"Krv i sperma. Savršen miks", govori istetovirani hipi dok liže i jedno i drugo sa svojih ruku. Upravo je imao seks sa ženom pred malom publikom u jednom podrumu u Berlinu.
Oni se suprotstavljaju društvu seksom, golotinjom i tjelesnim tečnostima
"Tečnosti koje život znače. A mi smo tako uplašeni od njih. Plašimo se samih sebe! Pobogu, to je sve organsko", viče on.
Nije baš svačija ideja dobre zabave, ali ova scena se može doživjeti i sa sigurne distance gledajući novi dokumentarac "Fuck for Forest" ("Je*anje za šume") koji se bavi grupom aktivista istog imena.
Oni se suprotstavljaju društvu seksom, golotinjom i tjelesnim tečnostima, ali ono što FFF zaista želi da uradi je da spasi svijet. Tako da prethodno opisana scena nije samo perverzni performans već i način da se prikupe sredstva.
Prikupljanje sredstava
Malo ko bi pomislio da postoji veza između pornografije i environmentalizma, no FFF ih povezuje već u samom imenu. To je koncizni pokazatelj čime se bave i koliko ih je briga šta ko misli o tome.
"Seks se često koristi da nas privuče da kupimo razne gluposti, zašto ga ne bismo koristili zbog dobrog razloga?"
Sredstva prikupljaju putem svog web sajta na kojem su fotografije i video snimci njihovih članova i bilo kakvih volontera koje pronađu koji se fotografišu goli ili učestvuju u haotičnim orgijama. Članstvo na web sajtu je 10 funti mjesečno, a prihodi se ulažu u očuvanje šuma u Južnoj Americi.
Teško je kategorisati ovakvu vrstu zabave. Nastrani eko aktivizam? Porno lišće fetiš? Egzibicionizam zbog dobrog razloga? FFF ima bolje pitanje: šta je više opsceno, pitaju oni - slika ljudi koji uživaju u svojoj seksualnosti ili destrukcija našeg prirodnog okruženja?
"Seks se često koristi da nas privuče da kupimo razne gluposti, zašto ga ne bismo koristili zbog dobrog razloga? Ljudsko tijelo se doživljava kao nešto što je napadnije i opasnije nego mnoge druge stvari u industrijskom svijetu oko nas, ali ja ne vidim golo tijelo kao prijetnju moralu ili vrijednostima modernog društva.
Mislim da je prije u pitanju masovna psihoza. Dok to što uništavamo planetu bi moglo da bude povezano sa vrijednostima modernih ljudi", priča za Guardian Tomi Hol Elingsen, jedan od osnivača norveškog ogranka FFF.
Test filozofije u dokumentarcu
Tomi i njegova švedska partnerka Leona Johanson mogu nadugačko i naširoko da pričaju o bolestima zapadnog društva, slobodi izražaja, plemenitosti plemenskog života, ali u dokumentarcu njihova filozofija je testirana.
Tomi i Leona osporavaju utisak da ih Marčakov film prikazuje kao naivne hedoniste
Prva polovina filma prikazuje njihovo eko-hipijevsko postojanje - lutanje po Berlinu, nuđenje strancima da doprinesu web sajtu, pušenje marihuane, seks... Ali zatim njihove snove izaziva realnost u formi putovanja u Amazonsku džunglu koju toliko obožavaju, na molbu ugroženog peruanskog plemena. Što se dešava tamo? Recimo da nije baš ispalo onako kako su očekivali.
"Zaista ne želim da ih osuđujem, ali moja prva reakcija je bila - ovi ljudi žele da spasu ljude sa drugog kraja svijeta, a ne mogu zapravo ni sebi pomoći", priča Mihal Marčak, režiser i autor dokumentarca koji je sedam mjeseci proveo snimajući FFF.
Da smo bili bolje organizovani znali bismo dosta više i o toj grupi i kakva im tačno pomoć treba, ali kada smo došli tamo niko nije znao ništa o nama
"Oni žive svoju malu bajku, po svojim pravilima. Nikada ništa ne planiraju, čak ni što će sjutra da rade. Nema pravila. I to me je zaintrigiralo", objašnjava on.
Tomi i Leona osporavaju utisak da ih Marčakov film prikazuje kao naivne hedoniste. U trošnoj kući u Meksiku, gdje su na svjetskom okupljanju branilaca kišnih šuma, objašnjavaju kako je sve namješteno.
"Stvaraoci filma su nam namjestili to pleme. Već osam godina Fuck For Forest je radio sa raznim drugim plemenima širom Južne i Centralne Amerike i znamo dosta o konfliktima ovdje.
Da smo bili bolje organizovani znali bismo dosta više i o toj grupi i kakva im tačno pomoć treba, ali kada smo došli tamo niko nije znao ništa o nama. Ne bismo upali u takvu situaciju da nas nije izmanipulisao režiser", priča Tomi.
100 hiljada eura godišnje
FFF zapravo ima prilično dobre rezultate. Leona procjenjuje da je ova neprofitna organizacija osnovana 2004. do sada uspijevala da skupi po 100 hiljada eura godišnje. Na njihovom sajtu detaljno je opisano kako se novac troši na kupovinu zemljišta i promociju permakulture i lokalnog života u Brazilu, Peruu i drugim zemljama.
Njihova ideja je da rade male eko projekte kako bi mogli da ih nadgledaju i daju novac direktno
Kao što film svjedoči, oni takođe žive skromnim životom, nose odjeću i jedu hranu koje pronađu bačenu, radije nego da troše zarađeni novac.
Marčak priznaje da je pogurao ekspediciju viđenu u filmu, ali tvrdi i da nikada nije želio da gledaoci imaju predrasude prema FFF. Zapravo, za razliku od mnogih drugih nevladinih organizacija sa kojima je pričao u Amazoniji, njihovi metodi su makar djelimično efektivni.
"Mnogi aktivisti tamo pate od neke vrste posttraumatskog stresa. Došli su puni nade i zapadnog novca, a onda poslije par godina pali u depresiju jer su shvatili da ne mogu mnogo da pomognu.
U nekim slučajevima 80 odsto njihovog novca dobiju posrednici prije nego što stigne do ljudi kojima pokušavaju da pomognu. Njihova ideja je da rade male eko projekte kako bi mogli da ih nadgledaju i daju novac direktno. U tom smislu to rade kako treba", objašnjava režiser.
Skidali gaće i pred sudijom
FFF-ov metod finansiranja malih projekata nije takav samo zbog strategije, već i zbog toga što su ih mnogi odbili. Fondacija za kišne šume i Norveški fond za svjetski divlji svijet su ih odbili nakon što su shvatili na koji način prikupljaju novac.
Završili su na sudu gdje se Tomi borio za dozvoljenu javnu golotinju i skinuo gaće pred sudijom
Zato nije čudno što FFF osjeća bliskost sa izolovanim plemenima sa druge strane svijeta. Ne djeluje kao da imaju puno prijatelja, a ponekad su ubijeđeni da ih nemaju uopšte.
Kada su otvorili sajt u Oslu, Tomi i Leona su dobili pomoć norveške vlade - odluka zbog koje su se vlasti vrlo brzo pokajale nakon što su Tomi i Leona izazvali skandal seksom na bini jednog norveškog muzičkog festivala 2004. na nastupu hard core benda Cumshots.
Završili su na sudu gdje se Tomi borio za dozvoljenu javnu golotinju i skinuo gaće pred sudijom. Ubrzo su se preselili u Berlin gdje su nastavili da stvaraju neprijatelje. Godine 2009. izbačeni su sa anarhističkog kongresa jer su insistirali da se svi oslobode odjeće tokom radionice zvane "Anarhija i seks”.
Kontroverza je rezultirala zatvaranjem cijelog kongresa. Dvije godine kasnije otišli su još dalje "golim protestom" ispred jedne katedrale u Oslu kao podrška svešteniku koji je ekskomuniciran zbog pisanja o seksu. Šokirani crkveni radnici vukli su ih napolje.
Ko bi pobogu htio da gleda to?
Na pornografskim stranicama FF-a nema porno zvijezda. Nema ni pravila povodom pola, tipa tijela, seksualne orijentacije, mada većina njihovih 1.300 volontera su zdravi i mladi bjelci. Ljudi sami odlučuju što žele da rade i niko nije plaćen za to.
"Imamo toliko toga da učinimo kroz naše projekte i da se borimo sa seksualnom represijom i za ekologiju"
"Moj prvi utisak je - ko bi pobogu htio da gleda to? I čak i kad bi želio, ko bi platio za to? Vrlo je vulgarno i vrlo... dlakavo. Ali sam zatim primijetio da ljudi koji učestvuju su uglavnom srećni. Kada skloniš kameru sa strane vidiš emociju u njima kakvu rijetko vidiš u porno filmovima", priča Marčak.
Sve to ne predstavlja nikakav problem aktivistima FFF-a koliko to što ih neki optužuju da su bezbrižni i neodgovorni.
"To je sranje. Na nama je velika odgovornost. Imamo toliko toga da učinimo kroz naše projekte i da se borimo sa seksualnom represijom i za ekologiju. Mi smo mala grupa koja čini nevjerovatne napore i uvijek smo sumnjivi, tako da moramo da odgovorimo na mnoga pitanja našim radom. Dajemo se skroz našem cilju", kaže Tomi.
Galerija
Bonus video:
