Sloveni u drugim slovenskim državama nikada neće ostati gladni i žedni, jer su riječi za osnovne potrebe preživljavanja poput hljeba i vode, svuda iste.
I zaista, nije rijetko da, ukoliko ne znaju engleski jezik, ljudi iz Rusije, Bugarske, Slovenije, Poljske, Ukrajine, Crne Gore... mogu da se razumiju međusobno, nekada manje, a nekada više.
Ipak, komunikacija među slovenskim narodima u budućnosti bi mogla da bude mnogo lakša, a za one koji su čuli za međuslovenski ili interslovenski jezik, već jeste.
Koliko je ovaj, izmišljeni jezik, koristan najbolje pokazuje snimak na Jutjub servisu na kojem mladić u video razgovoru sa Hrvatom, Poljakom i Bugarinom, razgovara isključivo na međuslovenskom jeziku, koji se njime ne služe.
On im daje razne zadatke poput ustajanja i dizanja ruku u vazduh, a sva tri mladića u isto vrijeme čine zadato i pokazuju da su razumjeli instrukcije.
Štaviše, dokaz da međuslovenski jezik funkcioniše govore i komentari ispod videa poput: “Ja sam iz Rusije i razumijem”, “Ja sam iz Srbije i razumio sam 99 odsto”, “Ja sam Slovak i sve sam shvatio”...
Na kraju krajeva, fakt da te umeti pročitati i pojmati ov slova jest dokaz da međuslovjanski mogti byti medžusobny jezyk ves slovjanski narod.
O tome kako je nastala ideja o međuslovenskom jeziku, gdje se može više saznati o njemu ili naučiti, za “Magazin” je pričao jedan od idejnih tvoraca Vojteh Merunka, profesor računarstva na Fakultetu nuklearne fizike u Češkoj, insistirajući da na sva pitanja ogovara isključivo na međuslovenskom jeziku.
Na početku razgovora on priznaje da ideja o jednom jeziku koji će razumjeti svi slovenski narodi nije originalna, s obzirom na to da se prvi put pojavljuje u IX vijeku.
“Ta ideja je mnogo stara. Prvi projekat slovenskog jezika koji bi razumjeli svi slovenski narodi bez potrebe mnogo učenja, počeo je sa Ćirilom i Metodijem u IX vijeku. Taj projekat je bio vrlo uspješan. Nakon toga su uslijedili projekti hrvatskog svještenika Juraja Križanića u XVII vijeku, slovenskog profesora Matije Ziljskog i mnogih drugih”, podsjeća on.
“Takvih projekata bilo je još više od ‘70-ih godina, ali nijedan nije ponovio uspjeh prvog. Razlog je, po mom mišljenju to što je prvi projekat genijalne braće iz Soluna ležao u budućnosti i praktičnosti života - obrazovanju, školi, novoj hrišćanskoj religiji... A naredni projekti bili su nostalgični prema prošlosti, staroj kulturi i istoriji prošlog vremena i velikom romantizmu. Razlog za neuspjeh je možda bio i u tome što su svi projekti bili rezultati jednog, samostalnog autora koji je napisao knjigu i mislio da će tako promijeniti svijet”, dalje objašnjava Merunka, a zatim otkriva više o svom radu na tom zadatku.
“Naš projekat je saradnja, jer na njemu radi više ljudi koji uče jedni od drugih. Zatim, naš projekat je okrenut ka budućnost, ne služi se instrumentom nostalgije prema zajedničkoj istoriji i ne izražava politički panslavizam, ali ni osjećaje prema modernoj civilizaciji. Takođe mi želimo da ljudi koji aktivno rade u turizmu, kulturi, biznisu ili televizijskom novinarstvu uče međuslovenski jezik. Tako bi 400 miliona ljudi na svijetu, koji govore slovenske jezike, mogli koristiti i razumijeti pisani ili govorni međuslovenski jezik bez učenja”, smatra profesor.
Kako kaže, njihov rad, jer na međuslovenskom jeziku ne radi sam, već sa timom, počeo je u periodu od 2009. do 2011. godine.
“Mi smo počeli naš rad nezavisno jedni od drugih. Ja sam radio na modernizaciji staroslovenskog jezika iz korpusa šest hiljada riječi klasičnog staroslovenskog, odabranih iz dokumenata iz perioda od IX do XI vijeka, a čiju sam formu promijenio algoritmički kako je tekla fonetična evolucija naših živih narodnih jezika”, prisjeća se on.
“Ukratko, ja sam stari jezik digao iz stare istorijske sredine u novu sredinu među sadašnje zajedničke slovenske narodne jezike”, pojednostavljuje Merunka, otkrivajući da je u isto vrijeme još jedan čovjek imao sličnu ideju.
“Jan Van Stinbergen koristio je drugu metodu, gdje je birao različite moderne riječi iz naših današnjih, živih jezika i iz njih izdvajao međuslovenski rezultat. Naši rezultati bili su mnogo bliski i tamo gdje jedna metoda nije imala uspjeha, pomagala je druga, uzajamno se dopunjujući”, tvrdi sagovornik “Vijesti”. Kako kaže Stinbergen i on su brzo ostvarili kontakt.
“Sreli smo se 2017. godine na međunarodnoj konferenciji u Moravi u Češkoj i naša dva projekta - moj novoslovenski i Janov slovenski smo sjedinili u jedan novi međuslovenski”, otkriva on, a zatim otkriva i ko su drugi članovi tima.
“Kao što sam već rekao, moj kolega i glavni redaktor časopisa Slovjani.info je Holanđanin Jan Van Stinbergen. On je odličan lingvista čija je supruga Poljakinja. Tu je i naša grupa od šest odličnih ljudi iz Poljske, Češke, Rusije, Hrvatske i Srbije. Tu je naravno i naša zajednica od sedam hiljada ljudi koji su sa ovim jezikom u kontaktu. Naravno da ne pišu svi i ne govore međuslovenski jezik, ali je bitno biti sa njim u kontaktu”, pojasnio je Merunka potom otkrivajući kako je zaista počeo cijeli projekat, te dokle su stigli od tada.
“Danas imamo više od dvadeset hiljada riječi u rječniku, objedinjenu gramatiku i mali tim od šest ljudi koji znaju ovaj jezik i mogu učiti druge članove naše grupe. Imamo i udžbenik, naučni časopis Slovjani.info registrovan u međunarodnoj biblioteci u Njemačkoj i dostupan na Internetu, stranicu na Vikipediji, Fejsbuku i druge različite sajtove...”, nabraja on.
Kako je na jednom od tih sajtova i objašnjeno riječi koje će se naći u međuslovenskom rječniku birane su matematičkim proračunom, odnosno one riječi koje se najčešće pojavljuju u svim slovenskim jezicima biraju se kao najbolje.
Međutim, to su idealni uslovi, a Merunka otkriva kako biraju pravu riječ kada ne postoji nijedna dominantna.
“Ako nijedna naša metoda ne može dati rezultat to je zbog ‘lažnih prijatelja’, odnosno riječi koje u različitim jezicima zvuče isto, ali imaju različita značenja. Na primjer na češkom i hrvatskom ‘čerstvy/čvrsti’ znači ‘svježi, dobri’, a na poljskom i ruskom ‘czerstwy/čerstvy’ znači stari i loši, onda treba da potražimo neke sinonime”, pojasnio je on.
“U tom slučaju koristimo ‘sveži’ koji ima isto značenje u svim jezicima. Ili na primjer ako svi Sloveni, osim Rusa kažu ‘oči’, a Rusi kažu ‘glaza’, onda smo u problemu, ali pomaže činjenica da Rusi takođe znaju riječ ‘oči’, na primjer ‘očevidno’ ili ‘očki’ što na vašem znači naočari. Onda je rezultat ‘oči’, jer iako nije dominantna riječ, ona je razumljiva svim Slovenima”, objašnjava Merunka.
“Sa druge strane, nekada je potrebno izmisliti potpuno novu riječ, koja se ne može naći ni u jednom slovenskom jeziku, ali zvuči logično. Takva riječ je na primjer ‘časina’, što na vašem jeziku znači sat ili 60 minuta. Ono što hoću da kažem je da, kada bi neki živi narodni jezik bio veoma dobro razumljiv svim drugim slovenima, onda nam ne bi bio potreban međuslovenski jezik.
Na primjer Rusi i Slovaci misle da je njihov jezik međujezik, ali u stvarni to nije tačno. Neruski Sloveni moraju da uče ruski jezik da bi ga razumjeli. Isto kao što i Rusi bez učenja ne razumiju srpski, češki... U tome i leži motivacija za međuslovenski projekat”, istakao je profesor.
Na pitanje da li je cilj njegovog tima da jednoga dana svi slovenski narodi uče ovaj jezik pored maternjeg, on odgovara:
“Mislim da bi bilo dovoljno da ovaj jezik slovenska djeca uče u osnovnoj školi jedan ili dva časa, jer se jezik dosta dobro može razumjeti i bez učenja. Dobra taktika za podizanje zainteresovanosti bi moglo biti prezentovanje ovog jezika kao modernizaciju prvog slovenskog literarnog jezika još od svetih Kirila i Metodija”.
Da bi zaživio, Merunka tvrdi da nije potrebno da svi uče međuslovenski jezik.
“Dovoljno bi bilo i kada bi samo mali procenat od cijele slovenske populacije znalo ovaj jezik. To bi trebalo da budu ljudi koji rade u turizmu, kulturi, biznisu ili običnom voditeljstvu. Svi drugi bi zatim pasivno uživali efekat razumljivosti, bez potrebe da uče, jer bi mogli da slušaju govor ili čitaju tekst”, smatra on.
Autor međuslovenskog jezika predlaže i da table na velikim međunarodnim transportnim stanicama, u hotelima, muzejima, galerijama ili etikete na proizvodima budu na tom jeziku.
“Mi ne želimo da stvaramo nekakvu novu kulturu ili visoku umjetnost. To će uvijek biti domen narodnog jezika i mi ne želimo da preotimamo mjesto. Ali globalizacija i buduće vrijeme donose svoja praktična pitanja za koje treba pronaći odgovor”, odgovara on, a zatim otkriva kako ljudi iz Crne Gore, koji žele da nauče međuslovenski jezik, mogu to učiniti.
“Dobro je za početak otvoriti stranicu interslavic-language.org odakle možete ići na više razlitičih mjesta i pogledati kontakte. U budućnosti planiramo da organizujemo novu međunarodnu konferenciju najvjerovatnije u Bugarskoj ili Hrvatskoj, jer u tim zemljama raste interesovanje za međuslovenski jezik, a i ljudima iz južnih krajeva je teže doputovati kod nas na sjever do Češke ili Poljske”, ispričao je autor interslovenskog jezika.
Osim ljudi iz slovenskih zemalja, za međuslovenski jezik interesuju se i ljudi koji nisu sa tih govornih područja, pohvalio se Merunka.
“Da, imamo takođe neslovenske članove u našoj grupi, koji dokazuju da se međuslovenski jezik lako uči. Njegova gramatika je dobro objašnjena u okviru dvije stranice knjige”, kaže on, a zatim poredi ovaj jezik sa esperantom i neolatinskim koji su svojim principima vrlo bliski međuslovenskom jeziku.
Pored sajta, zajednica međuslovenskog jezika ima i online aplikaciju za prevođenje sa engleskog, ali i slovenskih jezika na interslovenski, pa se nameće pitanje da li je Merunka sa timom razmišljao i o mobilnoj aplikaciji za prevođenje ili aplikaciji za učenje tog jezika.
“To je mnogo dobra ideja, hvala vam za to pitanje. Dajte mi pola miliona eura, dvije godine slobodnog vremena i aplikacija će biti gotova”, uz smijeh odgovara profesor.
“Ozbiljno govoreći to jeste naš veliki cilj u budućnosti. Projekat međuslovenskog jezika ima takođe svoj kompjuterski razvoj koji ide do aplikacije vještačke inteligencije. U članku Merunka, Stinbergen, Jordanova, Kocor (2019) ‘The Interslavic language as a tool for supporting e-democracy in Central and Eastern Europe in International Journal of Electronic Governance’, a koji je opširnija verzija prezentacije nas četvoro na međunarodnog konferenciji e-Demokraci koja se 2017. godine održala u Grčkoj, jesmo pomenuli algoritam koji pravi takav prevod”, potvrđuje on.
“Takođe sam i publikovao naučne tekstove na tu temu na međunarodnoj konferenciji o kompjuterskim naukama u Ljubljani 2016. godine”, ističe Merunka i dodaje da standardni Google algoritam takav prevod ne podržava.
Razlog je znatno složena gramatika slovenskih jezika.
“To nije slučaj samo kod slovenskih jezika, već se može vidjeti i u latinskom, grčkom, sanskritu i keltskom jeziku. Nažalost u svijetu dominira engleski jezik. Naš jezik jeste bogatiji, ali zbog toga nije teži za učenje”, priznaje on.
Češki kandidat za Oskara promoviše međuslovenski jezik
Promociju međuslovenskoj jezika umnogome je pomogao i film “Nabarvené ptáče” Vaklava Marhoula, koji će biti i češki kandidat za Oskara.
“Mnogo je pomogao novi film ‘Kolorovana ptica’, po vašem ‘Obojena ptica’, gdje holivudski glumci govore međuslovenski jezik. Tako međuslovenski možete slušati od glumca Harvija Kajtela, Džulijena Sendsa, Uda Kiera i drugih. Veliko je zadovoljstvo vidjeti ih na velikom platnu u bioskopskoj sali, kako govore međuslovenski jezik. Taj film imao je premijeru u septembru ove godine, a dobio je i veliki broj međunarodnih priznanja”, ispričao je sagovornik “Vijesti”.
Merunka potvrđuje da je učestvovao u adaptaciji scenarija, ali i pripremi glumaca.
“Na filmu sam radio od 2012. godine, kada me je gospodin režiser kontaktirao nakon što je našao moju prvu knjigu o međuslovenskom jeziku na internetu. Bilo je 16 verzija dijaloga koje je trebalo da prevedem na međuslovenski i takođe sam učio Harvija Kajtela taj jezik. Druge glumce nisam učio, zato što je u našem štabu bio asistent Dejvid Tomašek, mladi Čeh kojeg sam ja učio, a on je to znanje prenosio glumcima na terenu pri snimanju filma”, pojasnio je on.
“Moram pohvaliti visoku profesionalnost svih glumaca koji su znali međunarodnu fonetičnu abecedu i tečno govorili na međuslovenskom jeziku”, ističe on i dodaje da je bilo malo teže naučiti neke suglasnike poput slova ‘đ’.
“Gospodin Sends je bio veoma dobar, čak je naučio i našu ćirilicu. Jer se naš jezik može dobro pisati latinicom kao i ćirilicom”, dodaje on.
Osim prilagođavanja scenarija i učenja glumaca međuslovenski jezik, tim je imao još jedan zadatak, a to je uključivalo i učešće u kreiranju kulisa i pomoćnih tekstova i natpisa, poput znakova na ulicama ili novina na trafikama.
“Kompletno smo stvorili jedan fiktivan evropski narod kako je i želio gospodin režiser, kako niko ne bi pomislio da film govori o Poljacima. Kada film bude doživio digitalnu videodistribuciju, što možemo očekivati naredne godine, publika će moći da vidi i titlove na latinici ili ćirilici. Tako će moći i da čuju i da vide međuslovenski jezik”, obećava Merunka.
Bonus video:
