Naučnici su prvi put pronašli mikroplastiku u svježe palom snijegu na Antarktiku.
Istraživači sa Univerziteta Canterbury na Novom Zelandu prikupili su uzorke sa 19 lokacija na Antarktiku i svaka je sadržavala male plastične fragmente.
Mikroplastika proizlazi iz erozije plastičnih materijala i manja je od zrna riže - ponekad čak i nevidljiva golim okom.
Istraživači su pronašli u prosjeku 29 čestica po litru otopljenog snijega.
Identifikovali su 13 različitih vrsta plastike, a najčešći je bio polietilen tereftalat (PET), koji se uglavnom koristio u bocama bezalkoholnih pića i odjeći. Ovo je pronađeno u 79 posto uzoraka, piše BBC.
Odakle je došla?
"Najvjerovatniji izvor ove mikroplastike u vazduhu su lokalne naučno-istraživačke stanice", napisao je istraživač Alex Aves u časopisu Cryosphere.
"Međutim, modeliranje pokazuje da je njihovo porijeklo moglo biti udaljeno do 6.000 km (3.700 milja)".
Prethodne studije su otkrile zagađenje mikroplastikom u antarktičkom morskom ledu i površinskoj vodi, ali ovo je prvi prijavljeni slučaj u svježem snijegu.
Velika studija objavljena u Proceedings of the National Academy of Sciences prošle godine kaže da se mikroplastika spiralno vrti po cijelom svijetu, često prenošena prašinom, vjetrom i okeanskim strujama.
2020. istraživači su pronašli mikroplastiku u blizini vrha Mont Everesta. Takođe su pronađeni u dubokim okeanima.
Zašto je ovo otkriće zabrinjavajuće?
Ovaj oblik zagađenja može imati kako lokalne tako i šire posljedice.
"Mikroplastika može imati štetne stvari zalijepljene na svojim površinama kao što su teški metali, alge", kaže Laura Revell, vanredna profesorica na Univerzitetu Canterbury, koja je takođe bila uključena u istraživanje.
"Dakle, oni mogu obezbijediti način na koji štetne vrste mogu dospjeti u neka udaljena i osjetljiva područja koja inače tamo ne bi stigla".
Stručnjaci takođe kažu da ljudi udišu i unose mikroplastiku putem vazduha, vode i hrane.
Nije rađeno mnogo istraživanja o njihovom uticaju na ljudsko zdravlje, ali jedno istraživanje Medicinskog fakulteta Hull York i Univerziteta Hull prošle godine pokazalo je da visoki nivoi progutane mikroplastike u ljudskom tijelu imaju potencijal da izazovu štetne efekte, uključujući smrt ćelija i alergijske reakcije.
Mikroplastika takođe može povećati uticaj globalnog zagrijevanja.
Snježna polja, ledene kape i glečeri širom svijeta već se brzo tope, a naučnici kažu da mikroplastika tamne boje taložena na ovim lokacijama može pogoršati stvari apsorbirajući sunčevu svjetlost i pojačavajući lokalno grijanje.
Čisti snježni pokrivači, ledena polja i glečeri mogu reflektovati veliki dio sunčeve svjetlosti, ali druge zagađujuće čestice poput crnog ugljenika takođe su pronađene na ledenim poljima i glečerima Himalaja - a naučnici kažu da one ubrzavaju otapanje tamo.
Glečeri koji se brzo tope na planinskim lancima u različitim dijelovima svijeta sve više postaju opasni, dovodeći do klizišta i lavina i uzrokujući da glacijalna jezera izbijaju iz korita.
Brzo prorjeđivanje i povlačenje glečera takođe predstavlja prijetnju za vodosnabdijevanje i poljoprivredu u planinskim regijama širom svijeta.
Bonus video:
