Mnogi potrošači već godinama okreću se kupovini preko interneta, a sve su popularnije prodavnice polovne garderobe.
Zahvaljujući pandemiji ovakav oblik kupovine postao je neizostavan, a dolaskom second handa na internet, trgovina je dobila novi oblik. Instagram je trenutno preplavljen profilima za prodaju vintage odjeće koja se prodaje onlajn, a oni koji pokreću ovakve poduhvate se na ovaj način oslobađaju viška stvari iz svojih ormana. Jedna od njih je i Olja Tošić koja je pokrenula online prodavnicu na Instagramu pod imenom “Retro mama” sa humanitarnim ciljem. Naime, sve što zaradi od prodaje garedobe na pomenutoj stranici uložiće u štampanje svoje knjige pjesama, dok će novac od prodaje iste donirati u humanitarne svrhe.
O ideji, realizaciji iste, prodaji garderobe, ali i modi, za Magazin priča Olja Tošić.
Kako si došla na ideju da pokreneš online second hand na svom Instagram profilu?
Moj Instagram profil retromama sam pokrenula tako što mi je bilo žao da bacim svoju garderobu koju više ne nosim. Preslaganje ormara kod mene stvarno izaziva blage napade panike. Dok sam to radila, vidjela sam da imam dosta garderobe koja je u izuzetno dobrom stanju, a za koju sam pomislila kako bi neko drugi mogao da joj udahne novi život i da je nosi na potpuno drugačiji način od mene. Njenom prodajom po simboličnim cijenama, pokušaću da prikupim novac za objavljivanje svoje prve zbirke poezije za djecu “Vrapci na raskrsnici”, od čije prodaje će sav novac biti uplaćen u humanitarne svrhe. Na ovaj način sam povezala za mene mnogo važne priče, a to je održiva moda, tj. kupovina second handa sa jedne strane, kao i promovisanje čitanja i pisanja kod djece u ranom uzrastu. Ako ne zaboravimo i humanitarni karakter, onda je ova priča zaista lijepo zaokružena.
Svaka žena u svom ormaru ima stvari koje je kupila, a nije mnogo nosila. S obzirom na trenutnu ekonomsku situaciju, jesi li za to da se stare stvari recikliraju?
Apsolutno! Podržavam reciklažu generalno, bez obzira na ekonomsku situaciju. Svako ponaosob može da da svoj mali doprinos, pogotovo kad znamo da time činimo višestruka dobra, sad je to potrebnije, više nego ikad.
Jesi li i sama pristalica stvari iz prodavnica polovne garderobe? Kupuješ li u second hand šopovima?
Ako kažem da sam na svom vjenčanju bila u haljini iz second hand radnje, onda je sve jasno. Nije važno gdje je neki komad garderobe kupljen, još je bolje ako ima neku svoju zanimljivu priču.
Da li su na prodaju stvari koje dugo nijesi nosila i kako se odlučiš šta ćeš prodati, a šta ostaviti?
Ima tu raznih komada, nešto baš dugo nijesam nosila, dok sam u nekim stvarima bila bukvalno do juče. Nemam neke specijalne kriterijume šta ostavljam, a šta je za prodaju, više tu radi neka intuicija, a dosta toga i poklanjam.
Jesi li od onih žena, koja upotrebljava onu rečenicu “nemam šta da obučem” i u kojim situacijama je najčešće izgovaraš?
Meni je ove godine bilo najbitnije da imam dobru i udobnu pidžamu, jer sam većinu vremena u pidžami provela, a ovo žensko - nemam šta da obučem se dešava i meni, mada moram da priznam ne baš tako često.
S obzirom na to da apeluješ da se garderoba ne baca, da li ti se javlja još neko ko bi na isti način učestvovao u tvojoj akciji ili isključivo prodaješ komade iz svog ormara?
Do sad su na mom Instagram profilu na prodaju bile sve moje stvari (uz poneki komad iz maminog ormara) i već se dosta djevojaka ponudilo da učestvuje sa svojom garderobom. Mislim da ću vremenom prihvatiti i to, jer ako interesovanje djevojaka bude još veće, ja neću imati više ništa u ponudi Ova priča o second handu je jako lijepo zaživjela i vjerujem da će nastaviti da traje još dugo.
Je li se - od kako si napravila online prodavnicu - promijenio tvoj odnos prema modi?
Da znate da jeste. Ja u stvari nikad nisam ni imala neki posebno izgrađen odnos prema modi, uvijek oblačim samo ono u čemu se prijatno osjećam, ali i mene ova priča tjera da što više prepravljam garderobu, i od nje pravim neke nove, opet nosive komade.
Upravo ovu online prodavnicu polovne garderobe pokrenula si kako bi finansirala svoju knjigu poezije. Znači li to da bi radije garderobu zamijenila knjigama?)
Definitivno:) Tu baš nemam dilemu. Moja biblioteka raste, dok se ormar polako prazni (smijeh).
Novac od prodaje knjige namijenjen je za humanitarne svrhe. Imaš li već sad ideju kome bi mogla da pomogneš?
Nažalost, adresa kojima je ovakva vrsta pomoći prijeko potrebna je previše. Ja sam fokusirana na djecu. Najvjerovatnije će to da bude organizacija „ Budi human“.
Štampanje knjige nije jeftin hobi. Koliko si do sad uspjela da prikupiš novca?
Dok nisam ušla u ovu priču nijesam znala koliko u stvari nije jednostavno i koliko sve zavisi od samo tvog ličnog angažovanja. Do sad sam uz pomoć donacije od NVU „Kutak“ i Coulture corner, koji su organizovali Kulturnu subotu, uspjela da sakupim jedan dio novca, i nadam se da ću i uz pomoć ove akcije, uspjeti takođe. Zamisao je bila da se upravo kroz društveno angažovane priče dođe do novca kojim će se štampati ova knjiga.
Koliko već pišeš poeziju i hoće li ovo biti tvoja prva knjiga?
Zbirka pjesama „Vrapci na raskrsnici“ je nastala u mom djetinjstvu, dok sam pohađala Osnovnu školu „Maksim Gorki“ u Podgorici, a za koju je prošle godine naša pjesnikinja Jovanka Vukanović napisala recenziju. Ilustracije su radili drugari iz vrtića mog starijeg sina, kao i naša talentovana grafička dizajnerka Ana Pajović. Objavljivanjem ove zbirke želim da podstaknem, kako autore knjiga za djecu, tako i djecu na stvaralaštvo. Pojava novih tehnologija i medija u velikoj mjeri utiče na to da se kulturna scena mijenja, a ova vrsta književnosti je nepravedno zapostavljena, pogotovo ako imamo u vidu da upravo ona određuje kakvu ćemo čitalačku publiku sjutra imati. Objavljivanje ove zbirke je moja velika želja za koju se nadam da će da se ispuniti upravo uz pomoć ovih lijepih priča koje su se iz nje rodile.
Hoćeš li nakon ovog projekta nastaviti da se baviš humanitarnim radom?
Humanitarni rad, pomoć drugima da ostavre svoje snove su stvari koje me ispunjavaju i pokreću. Na njima ću uvijek raditi i ideja ima puno, radujem se njihovoj realizaciji u skorije vrijeme. Ali za sad je na prvom mjestu objavljivanje ove zbirke, uz, ja se nadam organizovanje promocija uživo.
S obzirom na to da kažeš da si pjesme pisala još tokom osnovne, zašto ti je ovoliko dugo trebalo da ih objaviš i šta te je podstaklo na to da one ipak treba da budu dostuipne široj javnosti?
Nijesam razmisljala o objavljivanju ovih pjesama sve dok nijesam postala roditelj. Javila se želja kad sam ponovo ugledala svesku teget korica u kojoj žive ti moji davno napisani stihovi. Kako se dosta toga promijenilo u odnosu na vrijeme kad sam ja bila dijete, bilo mi je interesantno, sad iz perspektive roditelja, vidjeti da je dijete od sedam godina tako predano pisalo poeziju. A i kao što sam ranije pomenula, voljela bih da na ovaj način podstaknem djecu na ovu vrstu stvaralaštva i da se posvete čitanju kroz koje će proširivati svoje horizonte. Čitanje je navika koja se stvara od ranog djetinjstva.
Dok smo mi bili mali bilo je dosta knjiga za djecu, a čini mi se da se te iste iz našeg djetinjstva i danas najbolje prodaju. Kao mama kako ocjenjuješ literaturu za djecu, da li svojoj djeci čitaš poeziju?
I sama sam mišljenja da se upravo te knjige i dalje najbolje prodaju. Čitam im poeziju, na prvom mjestu ovu moju, i velika mi je radost kad starijeg sina slušam kako je recituje:) Čitam im uglavnom Zmaja, a mogu svima da preporučim i fanstastičnu knjigu poezije Dejana Đonovića, koja se zove “Trema”, nju jako volimo.
Ilustracije su radila i djeca iz vrtića. Jesu li oslikavali ono što doživljavaju kad slušaju tvoje pjesme ili im je tema bila slobodna?
Djeca iz vrtića su ilustrovala veći dio pjesama, ona su po svom izboru crtala ono što je svakom od njih na neki način bilo blisko. Radujem se što će im crteži ostati kao uspomena na taj bezbrižni period života i druženja.
Bonus video:
