U Srbiju je ragbi prvo stigao u Šabac 1919, a u Smederevo 2009. godine.Kao što se ragbi začeo u istoimenom malenom engleskom gradu i po tom mjestu dobio ime - mada istorija navodi da je ragbi u praobliku bio poznat i dva vijeka prije Hrista - tako se 22 vijeka potom primio u Smederevu.U malim srpskim gradovima čovjek previše ne bira. Tako je i Marija Tanasijević, visoka 156 centimetara i teška 53 kilograma, do prije dvije godine isključivo domaćica, prihvatila dobronamjernu sugestiju sestre Ljubice, suvlasnika ragbi kluba, da dovede djecu na trening: možda će im se dopasti ragbi.
Ragbi nije sport samo za muške. Boks je grub sport, fudbal je grub, karate je grub, gotovo svaki sport je grub i žene se bave boksom, fudbalom, karateom. Zaključujem da ragbi nije grub
Dva mjeseca s klupe gledala je igru, taman toliko je djecu držala na oku i disciplinovala da idu redovno na treninge, potom se priključila svojim potomcima.
Sada, na prijateljskim utakmicama smederevskog ragbi kluba Iron fortress (Gvozdena tvrđava), kod kuće i u gostima, Marija u dresu 14 je s grubijanima koji džentlmenski igraju ragbi.
Nema podršku muža, ali je makar ne ometa
"Još učim. Nemam s kim da treniram, nemam s kim da igram u Smederevu jer sam član ženske reprezentacije ragbi tima. Trenirala sam sa djecom od 14 godina, pa sam molila da me prebace u tim sa starijim igračima.
Sada, da bih održala formu, i na prijateljskim utakmicama igram u muškom timu", objašnjava Marija.Ne žali se što nema suprugovu podršku - dovoljno je što je ne ometa. Ipak, počeo je krajičkom oka da prati ragbi utakmice od kako je Marija sa ženskom reprezentacijom Srbije u B grupi igrala u kvalifikacijama za prvenstvo Evrope u Danskoj.
U timu sa sinovima
Mlađi Marijin sin, Stevan (9), kapiten je pjetlića, stariji Milan (14) je u kadetima, Marija, kada nema utakmica ženskog tima, igra sa svojom djecom u istom timu.Marija se ranije bavila košarkom. Očigledno hrli izazovima: koš joj je, iz njene perspektive, bio "nebu pod oblake".Često nas tako, dok živimo u uvjerenju da čvrsto držimo život u rukama, događaji vode u neočekivane poduhvate.Po djelima nekih istoričara, igru sličnu ragbiju poznavali su stari Kinezi 200 godina prije nove ere, ali i u Egiptu, Grčkoj, Rimu, Španiji, Filipinima, Polineziji...
Drejk donio ragbi
Te su igre služile kao izvrstan i efektan model za čeličenje vojnika, za razvijanje refleksa, borbenog duha i zajedništva.Zato je nekadašnji profesionalni vojnik britanske armije Fil Drejk , bivši ragbista, dolaskom u Smederevo donio u sebi i u prtljagu ljubav prema tom sportu.Čim se malo privikao na novo okruženje, običaje, tempo i shvatio da nikad "nema problema", počeo je da propagira ragbi.Ragbi savez Srbije podržao je ideju ne samo riječima već i djelom: ragbi reprezentacija Srbije odigrala je u Smederevu dvije utakmice.
Sljedeći korak bio je popularizacija po osnovnim i srednjim školama u gradu. Prijavilo se više od sto kandidata iz Smedereva i okoline do koje se pronio glas o ragbiju.Sličnom se svako raduje, pa je Fil našao i istomišljenike u Smederevu. Nekadašnji ragbi igrač Čelika iz Zenice od dolaska u Smederevo, prije desetak godina, tugovao je za ragbijem.
Sada je u Iron fortress klubu trener petlića, pionira i kadeta.
I boks je grub, pa se žene bave boksom
Da bi izdržavao Iron fortress, klub čiji je Fil predsednik, sponzor i suvlasnik sa suprugom Ljubicom, preduzimljivi vojnik je u Ulici kralja Petra Prvog, dugoj jedva 300 metara, u kojoj se stislo oko 40 kafea, na mjestu gde je engleski bokser Robert Noden iz Sautemptona držao pab Time out, otvorio pab Džordž: ime lokala napisano je na čudnom engleskom, duhovito, prvo slovo je ćirilično.
"Ragbi nije sport samo za muške. Boks je grub sport, fudbal je grub, karate je grub, gotovo svaki sport je grub i žene se bave boksom, fudbalom, karateom.
Zaključujem da ragbi nije grub. Ako ja sa svojih 40 kilograma znam kako da padnem, da se ne povrijedim, onda nije bitno ko igra protiv mog tima", kaže Marija.
Galerija
Bonus video:
