalekom selu Tedi Bazar u nemirnim sjeverozapadnim plemenskim oblastima Pakistana, jedna žena se izdvaja po neobičnom imenu: Amerika Bibi. Ova 65-godišnja Paštunka kaže da je ime dobila u čast neostvarenog sna njenog oca Ahtara Munira.
Nedugo nakon Drugog svjetskog rata, Munir je napustio selo i u potrazi za boljnim životom zaputio se u Sjedinjene Države. Putovanje, međutim, nije prošlo kako je planirao, piše Radio Slobodna Evropa (RFE/RL).
„Moj otac je bio mlad, želio je da ide u Ameriku”, priča Bibi. „Pošao je u Indiju, gdje se ukrcao na brod za Ameriku. Bio je zgodan, imao je plave oči, ali je bio nepismen. Dok je sjedio na brodu, držao je novine naopako, zbog čega su ga uhapsili. Poslat je u Mumbaj, gdje je proveo tri godine u zatvoru.“
Po izlasku se vratio u selo i oženio se. Godinu kasnije, par je prvom djetetu dao ime Amerika po Munirovom neostvarenom snu.
Dok je odrastala, Bibi je bila ponosna zato što se zove kao omiljena država njenog oca mada je ime ponekad izazivalo čuđenje.
Dok je odrastala, Bibi je bila ponosna zato što se zove kao omiljena država njenog oca mada je ime ponekad izazivalo čuđenje
RFE/RL piše da su Tedi Bazar i oblast Kajber daleko od mirne i stabilne planinske oblasti gdje je Bibi odrasla u relativno bogatom domaćinstvu lokalnog plemenskog vođe.
Islamski ekstremisti danas imaju jako prisustvo u Kajberu i redovno izvode napade na snage bezbjednosti, škole i ljude koji sprovode vakcinaciju protiv dječje paralize. A i lokalno raspoloženje prema Sjedinjenim Državama se drastično promijenilo tokom godina. Neki seljani su bijesni zbog američkih napada bespilotnim letjelicama na tu oblast.
Bibi ne zna puno o državi po kojoj je dobila ime. Za nju je „Amerika vrlo moćna zemlja“ - negdje veoma daleko.
I ona je nepismena, ali joj to ne smeta da bude jedna od najuticajnijih lokalnih aktivistkinja u selu.
„Ljudi mi kažu: 'Jaka si kao Amerika,' jer se trudim da učinim nešto za svoju zajednicu,“ kazala je Bibi. Jedna od stvari zbog kojih najviše žali u životu je što nije mogla da se školuje jer nije postojala škola za djevojčice u oblasti gdje je odrasla. „Sada želim da sve djevojčice u mom selu i u cijelom Pakistanu idu u školu i obrazuju se.“
Ova Paštunka, koja ima tri sina i tri kćerke, te veliki broj unučadi, želi da ode u Ameriku jednog dana i vidi mjesto o kojem je njen otac sanjao.
„Mada ne mislim da bih mogla da putujem tamo jer sam siromašna i nepismena.“
Bonus video:
