U moru svakojake "conspiracy" literature mogla bi se naći i knjiga o fenomenu smaka svijeta po majanskom proročanstvu, knjiga koja najavu apokalipse objašnjava kao eksperiment koji su režirali CIA, NASA, Iluminati, Templari, KGB, ANB ili vanzemaljci, kako god hoćete, na osnovu kojeg bi se uvidio profil čovječanstva. Krajnji rezultat bi vjerovatno bio da nismo mnogo napredovali još od kada smo se verali po granama.
Civilizacija, tehnologija, logika, nova saznanja u koja smo ulagali toliko vjere nekima ne pomažu da ugase smrtni strah od sudbonosnog 21. decembra. Da li je u pitanju nedostatak povjerenja u naše svetovne i duhovne vođe, priznanje krivice za grijehe koje smo činili planeti ili jednostavno monotonija ljudskog života koja se pretvorila u "kupovanje stvari koje nam ne trebaju novcem koji ne postoji da bi impresionirali ljude koje ne volimo", tek svijet se ludo zaljubio u ovu mogućnost. I iznjedrio neke genijalne priče.
Moram reći da mi je žao što me firma u kojoj radim nije poslala da uradim raport dešavanja ispod Rtnja. Nisam vjernik po pitanju bilo kojeg od "smakosvjetovskog" scenarija, ali rado bih proživio karpenterovski treš horor sa vanzemaljcima koji se bude iz višemilenijumske hibernacije i helikopterima (da, tako kažu mještani) izlijeću iz vrha piramide/planine kako bi terorisali okolno stanovništvo.
Sa druge strane, interesantno kako niko nije pomenuo scenario koji je meni, kao vjerovatno i svim "Fallout" fanovima, najprimamljiviji - nuklearni rat. Mali Kim Džong-un poludi što nije postao ličnost godine po izboru "Tajma" i odluči da svoje prekookeanske krvnike kazni nuklearnom nervozom od El Eja do Njujorka. Dalji scenario dobro znamo.
Po nekom istraživanju najviše šansi da prežive nuklearni rat imali bi ljudi iz nerazvijenih zemalja, jer su već navikli na teške okolnosti. Šanse su nam dakle solidne, možda se zbog toga ljudi sa ovih prostora ne brinu puno o "apokalipsi danas". Po Internetu je čak kružio vic o smaku svijeta koji dolazi u Crnu Goru i kaže: "Au, ovdje sam već bio". Dakle, ne gine nam rasprava o himni i zastavi Nuklearne Gore i brda.
Zavodljiva je i ideja o tome da se moćnici - političari, bankari, menadžeri, kontroverzni biznismeni - nađu u obrnutim ulogama sa onima sa najniže društvene ljestvice u postapokaliptičnoj atmosferi. Vidim ih kako preturaju ruševine Nju Danilovgrada u potrazi za hranom koja je postala luksuz, i pokušavaju da odlože odlazak u posljednji krug pakla.
Svi ti tehno gedžeti, udobni ležajevi, brza auta, turbo melodije i turske serije nam ne bi nam pomogli u posljednjem survajval rijaliti šou ikad. A apokalipsa bi nam otvorila oči po pitanju toga što nam je od stvari koje posjedujemo i smatramo bitnim, zaista potrebno. Neki bi možda otkrili slobodu - bez besmislenih računa, kredita, izbora...
Tužno je što bi mnogi od nas krenuli u ispunjavanje sopstvenih želja tek kada bi znali sigurno da će biti smak svijeta.
Bonus video:
