Neki psi posebno su živahni, pa svaki put kad neko pozvoni ili pokuca, zalaju kao da im je život ugrožen. Zašto to rade i postoji li način da se u tome zaustave?
Psi lajanjem međusobno komuniciraju i izražavaju se. To je potpuno normalno, a neke su vrste posebno uzgajane kako bi puno lajale. Primjer za to su lovački psi koji tako svojim vlasnicima otkrivaju gdje se nalazi ulov.
Bihejvioralna naučnica Dorit Federsen-Petersen nagađa da su psi počeli da laju tokom pripitomljavanja, jer su i ljudi proizvodili zvukove.
"Zvuci koje psi proizvode vjerovatno su najuspješniji pokretači komunikacije s ljudima jer se oni ne obaziru na suptilnije, vidljive izražaje", istakla je.
Neželjeno lajanje često se nauči podsvjesno, dodaje bihevioralna biološkinja Žulijan Bauer.
Na primjer, ako vlasnik uzme uzicu, stavi kaput i krene prema izlazu iz stana, za psa je to jasan znak da ide u šetnju.
"Ako pas laje od sreće, pa vlasnik napusti stan s njim, to je pozitivno podsticanje. Drugi put bi mogao da laje već kad vlasnik krene da uzme ključ", kaže Baeuer.
Ona savjetuje da vlasnici ostanu da stoje dok se životinja ne smiri i ne utiša se. "Tek tada treba da napustiti dom", ističe.
Neželjeno lajanje podstiče se i kad pas dobije hranu samo kako bi prestao to da čini. Tu se može primijeniti ista tehnika: pas dobije hranu tek kada prestane da laje.
Psi koji laju na ogradu možda to čine jer pozivaju svoje ljude. "To se može nazvati lavežom razdvojenosti“, naglašava Federsen-Petersen.
Iz pseće perspektive takvo je lajanje razumljivo: oni su veoma društvena bića koja žive u čoporima i ne razumiju zašto ih je vođa napustio.
"Psi moraju da nauče da ih ljudi nekad ostavljaju same, ali da se uvijek vrate", rekla je psihološkinja za životinje Angela Prus.
Ona preporučuje vježbu u kojoj se na nekoliko sekundi napušta soba i potom se vraća u nju. To se ponovi nekoliko puta dnevno, svaki put s vremenskim dužim razdobljem. Ako pas zalaje ili zacvili, vlasnik se ne smije vratiti u prostoriju jer se time takođe podstiče neželjeno ponašanje.
Bonus video: