U gružanskom selu Donja Vrbava u Srbiji niko od mještana ne zna imena stanovnika već se raspoznaju samo preko nadimka, a tako dobijaju i poštu.
To je rečeno na promociji knjige "Nadimci u Donjoj Vrbavi kao kulturno i tradicionalno nasljeđe" koju su pripremili Vesna Pehrat i Đurđina Antonić u izdanju Muzeja rudničko-takovskog kraja.
Kako je rečeno, u tom selu najveće probleme ima poštar, jer ako je pismo adresirano imenom i prezimenom neće moći da ga uruči pošto u selu kažu da takav ne postoji, a ako je napisan samo nadimak zna se ko je primalac.
Profesor istorije Predrag Toroman objasnio je da u Donjoj Vrbavi žive četvorica mještana koji se zovu Zoran Joksić ali ako nema nadimka svaka pošiljjka na to ime biće vraćena.
"Nadimci se generacijski prenose i imamo slučaj da jednoga u istoj familiji zovu Rus a drugoga Japanac a to potiče od 1905. godine kada su zaratili Rusija i Japan a rođena braća se posvađali oko toga i dobili nadimke koje i danas imaju njihovi potomci" kaže Toroman.
Navodi se i primjer da starog mještanina Ljubinka Joksića (80) niko ne poznaje, ali ako se kaže Rundo onda će svi pokazati gdje mu je kuća, a njegov sin je nazvan Rundovac.
Najčešći nadimci su po životinjama i u Donjoj Vrbavi, gdje živi oko 300 stanovnika zna se ko je Pevac, Mačak, Kurjak, Prase, Ovan, Zec, Misirka, Zeljov i neobični kao: Cicko, Đavo, Trcak, Badžo, Zubonja ili Turčin ali niko ne zna krštena imena tih ljudi.
Bonus video:
