Svi smo se nekada našli u toj situaciji - kada neku obavezu odlažemo u nedogled, radeći maltene bilo šta drugo kako bismo izbjegli glavni zadatak. Bilo da je riječ o popravci kuhinjskog elementa, konačnog hvatanja u koštac sa napornim projektom na poslu ili zahtjevnim ispitom na fakultetu, odlagali bismo, maskirajući izbjegavanje obaveze radeći nešto manje važno. Ili prosto ne bismo radili ništa. Uživali bismo u „slobodnom vremenu”, to jest, prokrastinirali.
Pandemija koronavirusa i sve što je sobom donijela, od policijskog časa, ograničenog kretanja i karantina, u nekim slučajevima je stala na put prokrastinaciji. Jednostavno, više nismo imali toliko izgovora da odlažemo neke obaveze.
Međutim, kod nekih je korona virus možda i dodatno pojačao proces prokrastinacije. Često bismo se osjećali da nemamo šta drugo da radimo. Da li je prokrastrinacija u tom slučaju neizbježna? Kada je pogubna i da li ima i neke pozitivne strane?
Odgovore na ova pitanja mogao bi da ima Novosađanin Ivica Milarić, psiholog i autor knjige Prevazilaženje prokrastinacije uz pomoć psihologije (Using Psychology To Stop Procrastinating).
Knjiga je nastala prije nekoliko godina, kao tekst na temu kako bolje razumjeti proces prokrastiniranja - gubljenja vremena ili biranja da se radi nešto manje važno.
Početkom juna našla sa na prvom mjestu liste kratkih knjiga o biznisu i novcu američke onlajn knjižare Amazon.
„To je trajalo samo 36 sati, ali je za mene to ipak veliki uspjeh”, kaže Milarić. Osnovna ideja pisanja knjige je bolje razumijevanje prokrastinacije kao psihološkog fenomena, objašnjava on.
„To je psihološka interpretacija čitavog ciklusa, na osnovu kog se nude neke potencijalne mogućnosti kako taj proces može da se prevaziđe”, kaže Milarić za BBC.
Šta je prokrastinacija?
Ivica Milarić je diplomirani psiholog, dugo godina je radio u medijima, a trenutno je angažovan u industriji video-igara.
Kako kaže, u dosadašnjem radu se dosta sretao sa fenomenom prokrastinacije, a iskustvo iz različitih oblasti pomoglo mu je da bolje sagleda problem.
Različiti autori drugačije definišu prokastrinaciju.
Za neke je to samo slobodno vrijeme ili mogućnost da se obaveze odlože bez određenih posljedica, objašnjava Milarić.
Međutim, prema njegovom mišljenju, prokrastinacija je uvijek „manje-više nepoželjna stvar kod osobe”.
„To je momenat kada slobodno vrijeme postane nametnuto slobodno vrijeme koje ne možete da kontrolišete.”
Drugim riječima, kao kada bi automobil preuzeo volan, slikovito objašnjava Milarić.
Možemo li se izgubiti u gubljenju vremena?
„Ideja prokrastinacije jeste popularnija u posljednje vrijeme, jer svijet polako prelazi u fazu gdje je ona sve vidljivija”, kaže Milarić.
„Činjenica je da je neophodno imati slobodno vrijeme - period kada možemo da radimo ono što nas zaista zanima.
„To je poput potrebe za igrom kod djece - ne prestaje ni tokom odrastanja, samo je u nekom drugom obliku.”
Milarić smatra da je teško definisati granice prokrastrinacije.
„Niko ne može za nekog drugog da procijeni ili odredi kolika količina produktivnosti je neophodna, kao i količina slobodnog vremena.” Univerzalni standard, po svemu sudeći, ne postoji, i određeni životni stilovi dozvoljavaju veći nivo prokrastiniranja od drugih.
„Na primjer, ako si bekpeker na dugom putovanju, tvoj nivo prokrastrinacije je značajno drugačiji nego ako si trgovac na njujorškoj berzi”, kaže Milarić. On dodaje i da prokrastinacija sa te strane nije neizbježna, kao ni neophodna. „Ona nastaje kada to slobodno vrijeme nama odjednom postaje nešto što nas opterećuje, nešto što ne možemo da kontrolišemo.”
„U tom smislu, mislim da nije neophodna, već da je na ljudima zadatak da, kada to primijete i ako im se ne svidi, pokušaju da urade nešto protiv toga.”
Da li zbog korona virusa više prokrastiniramo?
Čini se da je korona virus, barem većem dijelu ljudi, doneo i višak slobodnog vremena.
U brojnim državama je na snazi bio karantin. Mnogi poslovi su ili obavljani od kuće ili pauzirani.
I za vrijeme samoizolacije, neki su imali nalet kreativnosti, dok su drugi, jednostavno, imali poduži slobodan dan.
„Čini mi se da su nekako ti nivoi ostali isti, ali šta god da je postojalo prije pandemije i vanrednog stanja, dodatno se pojačalo”, kaže Milarić. „Ko je mogao da bude produktivan, vjerujem da je bio produktivan i tokom karantina. Ko nije, mislim da je mogao samo još više to da vidi kod sebe.”
Ima li rješenja?
On objašnjava da knjiga o prokrastinaciji ne nudi definitivna rješenja, već prije svega „razumijevanje fenomena iz kog mogu da se jave ideje za prevazilaženje”.
„Često ljudi zbog životnog tempa nemaju vremena da nešto primijete, a i ako primijete, oni to odbace.”
„Sa primjećivanjem slijedeći prihvatanje - ‘Da, ja sad gubim vrijeme, odlažem nešto od danas za sjutra. Nije mi drago zbog toga, ali to me ne čini ludim, zlim, samodestruktivnim, već je to dio cijelog sklopa koji čini mene i u ovom trenutku ja prokrastiniram’.”
Kroz ta dva koraka, objašnjava Milarić, postupno se može doći i do posljednjeg - integracije.
„To je trenutak kada te stvari koje nam ne odgovaraju možemo da imamo u kontekstu svega ostalog, tako da one postupno gube na intenzitetu.” On smatra da su procesi koji se dešavaju unutar ljudi rijetko izazvani spoljašnjim djelovanjem.
Da je to slučaj, smatra novosadski psiholog, svi ljudi bi bili univerzalno nesrećni ili srećni, u zavisnosti od aktuelnih događaja.
„Spoljašnost jako teško indukuje te korjenite stvari, a prokrastinacija jeste korjenita. Sumnjam da pandemija to može da izazove u nama.”
Milarić dodaje da je pandemija korona virusa samo još više stavila u prvi plan pojedine poteškoće sa kojima se ljudi suočavaju. Ali, kako kaže, to i nije nužno loše.
„To nije loša stvar, jer onda dolazi i do potrebe da se problem rješava.”
Psihologija i pop kultura
Milarić koristi psihologiju, kao i iskustvo u IT industriji, medijima i pop kulturi kako bi što bolje objasnio fenomen koji istražuje.
Zbog toga njegove knjige obiluju referencama na filmove, serije i romane u kojima ovaj autor uživa.
„Moj cilj je da pomalo informišem i pomalo zabavim. Ukoliko uspijem da uradim i jednu i drugu stvar, ja sam zadovoljan”.
U novoj knjizi, nastaloj upravo u toku pandemije korona virusa, dotakao teme korišćenja psihologije za bolje razumijevanje i prevazilaženje masovnih strahova.
Sve njegove knjige su u elektronskoj formi, pisane na engleskom, i oblikovane tako da bi, barem u teoriji, mogle da se pročitaju za sat vremena.
Knjiga o prokastrinaciji izazvala je dosta pažnje.
„Javili su se ljudi sa pitanjima da li može da se čita na srpskom kao štampano izdanje, tako da sad aktivno radim na tome”, kaže Milarić.
Dokaz da pisanje knjige o gubljenju vremena nije bilo puko gubljenje vremena.
Bonus video:
