Dobro došli u napušteno sovjetsko naselje Piramida, oko 800 milja od sjevernog pola, bukvalno zamrznuto u vremenu. Ovaj grad duhova nalazi se na norveškom ostrvu, na čije smrznuto tle Rusija polaže okupaciono pravo. Niko ne živi stalno u Piramidi od 1998. gdine, pa je sada bizarna turistička atrakcija, koja svijetu nudi najsjeverniji Lenjinov spomenik.
“Dobro došli na sami kraj svijeta”, kaže Vladimir Prokofjev (33), čije su zadivljujuće fotografije zabilježile sovjetski izgubljeni svijet.
Između izleta i putovanja sa izdržljivim turistima, Prokofjev živi sam u napuštenom hotelu “Tulipan” i jedini prijatelj mu je arktička lisica koja mu pravi društvo za doručkom.
Fotografije su napravljene u proljeće.
“Sunce izlazi ujutro u 4.30. Uskoro neće prestajati da sija”, opisao je Prokofjev reporterima “Dejli mejla”.
On redovno posjećuje jedno mjesto u Piramidi gdje mu se, kada je vrijeme lijepo, možda posreći da uhvati signal za mobilni iz norveških naselja na Špicbergenu.
“Nema radija, televizije, interneta u selu. Međutim, možemo da probamo da uhvatimo signal iz Norveške na takozvanoj 'emocionalnoj tački' ili 'tački nade'”, kaže on.
“Obilježena je stubom”.
“To je osjetljiv posao. Baterija iscuri prije nego što se prsti smrznu, nikad ne možeš da znaš šta će prvo da te izda - tvoji prsti ili baterija mobilnog”, objašnjava Prokofjev.
Oni ide i u korištenu teretanu u drvenoj zgradi poznatoj Sovjetima kao “London”. Naseljavali su je neoženjeni muškarci kada su zajednica i naselje cvjetali. Veća zgrada zdesna zove se “Pariz”, i u njoj su stanovale neudate žene. Postoji kantina između dvije zgrade, vjerovatno da bi pružila šansu samcima da se sretnu”.
Termometar pokazuje deset ispod nule na sunce, ali Prokofjev to naziva “optimističkim”, s obzirom na to da je mnogo hladnije na ledenom vjetru.
U garaži je našao 22 godine staru “tojotu”, koju su posjetioci iz Norveške nazvali “limuzina”.
Postoji znak podignut u spomen na put Jurija Gagarina u svemir 1961, i, iako je grad napušten sedam godina nakon pada crvene zastave, sve u njemu nosi pečat sovjetskog vremena i komunizma.
Čekajući na dolazak turista, Prokofjev nalazi rijetke tragove onog što je nekad bilo sovjetski grad u ekspanziji. Stare rolne sa filmovima, čizme za snijeg, eksplozivne naprave, bazen dugačak 25 metara...
Turisti vole da posjećuju stare radničke menze, nekad otvorene i danju i noću, gdje je hrana bila besplatna za izdržljive udarnike voljne da rade na ovoj ledenoj klimi. Omiljena turistička tačka je i “najpolarniji Lenjin na svijetu”.
“Najsjeverniji Lenjin djeluje pomalo ludo, zar ne”, pita se Prokofjev.
Avetinjski grad, u kojem je nekada živjelo 1000 ljudi, i dalje je zadržao reputaciju najsjevernijeg mjesta na svijetu koje ima koncertni klavir u centru za kulturu.
Ovo je bio svojetski raj sedamdesetih i osamdesetih, sa obdaništem, školom, sportskim i centrom za zabavu, zagrijanim bazenom sa krovom od karelijske breze.
Zemlja sa specijalnom travom otpornom na smrzavanje donijeta je iz velike otadžbine. Ta trava i dalje raste, ali su ljudi otišli. Posljednja tona uglja uzvađena je 31. marta 1998. godine.
Neki optužuju prve turiste da su opustošili tek napušteni grad, “odnijeli su sve što su mogli da ponesu”, uključujući knjige iz biblioteke i parket sa podova.
Sad su, međutim, zbog sve većeg broja turista koji posjećuju Piramidu, zgrade osigurane i obnovljeno osvjetljenje. Poseban doživljaj su polarni medvjedi. Oni uživaju u posjetama mjestu i prevrtanju kati za smeće. Ipak, treba obratiti pažnju i pratiti njihovo kretanje, iz bezbjednosnih razloga.
Špicbergenski ugovor od 9. februara 1920. priznaje puni suverenitet Norveške na arhipelagu Svalbard, ali dozvoljava ostalim nacijama potpisnicama da naseljavaju ostrva, među kojima je Špicbergen najveće.
Glavno naselje Longyearbyen je norveški grad, a druga po veličini je ruska rudarska predstraža Barentsburg, koja i dalje radi.
Piramidu - Pyramiden na švedskom, osnovali su Šveđani 1910. i prodali je SSSR-u 1927. Grad je nazvan po obližnjoj planini u obliku piramide. Sada je dostupan onima koji putuju brodom ili motornim sankama iz Longyearbyena, prijestonice Svalbarda, koja se nalazi nekih 30 milja južno. Malobrojni stanovnici sada žive ovdje da bi održavali sadržaje potrebne turistima koji posjećuju grad bukvalno zamrznut u vremenu. Eksperti smatraju da su upravo niske temperature pomogle da se sačuvaju zgrade koje bi inače propale tokom 15 godina odsustva Kremlja iz istinske ikone Staljinove industrijalizacije Rusije.
Galerija
Bonus video:
