Američki istraživač Stiven Voler (Waller) sa Univerziteta u Kaliforniji, koji dugo proučava pećinsku umjetnost i osobito ulogu zvuka na drevnim mjestima, smatra da su zvučni efekti prije 5000 godina bili toliko misteriozni da su mogli podstaći izgradnju Stounhendža.
Volerovu znatiželju potakla je interakcija zvukova jednake talasne dužine koji se mogu poništiti zavisno od mjesta na kojem slušalac stoji.
"Smatram da su drevni Britanci, kada bi slušali dva gajdaša u polju, doživljavali efekte interferencije jer su hodajući oko para koji svira naizmjenično nailazili na zone u kojima se muzika snažnije čula i zone u kojima nije bilo zvukova".
"To je bio veoma misteriozan fenomen, potpuno neobjašnjiv. Hodajući ukrug svaki put kada biste došli do tačke u kojoj se talasi poništavaju, osjećali biste kao da se pred vama nalazi neki veliki nevidljiv objekt", objasnio je Voler.
On je svoju teoriju testirao na dobrovoljcima kojima je stavio poveze na oči i vodio ih oko dvojice gajdaša koji su svirali u polju. Učesnici su potom opisali da su imali osjećaj da obilaze oko neke velike strukture.
Zatim ih je zamolio da crtežom izraze doživljaj. Neki su nacrtali stubove u krugu, drugi stijene, neki otvore ili lukove, ali je sve podsjećalo na Stounhendž. Kada im je rečeno da ničega nije bilo osim dvojice muzičara nasred livade, bili su vrlo iznenađeni.
"Mislim da se ista iluzija događala i prije 5.000 godina", zaključio je Voler.
"Takvo iskustvo može jako da uznemiri, a nekada su ljudi sve što je bilo tajanstveno smatrali magičnim ili natprirodnim”, rekao je Voler, zaključivši da je “graditelje Stounhendža to moglo potaći da reprodukuju strukturu koja stvara takvu iluziju".
Bonus video:
