Taširo jezik su u novijoj istoriji imali priliku da čuju samo odabrani. To je zato što je Amadeo Garsija Garsija posljednji čovjek na svijetu koji se njime služi.
Novinari Njujork tajmsa putovali su na sami kraj rijeke Amazon u srcu Perua kako bi Amadea pitali kako je moguće da jedan jezik tek tako može da nestane. Iako je možda svega nekoliko hiljada ljudi govorilo Taširo jezikom na njegovom vrhuncu, njegova istorija duga je stotinama godina.
Sam Amadeo živi u toliko zabačenom dijelu amazonske prašume, da je do njega jedino moguće doći desetosatnom vožnjom brodom.
Jezik kojim govorimo definiše ono što jesmo, kao i ono što nismo, piše Tajms. Jezik je ono što nas spaja i razdvaja, i pruža nam mogućnost da se osvrnemo na prošla vremena i razumijemo razvoj naše kulture.
Za Taširo jezik, sve se završava jednim čovjekom koji je do tinejdžerskih godina odrastao u plemenu koje je bilo nepoznanica za ostatak čovječanstva.
"Moja majka je umrla od velikog kašlja, otac od malarije", kaže Amadeo i napominje da na svom jeziku nije razgovarao ni sa kim otkako mu je i brat preminuo od denga groznice.
Ipak, kaže da još uvijek sanja na maternjem jeziku.
"Dugo vremena su bili odsječeni od svih, ali su polako počeli da se interesuju za svijet oko sebe,“ kaže Mario Tapuj, Amadeov prijatelj iz djetinjstva.
"Kad god bismo imali priliku, igrali bismo fudbal i peli se na drveće".
Amadeo mjesecima nije govorio sa sinom i pozajmio je telefon američkih novinara kako bi čuo šta se novo zbiva. Naravno, na španskom jeziku.
Žena ga je napustila zajedno sa petoro djece o kojoj nije mogao da se stara. Djecu je usvojio jedan hrišćanski misionar i pružio im dom u preko 1.600 kilometara udaljenom Portoriku. Tu je izgubljena svaka mogućnost da Amadeova djeca nauče jezik svog naroda, kao i nešto o kulturi u kojoj je odrastao njihov otac.
"Volim te, znaš to?“ poručuje mu sin preko telefona, nakon što ga je prekorio zbog problema sa pićem o kojima je čuo.
Amadeo kaže da bi mu to možda nešto i značilo kada bi sin nekad zapravo i došao da ga posjeti.
"Željeli smo da mu ponudimo mjesto profesora, koji bi ljude učio o njegovoj kulturi i jeziku, ali to je bilo nemoguće, uvijek je bio pijan. Sada je star i jednostavno je kasno. Žao mi je Amadea, znam da je usamljen. Morate imati nekoga sa kim ćete bar razgovarati,“ kaže njegov prijatelj Tapuj.
Iako postoje pokušaji da se Taširo jezik sačuva, on će vjerovatno nestati sa Amadeom. Za njega, jezik je nestao odavno – nema potrebe za njim kada si sam.
"Zovem se Amadeo Garsija Garsija i ja sam Taširo. Kada jednog dana odem, nadam se da će me se svijet sjećati", poručuje iz srca Perua posljednji pravi predstavnik svog plemena.
Bonus video:
