Posebno je među mladima izražena želja da im posao ne kroji cio život i da ne predaju "cijele sebe“ firmi. Stručnjaci kažu da nove generacije nijesu lijene, nego da imaju drugačije potrebe.
Ovog ljeta je jedan korisnik mreže TikTok objavio video dug samo 17 sekundi – ali o kojem još uvijek bruje društvene.
Poruka je jednostavna: "Nedavno sam shvatio pojam tihog otkaza. Ne dajete otkaz, ali prestanete da težite da uvijek premašite sve zadatke. Još radite šta treba, ali niste vezani za mentalitet koji propisuje da je posao ujedno i život.“
Na TikToku je više miliona korisnika pogledalo taj video, a o pojmu tihog otkaza (Quiet Quitting) se ubrzo počelo pisati i u Njujork tajmsu ili Vol strit žurnalu.
Očigledno tema pogađa omladinu – kad i dobiju posao, pod stalnim su pritiskom da se dokazuju. Radno vrijeme postoji samo na papiru, očekuje se da se na mejlove i pozive odgovara i u sitne sate.
A onda se nameće pitanje: zašto? Naravno, napredak u karijeri, bolja plata, možda službeni auto… ali da li je to vrijedno odricanja od privatnog života?
Koliko malo mogu da radim?
Naravno, takvo korjenito pitanje uzbudilo je i poslodavce. Tihi otkaz noviji fenomen, i ne znači klasično zabušavanje i hvatanje krivina… ili, što je poznato iz državnih firmi bivših socijalističkih zemalja: "Ne možete da me platite tako malo koliko malo mogu da radim.“ Ovo je drugačije.
Istraživač razvoja mladih Klaus Hurelman objašnjava da je kod tihog otkaza i dalje tu želja da se radi pošteno, da se doprinese uspjehu firme, ali samo u granicama koje su dogovorene – recimo radnim danima tokom radnog vremena.
O tome je pisao još i Alber Kami, ali Hurelman upozorava na brutalnu svakodnevicu današnjeg svijeta rada, vođenu samo rezultatima i profitom.
To diktira radni moral i ritam i "sve to (mladi) nekako ne mogu prihvatiti i smatrati nečim dobrim".
Hurelman kaže da fenomen pogađa i mlade u Njemačkoj gdje se rad i dalje smatra drugim (ili prvim?) životom. Mladi, kaže, radije bi "zatvorili radnju baš na vrijeme, zaboravili na posao i ulagali u kvalitet života“.
Ima dovoljno drugih poslodavaca
Isto tako upozorava da su upravo u Njemačkoj mladi i dobro obrazovani stručnjaci postali svjesni potražnje na tržištu rada. Zašto bi onda uopšte udovoljavali svakoj želji šefa? Drugih radnih mjesta ima dovoljno.
"U raspravi su se već oglasile i uprave nekih firmi, osjećaju se uvrijeđeno, morališu i ne žele da se upuste u pravu debatu“, kaže nam Hurelman za Agenciju dpa.
To je, po njegovom mišljenju, najgori odgovor. Bilo bi im bolje da stvar prate sa zanimanjem, da se poprave, probude motivaciju i odgovornost. Po njegovom mišljenju, taj problem se "može riješiti“.
Iako fenomen tihog otkaza nije dovoljno istražen, američka agencija Galup sprovela je anketu koja pokazuje da je trećina zaposlenih krajnje angažovana na radnom mjestu, dok polovina radi "po pravilima službe“ i ni mrvu više.
Njemačko osiguravajuće društvo HDI je sprovelo istraživanje među zaposlenima do 35 godina starosti. Prije samo dvije godine je 69 odsto njih reklo da ne mogu zamisliti život bez posla, a ove godine je to reklo svega 58 odsto.
Nema znakova "ljenosti"
Neki stručnjaci imaju sumnje u smisao poruke na TikToku. Tako Enco Veber s Instituta za tržište rada u Nirnbergu smatra da tu nije riječ o tome da mladi "ne žele“ da rade, nego je pitanje kako hoće da rade.
On raspolaže statistikama u kojima vidi da se "želja za dužinom radnog vremena uopšte nije promijenila“. Niti drugi faktori, kao što je broj zaposlenih sa skraćenim radnim vremenom i broj prekovremenih sati, ne svjedoče da iko želi da radi manje.
On misli da se sve svodi na pitanje kako i gdje raditi. Traži se individualno krojenje radnog vremena koje će biti prilagođeno privatnom životu, a ne obratno. I rad od kuće je sve važniji zahtjev zaposlenih, što je pandemija posebno razgolitila.
"Zahtjev dakle nije da svaka firma mora otvoriti nekakav ćošak za odmor i razonodu, što je stereotip koji se čuje o firmama Silicijumske doline“, kaže Veber.
"Na prvom mjestu ovo praktično pitanje, može li se s 35 radnih sati sedmično ostvariti karijera, to radno vrijeme prilagoditi svojim potrebama, ali i mogu li se čuti zaposleni kod odlučivanja o radnom mjestu.“
Bonus video:
