Komad “Ko je ovde idiot” igra se više od dvije decenije, a iako tada mladi i neafirmisani glumci Milan Kalinić i Srđan Ivanović, upravo sa ovom predstavom skrenuli su pažnju publike.
Od jednočinke “Idiot”, autorke Muze Pavlove, njih dvojica su napravili predstavu koju i danas publika obožava i za koju se, gdje god je igraju, traži karta više. Ista će biti odigrana i u glavnom gradu Crne Gore i to 29. novembra, u KIC-u Budo Tomović.
”Ovaj komad je specifičan po tome što ga igramo 23 godine. Počeli smo da ga igramo još kad smo bili mladi, neafirmisani. Neposredno nakon diplomiranja napravili smo ovu predstavu, igrali je mladalački. Predstava koja je sama po sebi duhovita i dobro napisana vrlo brzo je postala omiljena kod publike. Postala je prepoznatljiva. Sa našom, tj. mojom popularnošću počela je da se igra i šire, i bila svojevremeno veliki hit. Dobra je predstava, ne bismo je igrali 23 godine da nešto nije u redu sa njom. Mislim da to treba da bude preporuka za ovu predstavu, da ljudi dođu i pogledaju je”, ističe u razgovoru za Magazin jedan od aktera komada Milan Kalinić.
Kako je tekst Pavlove bio kratak, jer je u pitanju jednočinka, Kalinić i Ivanović su ovu priču morali da dorade.
”Ovaj komad smo radili za neki festival kratkih formi. Bilo je to prije 23 godine, ne mogu ni ja da se sjetim, ali je rađena kao jednočinka koja je trajala 25 do 30 minuta. Muza Pavlova inače piše jednočinke i mi smo u originalu igrali njen tekst na tom festivalu. Predstava je odlično prošla na istom, pa nam je palo na pamet da napravimo komad koji može da se igra. E, sad kako ne možete baš da prodajete predstavu od 30 minuta, riješili smo da je proširimo. Pošto je u pitanju komedija apsurda, ostali smo u tom žanru, dodali smo Harmsa i Joneska, koji su takođe majstori komedije apsurda i naše improvizacije. Sve ono što se godinama nadograđivalo dok smo igrali ovu predstavu to danas publika gleda kad je igramo”, ističe Kalinić.
No, kada su dodavali tekst bili su svjesni da moraju strogo voditi računa da mu ne promijene poentu.
”Ova predstava jeste na ivici da ne sklizne na drugu stranu. Ali i sami znate da u pozorištu i uopšte sa svim granama umjetnosti, sve ono što je na ivici, to daje najbolji rezultat. Žonglirati na ivici je pravo majstorstvo. Kad žonglirate na ivici uspješno, to daje rezultat. Kad dođete u zonu komfora, to je onako nešto što nije interesantno nikome. Bili smo svjesni toga, ali mislim da smo uspjeli da hodamo po ivici, a da se ne okliznemo”, sa ponosom ističe Kalinić.
Komedije uvijek naprije privuku publiku, a većina glumaca će reći da nije lako nasmijati publiku. Ipak, kritika im nije naklonjena.
”Ako biste pričali sa mojim kolegama glumcima, niko vam ne bi rekao da je komedija manje umjetnost od bilo kojeg drugog žanra i da je to laka i jednostavna stvar. Uvijek je upitno ko su ti ljudi koji pišu kritike. Iz mog profesionalnog ugla, mnogo je teže nasmijati čovjeka nego ga rasplakati. Da biste ga rasplakali, dovoljno je da mu ispričate neku životnu, potresnu priču i vi ste već tužni. Ne morate biti majstor, ali da vas šarmiram, nasmijem, to je malo teže. Komedija je egzaktna nauka. Kad igrate dramu nemate odmah jasan rezultat u odnosu na publiku šta igrate. Međutim kad igrate komediju, ako ima smijeha radite pravu stvar. Ako nema smijeha, ne radite pravu stvar. To je toliko precizno i jasno da tu nema nikakve filozofije. Zato je komediju teško igrati, jer imate odmah jasnu povratnu informaciju i tu nema ni izvlačenja, ni prevare. E, sad kad dođete do toga da se publika smije non-stop, vi blistate na sceni i nema ljepše stvari. Igrati komediju i nemati nikakve povratne reakcije, to je onda malo mučna stvar, mada i to je blaga riječ”, smatra glumac.
Kroz komediju najbolje se izražava i kritika društva, te Kalinić otkriva na šta su on i kolega Ivanović željeli da ukažu kad su odlučili da naprave ovaj komad:
”Kritikujemo ono što je kritikovala i Muza Pavlova. Mi smo se samo naslonili na to. Komedija ako se ne bavi bilo kojom društvenom temom na jedan kritički drskiji način, onda nema ni svrhe. Onda je komedija ono što kritičari kažu- glupa i banalna stvar. Međutim, kada govorite o nekim pojavama, bilo kojim - političkim, društvenim, socijalnim, porodičnim, međuljudskim, međunacionalnim, kada to ismijavate, kritikujete, kad ubacite tu satiru, ironiju, cinizam, to je onda prava stvar. Naša komedija govori o birokratskim problemima sa kojima se svi mi susrećemo, banalnostima tih šalerta i svega toga što nam treba da bismo nešto završili. Interesantno je da je ona ovaj komad pisala 1903. godine, a to je tada bilo u Rusiji kao što je bilo i kod nas. No, iako je od tada prošlo skoro 150 godina ništa je nije promijenilo. Izgleda da je to oduvijek bio problem. Ona se na jedan perfektan način bavi time, a mi smo samo pokušali da je ispratimo”, objasnio je Kalinić.
U periodu kad je Pavlova pisala ovu jednočinku u Rusiji je vladalo pravilo da su prije vjenčanja morale da se uzmu brojne potvrde, između ostalog i od psihijatra. Radnja predstave počinje kada budući mladoženja, poslije burne momačke večeri, odlazi kod psihijatra po potvrdu bez koje ne može pred matičara. Nadajući se da je to samo formalnost, budući mladoženja ni ne sanja šta ga tamo čeka. Psihijatar koji je i sam umoran od dugih redova pacijenata, sa “zadovoljstvom” se upušta u podrobno analiziranje mladoženje… Na pitanje da su i danas takva birokratska pravila, koliko bi mladoženja odustalo od svadbe, Kalinić odgovara:
”Inače je problem velike većine muškaraca, da kad se čvrsto odlučimo da uđemo u brak, desetak dana pred sam čin padamo u neku depresiju, ludilo, počnemo da se kolebamo. To je neka normalna stvar. Još kad bih vam neko nametnuo sve te birokratske momente, mislim da bi tu tek došlo do velikih lomova. Dobro je što barem toga toliko nema u samom činu, ali tu ima drugih problema koji su možda i veći - organizovati svadbu i ispuniti svaku želju svoje žene”, smatra Kalinić te dodaje da kad je organizovanje svadbe u pitanju uglavnom žene vode glavnu riječ.
”Tako da sam ja, a to bih preporučio i budućim neiskusnim mladoženjama, se povukao, prepustio sve ženi i uživao”, savjetuje Kalinić koji se osvrnuo i na činjenicu da danas parovi ne moraju kod psihijatra prije sklapanja braka. Ipak, da je pravilo kao i početkom prošlog vijeka u Rusiji, siguran je da bi i to procentualno smanjilo razvode, ali i sklapanje brakova.
”Procenat bi bio na prstu jedne ruke. A još manji procenti bi bili kad bi se kod psihologa i psihijatra gledalo ko je spreman za djecu, a ko nije. Malo karikiram i pretjerujem, ali strašno je koliko ljudi olako ulaze u bračne zajednice, u nešto što bi trebalo da traje cijeli život, a da nijesu za to i spremni. Strašnije je ko sve danas pravi djecu, a onda su ta djeca ostavljena na nekoj vjetrometini. Nema veze ni da li se bave djecom. Nije poenta ni baviti se, jer neki ljudi to ne znaju da rade i nisu za to”, smatra Kalinić.
To što je ovaj komad tek dobio na popularnosti kad je ime Milana Kalinića postalo prepoznatljivo glumcu ne smeta.
”To je normalna stvar. Bilo bi suludo da to čovjeka pogađa. Nije ova predstava prihvaćena tek kad sam postao popularan, tada je zbog mog imena ušla u fokus ljudi. Ona je oduvijek bila prihvaćena. Ali jednostavno sad da neko kaže ‘ima neka predstava i igraju dva imena za koja nikad nijeste čuli i ne znate ih, fenomenalna je, idi i pogledaj je’ možda ćete otići, a možda i ne. Ali kad je nečije ime prepoznatljivo i očekujete od njega da će biti nešto duhovito i smiješno, onda idete. Kad dolazi bend nepoznat iz Engleske možda ćete otići, a možda i ne, ali na Roling Stounse sigurno idete, kupujete karte odmah i ne pitate koliko košta. Samo treba da se potrudite i postnete prepoznatljivi, a to se postiže uspješnim stvarima koje radite. Veća je i odgovornost kad postanete prepoznatljivi, jer onda ljudima ne možete da podvaljujete bezvezne stvari”, tvrdi Kalinić kojeg samo za komediju ne veže publika, već i režiseri.
”Uglavnom me zovu za komične uloge. Ali kad god sam odigrao nešto drugo, reakcije su bile dobre. Sad u pozorištu imam dramsku ulogu. To je predstava u kojoj se i smije i plače. U tom komadu dodijeljena mi je ozbiljna uloga, ima i komičnih elemenata. Međutim, ne samo reditelj, već i publika - svi izlaze sa predstave zadovoljni, ali iznenađeni kao ‘nisam te nikad ovako zamišljao, super si’. Mogu samo da pričam, jer nemam mnogo dramskih uloga, ali mislim da ih igram bolje od komičnih. Ali nema veze, mlad sam vrijeme radi za mene. Vidjeće to nekad ljudi”, kroz smijeh poručuje Kalinić, čija je karijera više fokusirana na pozorište, nego na film i serije. Problem je što se za takve projekte uglavnom angažuju jedni isti glumci.
”Kod nas je neko zlatno vrijeme za naš posao. Kako je hiperprodukcija velika, mnogo se snima, ima prostora, pa su se pojavili i neki mladi glumci, što je meni veoma drago. Evo čak i za mene se nađe neka uloga. Trenutno igram u seriji koja se prikazuje svake večeri, zove se ‘Od jutra, do sutra’ i nemam glavnu, ali imam jednu solidnu ulogu. Onda sam u ‘Radio Milevi’, pojavljujem se u pet epizoda, uletio sam kao novi lik i to je prošlo dobro. Tako da ću se vjerovatno i vratiti da snimam tu seriju. Imam epizodnu ulogu u seriji ‘Azbuka našeg života’. Ima, snima se”, pohvalio se on, te otrkio da li Milan Kalinić danas kad je poznat ide na kastinge, ili ga za uloge režiseri sami zovu.
”Sve ovo što sam nabrojao, zvali su me. Idem na kastinge, i nemam ništa protiv toga. I u Holivudu najveće zvijezde idu na kastinge i to je normalna stvar. Kad producent i reditelj hoćete najbolje od svog proizvoda, onda se rade kastinzi da se vidi kako glumci funkcionišu zajedno, ima li hemije. Može da se desi da su dva vrhunska glumca, ali da ne idu jedan uz drugog. E, takav mi kasting kad sam ja u pitanju ima smisla. Ljudi me znaju ko sam, šta sam, šta mogu i suludo je da me zovu na kasting da me vide, na to ne idem. Ali da vide mene i kolege kako funkcionišemo u zajedničkoj sceni, to je normalna stvar i na takve kastinge idem, posebno ako je tekst dobar i projekat veliki”, zaključuje on.
Mašta o ulozi nekog istorijskog heroja
Svi glumci maštaju o ulozi koja bi za njih bila izazov, a na to nije imun ni Kalinić, koji otkriva kakva bi to rola bila poseban izazov za njega:
”Istorijski spektakl iz srpske istorije, neki događaj, a toliko imamo divnih priča i događaja iz naše istorije. Volio bih da bude takva neka serija gdje bih igrao bilo kakvog heroja. Mislim da bih odigrao odlično u svakom pogledu. Čak bih volio da to bude neki lik iz daleke istorije, onda bih ga uradio onako baš da izgleda kao heroj i fizički i svakako. To mi je želja. Ako me pitate o čemu maštam, o tome često maštam”, priznaje glumac.
Nije lako ispričati teške priče iz života
Kalinića je šira javnost upoznala kroz televizijske projekte, naprije kao voditelja emisije “Leteći start”, pa i kroz druge zabavne formate. Ostao je vjeran voditeljskom poslu, no danas radi potpuno drugačiji format.
”Već nekoliko godina radim na K1 televiziji. Radim autorsku emisiju, sam sam smislio, i ona je potpuno drugačija u odnosu na ono što sam prije nje radio u voditeljskom poslu. Publika na tako nešto od mene nije navikla. Ozbiljna je tema, mada ima i zabavnih djelova, jer svaka emisija se tako završi, ma koliko bila teška tema. Emisija se zove ‘Preživeli’, radim intervjue sa poznatima i tokom istih pričamo teške priče iz njihovih života. Težak događaj, težak period života, tu su bile baš teške priče. Bukvalno su ljudi pričali o gubicima najmilijih i tu mi je bilo puno ljudi do sad. Teško je naći goste za takvu emisiju jer neće svako da priča o najtežim trenucima. Ali kod mene su mnogi bili koji su prvi put ispričali najteže priče iz svog života. Zbog toga što su htjeli ili meni da učine, ili su smatrali da to mogu kod mene da ispričaju, a to mi je velika satisfakcija i kompliment. Tako da nisam prestao sa voditeljskim poslom, ali sam manje vidljiv”, otkriva Kalinić.
Bonus video:
