Bojanke su među prvim knjigama koje se kupuju mališanima, a sve su popularnije posljednjih godina i one namijenjene odraslima.
Smatra se da one pomažu umu da se oslobodi stresa i pronađe put do unutrašnje harmonije, a iz “Crnogorskih bojanki” možete nešto i naučiti.
Naime, kreatorke ovih bojanki i same su kroz ovaj projekat učile o Podgorici, Boki, Cetinju, ali i ljepotama, šumama, pticama Crne Gore.
”Priča o timu koji je iza projekta prvih crnogorskih bojanki je protkana ženskom energijom, dugim prijateljstvima i ljubavlju, kreativnim izazovima i zajedničkim ciljem da stvaramo magiju i tako mijenjamo sebe i svijet oko sebe. U maju 2020. godine Crnogorska bojanka je počela svoje prvo putovanje ka kreativicima - malim i velikim, koji na zabavan i edukativan način kroz svijet boja i kratkih priča otkrivaju ljepote i bogatstva koja Crna Gora krije. Godinu 2020. smo završile sa čak 11 komercijalnih izdanja Crnogorske bojanke koje su tokom decembra predstavljene i na centralnom štandu u šoping molu Delta City, u okviru programa podrške kreativnom preduzetništvu koji je inicirao Glavni grad”, ispričala je urednica izdanja Crnogroska bojanka Adrijana Husić.
Otkriva da se ideja da rade bojanke rodila spontano baš 2020. godine.
”Bilo je to tokom lockdowna kada smo pronalazili bezbroj načina da svoj djeci u užoj i široj porodici ispunimo dan, a da telefon i televizor nijesu u jednačini. Nakon što sam odlučila da pokrenem svoju, sestra je prokomentarisala kako bi bilo super da uradimo nešto za djecu, neku varijantu bojanke jer takav sadržaj u moru ponude nije pronašla’, a i ja stalno nešto pišem, pa bih mogla i za djecu”, prisjetila se Husić.
U tom trenutku su ideju stavile “sa strane”, a onda je, prema njenim riječima došao decembar i konkurs za kreativno preduzetništvo u organizaciji Glavnog grada Podgorice.
”Odlučile smo da predložimo upravo ovaj projekat. Iza ove priče je pet žena - svaka posebna na svoj način, sa svojim interesovanjima i sve smo na različite načine okružene djecom - u ulozi majke, tetke, kume - i to je bio povod da se fokusiramo na najmlađe. Bile smo inspirisane onim što nas okružuje i odlučne u namjeri da ono što budemo stvorile bude, prije svega, edukativno, ali na drugačiji način. Djeca zaslužuju da im je dostupan sadržaj, stvoren u Crnoj Gori i povezan sa blagom koje se u njoj nalazi, a predstavljen na originalan, ujedno zabavan i edukativan način. Ako se mi odrasli zabavimo uz njih, smatraćemo to samo kao dodatnu vrijednost ove naše šarene priče”, smatra Husić.
Ona ne krije da su posebno ponosne što je nekoliko izdanja doživjelo ne samo svoje drugo već i više ponovljenih izdanja.
”To su Podgorica, Crna Gora, Ljepote Crne Gore, Praznična čarolija…Ovih dana smo promovisale i redigovana izdanja naše prve tri bojanke koje su sada i dvojezične i obogaćene dodatnim sadržajem. Mart 2022. je za nas bio poseban, jer nakon izdanja posvećenih ljepotama Crne Gore, njenoj kulturnoj i istorijskoj baštini, plasirale smo dvanaesto izdanje koje je ujedno i prva društveno angažovana bojanka”, podsjetila je ona.
Izdanje ‘Ja sam sve što želim biti’ nastalo je kao odgovor zbog svega što se dešava ženama oko nas.
”Zbog svih djevojčica kojima baš u ovom momentu neko govori što ne mogu ili ne smiju. Kroz bojanku, podsjećamo da moramo kreirati drugačiji narativ i izaći iz začaranog kruga patrijarhata u kojem se kao društvo nalazimo. Ovo izdanje posvećeno je svakoj odvažnoj djevojčici i ženi, ali i onim stidljivijima koje još uče kako da se njihov glas čuje, a stav poštuje”, ispričala je Husić.
Ona otkriva i koja je razlika između bojanki za odrasle i za djecu:
”Koliko nije svaka bojanka za djecu, toliko je svaka dječija ujedno i za odrasle. Kod dječijih izdanja važno je voditi računa o kompleksnosti crteža naravno, ali ono što je mnogo važnije jeste sama tema. Od toga koja je, do načina na koji je predstavljena - koliko je ona podobna i kako je predstaviti da zainteresuje djecu i da ih usmjerava u dalje istraživanje”, objašnjava te dodaje da su bojanke za odrasle najčešće mnogo apstraktnije, a kome će koja više odgovarati je stvar afiniteta.
Ona ne krije da su žene koje stoje iza ovog projekta i same koristile bojanke za odrasle.
”Neko manje, neko više, ali da. Bojanke ili strane za bojenje mi odrasli nerijetko koristimo za opuštanje, a nekad i u trenucima kada tražimo inspiraciju za neka nova stvaranja…”, otkriva u kojim trenucima su iste najbolje.
Dvanaest bojanki raspoređene su po gradovima i regijama, a svaka je priča za sebe, dok zajedno čine jednu veliku priču o Crnoj Gori.
”Rado ističemo da je proces stvaranja bojanki za nas bio jednako zanimljiv i donio nam nova znanja. Većinu mjesta smo posjetile, a ona koja nijesmo ili smo otkrile tokom stvaranja bojanki su na listi za što skorije upoznavanje. I to jeste i jedan od ciljeva bojanki - kratkim edukativnim tekstovima trudimo se da inspirišemo Crnogorce i Crnogorke, ali i posjetioce naše države, na nova istraživanja i upoznavanja Crne Gore”, sa ponosom kaže Husić i ističe da je smisao ovih bojanki zabava, druženje i učenje.
Smatra da su Crnogorci i Crnogorke razbili predrasude o bojankama za odrasle, što potvrđuju njihova brojna izdanja.
”Za relativno kratak period brojimo 12 komercijalnih izdanja, 13. je u pripremi. Pored komercijalnih izdanja, tim Crnogorske bojanke uspostavio je saradnju sa brojnim crnogorskim i internacionalnim kompanijama koje posluju u Crnoj Gori i kreirao i posebna izdanja - njih pet. Sveukupno, preko 30000 bojanki našlo je svoje mjesto i dobilo neke nove boje. Vjerujem da ovo najbolje govori ne samo o interesovanju, već i kvalitetu bojanki. Ujedno i o razbijanju predrasuda da li je ovakav sadržaj potreban”, tvrdi ona.
”Kada je ideja o bojankama zaživjela i kada je krenula njihova prodaja, ono što nas je najviše obradovalo je to što bojanke nijesu prepozante samo kao sadržaj za najmlađe, odnosno za djecu od tri do deset godina, već i stariji uživaju u njima. Imali smo komentara da su crteži u bojankama možda malo zahtjevni za djecu, ali naša ideja jeste da se djeca podstaknu da razvijaju maštu. Određeni crteži zahtijevaju docrtavanja, imaju puno linija i zapravo to znači da djeca tim razvijaju motoriku, naročito u vremenu kada je sve prilično digitalizovano. A ujedno, starijima daje priliku da se podsjete na dijete u sebi”, naglašava Husić.
Psihijatri već stotinama godina unazad preporučuju bojenje kao antistres terapiju. O tome da li su bolji oni crteži sa više detalja ili se lakše opušta uz manji broj istih, otkriva:
”Ovo je stvar ličnog afiniteta, ali negdje i trenutka kada se odlučimo za ovaj vid opuštanja i terapije. Ne postoji zlatno pravilo, baš kao ni odgovor na pitanje čime bojiti… Nekad su to drvene bojice, nekad flomasteri, nekad kombinacija… a nekad i samo sjenčenje grafitnom olovkom. Na mome stolu je uvijek bojanka, i neke strane su bojane u više dana ili samo hemijskom koja je tu na radnom stolu i u pauzama tokom posla”, iskrena je Husić.
Slikovnice su uglavnom prve knjige koje dobijemo u djetinjstvu, te sagovornica Magazina otkriva sjeća li se svijih:
”Bilo je tu raznih izdanja, ja ipak pamtim knjige i slagalice u koje sam bila zaljubljena. U pitanju su UNICEF-ova izdanja koja su nosila snažnu poruku različitosti koju živimo i uvela me u jedan novi svijet uz knjige koje sam voljela da čitam. Ni tada, koliko se sjećam, kao ni sada, ova vrsta sadržaja nije bila toliko zastupljena i raduje nas što smo to našim projektom počele da mijenjamo. Nakon naših, nastale su neke nove bojanke i nadamo se da će upornost i ljubav koju ulažemo unaprijediti izdavaštvo u Crnoj Gori, uprkos činjenici dakreativne industrije nijesu lak ni unosan posao”, zaključuje Husić.
Bonus video:
