Planinar, biciklista, NVO aktivista, fotomodel, majstor tekvandoa, maneken, autor prvog domaćeg špageti-vesterna „Za šaku priganica“, baštinik tradicije, publicista, magistar fizičke kulture ... već na prvi pogled, mr Ilija Vukotić živi život punim plućima i u stalnom pokretu.
Rođeni sportista i poznati pobornik zdravog načina života „Vijestima“ otkriva svoje poglede na teme koje sve češće zaokupljaju modernog čovjeka.
“Šta znači zdrav život? Pa, to je normala čovjekove fiziološke i mentalne funkcije, formula po kojoj čovjek može da funkcioniše umjereno i da kroz takav život živi zdravo. Nezaobilazan uticaj imaju geni, međutim, ako želite zdrav život morate raditi na njemu, razmišljati u tom pravcu. Ako čovjeku to nije cilj, onda ga neće ni ostvariti. Naravno, to ne znači da time treba biti opsjednut”, priča Vukotić.
Diplomac Univerziteta Ilinoj u Čikagu, napominje da je vrlo važna mentalna i emotivna higijena.
“Dakle, opet umjerenost. Treba izbjegavati stres koji uzrokuje dodatno lučenje raznih supstanci koje u velikim količinama štete našem organizmu, od adrenalina, bjelančevina, šećera, enzima, itd. Time utiču na našu fiziološku stranu, a potom i na fizičku, psihološku, emotivnu... Moj učitelj zena je uvijek govorio, 'meditiram i kontempliram po cijeli dan i opet me neko iznervira'”, dodaje u šali Vukotić.
Za svoje prijatelje svojevrsni nutricionistički i makrobiotski guru, sagovornik „Vijesti“ na porodičnom imanju u Zupcima, selu na obroncima Sutormana, gaji brojne kulture koje su mu uglavnom i najčešće na trpezi - smokve, šipkovi, citrusi, kivi, zinzule, oskoruše, autohtone ferik jabuke, zubačko grožđe, bademi, lješnik, orasi, sezonsko povrće - patlidžani, rukola, petrusin, bamije, paradajz, žućenica, salata, krastavica, česnak...
“Zdravo se hraniti meni znači jesti čistu, nerafiniranu hranu koja nije kontaminirana hemijskim sredstvima. To je sezonska, prirodna i što manje termički obrađena hrana, nezapakovana i integralna. Meso treba jesti, ali, treba shvatiti da je neophodna količina bjelančevina za odraslu osobu koja nije u sportu oko 0,6 grama po kilogramu težine. Treba konzumirati složene ugljene hidrate, a normalno i jesti kontrolisanu količinu svih hranljivih materija, umjereno i samo onoliko koliko je organizmu zaista potrebno da funkcioniše. Zna se koliko nam treba kalorija ako ništa fizički ne radimo, troši se svega 90 kalorija dok se leži, pa unos prevelikog broja kalorija opterećuje i cjelokupni organizam i unutrašnje organe”, nastavlja Vukotić.
Fizička aktivnost u svjetlu ove teme je, kaže, veoma važna jer je veći dio našeg tijela sastavljen od antigravitacionih mišića koji atrofiraju ako se ne koriste.
“Kroz povećavanje fizičkih aktivnosti povećava se i disanje što je od esencijalne važnosti za normalan metabolički proces, koji opet utiče na endokrinologiju i lučenje hormona koji utiču na raspoloženje, a to opet ima uticaja na naše fizičko stanje. Ja sam za detoksifikaciju, ali, još sam više protiv toksifikacije. Bitno je da je sve umjereno, onoliko koliko treba”, dodaje Vukotić.
Svim primorcima za relaksaciju i sportske aktivnosti preporučuje bicklo, brzi hod i plivanje, „a bicikl i brzi hod i inače mogu uvijek i svugdje da se praktikuju i besplatni su, što je vrlo važno!“
Ilija Vukotić redovno pješači
Sa članovima domaćih planinarskih klubova i sve brojnijim strancima, Vukotić i dalje izlazi na barske planine Rumiju, Lisinj, Vrsutu...
Pored sporta, Vukotić je nedavno našao inspiraciju i u novinarstvu: njegov periodik „Zupci times“ jedinstveni je omaž zavičaju kojim u pisanoj formi i duhovitim tonom brani od zaborava autohtoni zubački govor.
“Sjedio sam u Zupcima ispod murve, jedna murva mi je pala na glavu i došao sam na tu ideju. Zubački govor je jedinstven u primorju, časopis dijelim u štampanoj i u PDF verziji. Naišao je na različit prijem, neki ga vole, nekima smeta, sve zavisi koliko ga ljudi razumiju, ali, u svakom slučaju ima pozitivnu namjeru, tendenciju ka ozbiljnosti i propagiranju etniciteta ovog sela koje postoji koliko i Bar. Samo da se zna, u Zupcima je bilo preko 40 guvana, prosječno je jedna vršidba proizvodila oko 500 kila pšenice, pa računaj koliko su bili jaki Zupci i šta su u stara vremena značili za barsku ekonomiju”, navodi naš sagovornik.
Deset kilometara dnevno biciklom
„Vijesti“ su prvi vrh u Crnoj Gori osvojile upravo sa Ilijom Vukotićem. Na naslovnoj strani novine sada već dalekog sedmog septembra 1997, osvanula je fotografija Vukotića na biciklu sa primjerkom „Vijesti“ u rukama pored table koja označava prevoj Treskvica na 1997. metara nadmorske visine. “Danas uglavnom vozim bicikl sa sinom Markom, „u lokalu“ pređemo u prosjeku oko deset kilometara dnevno”, veli Vukotić.
Život je nepredvidljiv
“Ne smijemo umisliti da su „zdrava hrana" vitamini, minerali, razni preparati koji obećavaju, vježbanje, detoksifikacija i sve novo što je izašlo i izaći će - mirakul ili karta za dug život, jer život ima puno nepredviđenih okolnosti koje većinu iznenade. Najvažnije je lagano živjeti od dana do dana, jer se malo kome može ispuniti "scenario života". Najviše psiho problema imaju ljudi koji sebi zacrtavaju razna "scenarija", od bračnog do poslovnog, pa kada se oni ne ispune, dolazi do autonomne toksifikacije, što uzrokuje uz psiho-probleme i psihosomatske bolesti i onda se od male stvari napravi velika, kao što grudva snijega sa vrha brda preraste u lavinu”, navodi Vukotić.
Galerija
Bonus video:
