Naučnici tvrde da je putovanje kroz vrijeme normalna stvar

Nijedan pokušaj navođenja čestica prebačene u prošlost da svojim stanjem poništi svog prethodnika - nije uspio. Ovakvu pojavu profesor Stiven Hoking naziva zaštitom hronologije
367 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 19.10.2011. 21:21h

Vremensku mašinu obično doživljavamo kao nešto što isključivo spada u domen naučne fantastike. Naime, Herbert Džordž Vels je još krajem 19. vijeka napisao roman 'Vremenska mašina'; od tada je prošlo više od sto godina, a još niko nije ostvario nikakav značajan korak naprijed (ili pak nazad).

No, putovanje kroz vrijeme temelji se na naučnim činjenicama, odnosno na opštoj teoriji relativiteta.

Prema Ajnštajnovoj teoriji, vrijeme protiče sporije u blizini velikih masa. To, dakle, znači da ćemo sporije stariti u podnožju nebodera nego na njegovom vrhu, jer je gravitacija Zemlje utoliko veća što smo bliže njenoj površini.

Iz toga možemo zaključiti da nam je za pravljenje vremenske mašine dovoljno da povežemo dva mjesta bitno različite gravitacije – naprimjer Zemlju i horizont crne rupe, gdje vrijeme protiče izuzetno sporo.

Ako na rečena dva mjesta istovremeno pokrenemo satove u ponedjeljak, kad na Zemlji dođe petak, pored crne rupe biće tek srijeda. Kad bismo momentalno mogli da se prebacimo sa Zemlje do crne rupe, zapravo bismo se vratili u prošlost - iz petka u srijedu.

Moguće?

No, ovdje je ključno pitanje je li takvo putovanje uopšte moguće? Prema kvantnoj teoriji - jeste.

Naime, u tkanje prostora-vremena utkane su sićušne prečice kroz vrijeme i prostor poznate kao crvotočine. Ako napravite samo nekoliko koraka kroz ove tunele, možete izaći nekoliko svjetlosnih godina dalje, u neki drugi dio galaksije ili nekoliko godina u prošlost, odnosno budućnost.

Prema novim teorijama, moguće je da neutrini to već rade. Međutim, za ljude tu postoji određeni problem. Naime, mikroskopske crvotočine za nas bi trebalo povećati do makroskopskih veličina, a istovremeno bi njihov ulaz i izlaz trebalo održavati otvorenima.

Stvaranje crvotočine odmah bi omogućilo da nas posjete ljudi iz budućnosti, što bi otvorilo mogućnost za 'paradoks djeda': da unuk iz budućeg vremena posjeti djeda u prošlosti i ubije ga, te da tako onemogući svoje vlastito postojanje

To bi bio prilično velik problem jer su crvotočine vrlo nestabilne - pojavljuju se i nestaju u djeliću sekunde. Za održavanje otvorenih tunela trebala bi nam hipotetska materija negativne gravitacije. Trenutno ne znamo postoji li takva egzotična stvar (jer sve što postoji u svemiru ima pozitivnu gravitaciju) koja bi bila dovoljno snažna.

No, ono što već sad znamo jeste da bi nam za stvaranje tunela veličine od jednog metra po kom bi mogli puzati trebala ukupna energija koju za godinu dana stvori poveći dio zvijezda Mliječnog puta.

Ovakvom vremenskom mašinom nećemo moći da putujemo u tačno određeno razdoblje prošlosti, na primjer u doba dinosaurusa. Za to bi nam trebao drugi izlaz – vremenska mašina koju su ostavili vanzemaljci tokom obilaska jurskih reptila.

"Paradoks djeda"

Međutim, stvaranje crvotočine odmah bi omogućilo da nas posjete ljudi iz budućnosti. To bi pak otvorilo mogućnost za poznati paradoks koji se naziva 'paradoks djeda': da unuk iz budućeg vremena posjeti djeda u prošlosti i ubije ga, te da tako onemogući svoje vlastito postojanje.

Putovanje kroz vrijeme takođe otvara i pitanje slobodne volje

Putovanje kroz vrijeme takođe otvara i pitanje slobodne volje. Naime, kada se vratimo u prošlost, stvari se nakon toga moraju odigravati na identičan način, što u tom slučaju znači da nemamo prostora za slobodnu volju.

Naučnici već godinama teleportuju subatomske čestice. U januaru ove godine Set Lojd i Efraim Stajnberg sa Univerziteta u Torontu potvrdili su da je putovanje kroz vrijeme i prostor u kvantnom svijetu normalna stvar, jer se na kvantna stanja čestica poput elektrona i fotona može uticati mjerenjima koja će tek biti obavljena u budućnosti.

Ali, zanimljivo je da im nijedan eksperiment u kom su pokušali navesti česticu prebačenu u prošlost da svojim stanjem poništi svog prethodnika - nije pošao za rukom. Ovakvu pojavu profesor Stiven Hoking naziva zaštitom hronologije. Neki naučnici smatraju da bi problem mogla da riješi teorija o višestrukim svemirima.

Prema njoj, u prošlost se zapravo ne bi vratio pravi unuk, već neko iz malo drugačijeg svemira. Drugi pak smatraju da postoje određeni zakoni fizike koji spriječavaju neke vrste putovanja kroz vrijeme.

U svakom slučaju, možemo zaključiti da putovanje kroz vrijeme, iako je teoretski moguće, tehnološki još uvijek nije izvodljivo. Ali budimo strpljivi jer ne znamo što nam budućnost donosi. Barem ne za sad.

Galerija

Bonus video: