Polni odnosi su za većinu životinja najvjerovatnije tek "obaveza" koja se odrađuje s ciljem razmnožavanja. No, je li doista tako? Uživaju li životinje u seksu kao i ljudi? Ili je to za mnoge ženke mukotrpno?
200 kilograma težak 150-godišnjak se polako penje na leđa svoje 50-godišnje izabranice. I počinje akcija: on počinje stenjati, oklopi škripe dok se on giba. Ona međutim izgleda gotovo kao da i nije zainteresovana i jednostavno se ponaša mirno i stoji na mjestu. 15 sekundi poslije je već sve gotovo.
Kad gledate kako se pare sejšelske velike kornjače, postavlja se pitanje: što pritom uopšte osjeća ženka? A to pitanje vrijedi i za mnoge druge životinjske vrste. Cijela akcija izgleda stalno kao da je to tek stvar mužjaka, dok ženka uglavnom djeluje apatično.
Engleski biolog Džastin Gerlah je dugo posmatrao ponašanje sejšelskih velikih kornjača. "Mužjaci gotovo bez prestanka dosađuju ženki", kaže on. "Pritom im upravo u malim kavezima ženke ne mogu pobjeći. One su stoga puno živčanije nego mužjaci. Teško im se može približiti."
Seks kao sredstvo za postizanje cilja
Drugačija situacija je kod šimpanzi. Kod tih majmuna se čini da ženke čak traže učestali snošaj sa što više partnera. Ukoliko je neka ženka plodna, alfa mužjak - šef u grupi - u suštini ima povlastice.
Ipak i svi ostali mužjaci iz grupe pokušavaju oploditi ženku ako šef upravo nije u blizini. A ženka opet nema ništa protiv. Ona čak i traži kontakt.
Ženke šimpanze se međutim ne ponašaju tako zato što cijene taj čin. Stvarni razlog koji se krije iza toga su prije određenog vremena istražili naučnici okupljeni oko Tobiasa Dešnera s lajpciškog Instituta Max Plank za antropologiju.
Naučnici smatraju da ženke, time što se pare sa što je moguće više partnera iz grupe, žele stvoriti pometnju: mužjaci tako ne mogu biti sigurni ko je otac mladunčeta. I zbog toga su mužjaci, kako obrazlažu naučnici, manje spremni da pomladak - i time moguće buduće rivale - ubiju.
Bonobosi se opuštaju
Bonobosi, jedna druga vrsta šimpanze (tzv. patuljasta šimpanza), koji su nastanjeni u središnjoj Africi, s druge se strane rješavaju napetosti i konflikata kroz seksualnu aktivnost.
Kod većine životinjskih vrsta je polni čin međutim samo "puki posao", kaže biolog Sebastian Baldof. On je na Univerzitetu u Bonu istraživao seksualnu selekciju, odnosno kako i zašto pojedine životinje izabiru svoje partnere za parenje.
Baldof trenutno vrši istraživanje na fakultetu u holandskom Groningenu. "Ono odlučujuće je potraga za partnerom", kaže on. "Sam čin je zatim većinom brzo odrađen te nije komplikovan proces." Ovaj biolog smatra da ženke pritom ne osjećaju ništa naročito.
Doživljavaju li ženke orgazam?
Dugo vremena je ženski orgazam među znanstvenicima važio kao tipičan za ljude. Međutim, postoje i izvještaji o tome da su neke ženke majmuna, kao Bonobosi, takođe sposobne doživjeti orgazam. Barem se te životinje pritom oglašavaju na specifičan način, primijetili su naučnici, a i polni organ ženke se steže.
I doista se čini kako je upravo kod čovjekolikih majmuna moguće da uživaju u seksu. Ali naučnici u to još nisu sigurni, kaže Sebastian Baldof.
To područje je jedna velika siva zona u nauci, objašnjava Baldof i dodaje: "Ne možemo izmjeriti kako to mozak obrađuje i što životinje osjećaju."
Upućuje na to da pojačane kontrakcije polnog organa kod ženki ili posebni zvukovi tokom spolnog čina mogu biti pokazatelji da to ustvari nije uživanje, nego da takvo ponašanje ima svoju svrhu: "Moguće je da ženke time stimulišu mužjake kako bi se oslobodili veće količine sperme. Time bi povećali vjerovatnost da zaista dobiju podmladak od izabranog partnera za parenje."
Tobožnje silovanje
Kod pojedinih životinja polni akt često čak izgleda kao da je u pitanju silovanje. Postoje izvještaji o tome da mnogi mužjaci orangutana prisiljavaju ženke na seks. Brutalno se polni čin obavlja i kod patki.
Nekoliko pataka lovi jednu patku te je tokom polnog čina guraju ispod vode. Na veliku nesreću, neke se patke pritom utope.
A čak i inače miroljubivi delfini su navodno veoma grubi u seksu. No, i u tom slučaju naučnici ne mogu sa sigurnošću kazati osjeća li ženka pritom strah ili bol.
Čovjek katkad ono što se prije parenja kod životinja događa interpretira potpuno pogrešno. Sebastian Baldof navodi primjer slatkovodnog raka nastanjenog u Europi i središnjoj Aziji Gammarux Pulex.
Zaista veći mužjaci u vrijeme parenja uhvate jednu ženku i ne puštaju je, često dvije do tri nedjelje, sve dok ona ne bude spremna na oplodnju, priča Baldof.
Cijelo to vrijeme ženka se bori protiv mužjaka i pokušava ga zbaciti sa sebe. "Uistinu ženka pritom samo procjenjuje je li mužjak dovoljno snažan da je drži", objašnjava ovaj biolog.
"Opiranjem ženke izabiru one mužjake koji garantuju potomak koji takođe može postati tako snažan." To barem nema nikakve veze sa silovanjem, dodaje Baldof.
Isto tako je moguće da i sejšelske velike kornjače izaberu najbolje mužjake tako što stalno izbjegavaju polni čin. "Ženke žele da se mužjaci potrude", kaže Gerlah.
I doista ove vrste kornjača dobivaju mlade tek onda kada mužjaci u kavezu imaju "mušku konkurenciju".
Galerija
Bonus video:
