"Eppur si muove", odnosno “ipak se kreće” jedna je od najpoznatijih rečenica u istoriji nauke. Navodno ju je pred sudom inkvizicije sudom izgovorio italijanski fizičar, matematičar i astronom Galileo Galilej (1564. - 1642.), kojeg neko smatraju ocem moderne nauke. Ta rečenica je vijekovima lajtmotiv sukoba između nauke i religije, odnosno naučnika i visokih predstavnika Crkve.
Posljednji takav sukob u slučaju Galileo buknuo je 2008. godine kada su se fizičari sa univerziteta Sapienca u Rimu usprotivili dolasku tadašnjeg pape Benedikta XVI jer je on u jednom govoru još kao kardinal Ratzinger ponovio tvrdnju filozofa Fejerabenda da je “crkveni proces protiv Galileja bio opravdan i pošten”.
Legendom o poznatoj rečenici “Ipak se kreće” bavi se i poznati američko-izraelski astrofizičar Mario Livio (75) koji je nedavno objavio novu biografiju slavnog naučnika “Galileo and Science Deniers” (Galileo i poricanje nauke). Livio smatra da ova legenda zvuči previše dobro da bi bila istinita, prenosi Jutarnji list.
"Bilo bi ludo da je Galileo to rekao pred inkvizicijom", kaže Livio koji je dugo istraživao porijeklo slavne rečenice i objavio naučni rad o svojim otkrićima.
Šta znamo o Galilejevom životu?
Rođen je u Pizi, u dobrostojećoj porodici sa šestoro djece. Njegov otac Vinćenzo Galilej bio je teoretičar muzike, pa je mali Galileo u djetinjstvu učio da svira razne instrumente. Razmišljao je o tome da postane sveštenik, ali je na očev nagovor upisao medicinu na univerzitetu u Pisi, gdje je shvatio da je njegova ljubav zapravo matematika. Poslije je i predavao matematiku na univerzitetima u Pizi i Padovi.
O njegovom privatnom životu ne zna se puno. Galileo nije bio oženjen, ali je 18 godina bio u vezi s venecijanskom ljepoticom Marinom Gambom, koja mu je rodila troje djece, kćeri Virginiju i Liviju i sina Vićencija. Budući da su mu vanbračne kćeri bile teret, Galileo ih je kao tinejdžerke poslao u samostan u blizini Firence, a sina je poslije uz pomoć političkih veza priznao kao svog nasljednika. Uprkos Galilejevom postupku, Virginija, odnosno časna Marija Celeste, bila je izuzetno povezana s ocem i brinula se o njemu. Umrla je mlada, sa 34 godine. Američka naučna publicistkinja Dava Sobel istražila je život Marije Celeste i u italijanskim arhivima pronašla 124 pisma koje je kao časna sestra napisala svome ocu. Tako je nastala knjiga “Galilejeva kći” koja je početkom 2000-ih bila bestseler.
Šta se dogodilo 1610. godine?
Prekretnica u Galilejevom životu desila se 1610. Godine, kad je uz pomoć teleskopa došao do čudesnih otkrića. Otkrio je da je Mjesec stjenovito tijelo slično Zemlji i da Venera pokazuje mijene, što je bio direktni dokaz da se vrti oko Sunca. Uz pomoć teleskopa Galileo je vidio da oko Jupitera kruže četiri mjeseca i da Sunce ima pjege koje pokazuju da se rotira.
Galilejeva otkrića su bila snažna potvrda heliocentrične teorije svemira poljskog astronoma Nikole Kopernika (1473.- 1543.) i potpuno su srušila dotadašnju sliku svijeta, sagrađenu uglavnom na biblijskoj Knjizi postanka, prema kojoj je Zemlja centar svijeta i oko nje se vrte svi nebeski objekti.
Galileju su ta otkrića napravila puno problema jer Crkva njih nije odobravala, pa mu je 1616. godine zabranila da poučava Kopernikovo učenje. Međutim, Galileo nikako nije mogao da se pomiri s nametnutom zabranom, pa je 1632. godine objavio poznato djelo “Dialogo sopra i due massimi sistemi del mondo tolemaico e Copernicano” u kojem je iznio Kopernikov sistem. Zbog toga je 1633. godine u lancima odveden u Rim pred sud inkvizicije. Morao je javno da se odrekne Kopernikovog učenja i proglašen je jeretikom, zbog čega je ostatak života proveo u kućnom pritvoru. Proces koji je inkvizicija vodila protiv Galilea postao je simbol sukoba između nauke i vjere, a Crkvi je nadjenuo stoljetnu stigmu “neprijateljia znanja”. Papa Ivan Pavle II tek se 1992. godine izvinio za zlodjela inkvizicije i priznao da je Galileo mnogo propatio u rukama ljudi i crkvenih tijela.
Kad se u knjigama pojavljuje legendarna fraza?
Najraniju Galileovu biografiju napisao je njegov štićenik Vinćenco Viviani 1655./1656. godine. Prema Liviju, rečenica “Ipak se kreće” prvi put se pojavljuje u jednom odlomku knjige “Italijanska biblioteka” Đuzepea Baretija koja je objavljena 1757, više od 100 godina nakon Galilejeve smrti. To bi mogao biti jedan od pokazatelja da je priča mit.
Utvrđivanjem porijekla poznate fraze bavio se i italijanski istoričar Antonio Favaro koji je četiri decenije proučavao Galileov život i djelo i objavio “Radove Galilea Galileja”. Favaro je 1911. godine objavio i nekoliko članaka u kojima je detaljno obrazložio svoje napore na utvrđivanju porijekla poznate fraze.
Te godine Favaro je primio pismo od Belgijca Džulsa Van Belea, koji je naveo da posjeduje sliku, nastalu oko 1643, dakle ubrzo nakon Galilejeve smrti 1642. godine. Slika je pripisana španskom slikaru Bartolomeu Estebanu Murilu, a prikazuje Galilea u zatvoru kako u desnoj ruci drži čavao kojim je na zidu urezao putanju Zemlje oko Sunca, sa riječima “Eppur si muove” napisanima ispod. Van Belle, koji je biografu Favaru poslao fotografiju Murillove slike, smatrao je da je to umjetničko djelo nekada pripadalo vojnom zapovjedniku Oktaviju Pikolominiju, bratu nadbiskupa u Sijeni. Zanimljivo je da je Galileo u nadbiskupskom domu u Sijeni služio prvih šest mjeseci kućnog pritvora. To je otvorilo mogućnost da je Galileo izgovorio rečenicu, samo ne pred inkvizicijom.
Kako je Livio našao tajanstvenu sliku?
Ipak, Murilovu sliku nikad nijesu pregledali nezavisni istoričari umjetnosti. Kad je Mario Livio odlučio da nakon više od jednog vijeka istraži Favarova saznanja, ustanovio je da niko ne zna gdje se nalazi intrigantna slika.
"Prvo sam htio da dođem do stručnog mišljenja o pripisivanju slike Murilu. U tu svrhu poslao sam kopiju slike stručnjacima za Murilovo slikarstvo, dvojici u Španiji, jednom u Velikoj Britaniji i jednom u SAD-u. Svi su, nezavisno jedan od drugog, odgovorili da su, iako je teško pružiti uvjerljiva mišljenja na temelju fotografije, pri razmatranju stila, teme i relevantnih istorijskih činjenica prilično uvjereni da Murilo nije naslikao sliku ‘Galileo u zatvoru’. Jedan mi je stručnjak rekao da slikar vjerojatno nije Španac, a drugi je sugerisao da slika potiče iz 19. vijeka", ispričao je Livio.
Nakon otprilike godinu dana traganja, Mario Livio je konačno ponovo otkrio gdje se nalazi tajanstvena slika. Jedan od Van Beleovih potomaka prodao je sliku 2007. godine na aukciji u Antverpenu, a pritom je aukcijska kuća Campo&Campo sliku datirala u 19. vijek. Predstavnik aukcijske kuće potvrdio je Liviju da na slici nijesu našli ni potpis autora, ni godinu nastanka slike.
"Pa šta možemo odgovoriti na pitanje je li Galileo rekao poznate poznate riječi? Istorijski dokazi upućuju na to da se priča prvi put pojavila, ili je barem dokumentovana, tek sredinom 18. vijeka, dugo nakon Galileove smrti. Zbog toga je vjerovatnije da je taj moto upitne autentičnosti. Bez obzira na to, bilo bi uzbudljivo kada bi sadašnji vlasnik slike ‘Galileo u zatvoru’ dopustio da se ona temeljno istraži kako bi se utvrdila tačna starost djela. Čak i ako Galileo nikad nije izgovorio te riječi, one imaju određenu važnost za naša trenutna, problematična vremena kada su čak i dokazane činjenice na udaru onih koji poriču nauku. Galileov legendarni intelektualni prkos, ‘uprkos onome u što vjerujete, to su činjenice’, postaje važniji nego ikad", zaključio je Mario Livio u časopisu Scientific American.
Bonus video:
