Istorija zna biti neprecizna, a do podataka o davno umrlima je često veoma teško doći. O nekima od njih više smo saznali kroz legende i mitove, nego kroz pouzdane izvore, ali to nije umanjilo njihov značaj.
Zato je grunge.com popisao ličnosti koje su promijenile svijet, a da možda nisu ni postojale, bar ne na način na koji ih danas znamo.
Šekspir
Djela ovog pisca su neizostavna u literaturi i opštem obrazovanju, a poznati su nam i njegovi portreti. Ipak, mnogi su ubijeđeni da je "Vilijam Šekspir" bio samo pseudonim osobe kojoj se vremenom izgubio trag. Ni danas se ne zna gdje je Šekspir naučio da piše, kako je znao toliko o zakonu, politici i istoriji, a u njegovom testamentu se ne pominju ni predstave ni soneti, koji bi ovom velikanu trebalo da budu najvažniji. Postoji mogućnost da je poznata književna djela napisao grof od Oksforda, Edvard de Vere. On, navodno, kao pripadnik aristokratske klase nije želio da bude dovođen u vezu sa “nižim” vrstama umjetnosti, kao što je bilo pozorište. Zato su Vereovi pratioci, kada je grof umro, najvjerovatnije potpisali njegova djela imenom neznanca koji je umro godinama ranije.
Robin Hud
Legendarni engleski narodni heroj, koji je harao Šervudskom šumom, poznat je po pljačkanju bogatih i davanju novca siromašnima. Taj mit je svakako fikcija, ali se postavlja pitanje da li je Robin Hud zaista postojao? Zasada nije poznato da li je neka stvarna ličnost poslužila kao inspiracija za poznatu legendu, da li je riječ o kombinaciji nekoliko elemenata preuzetih iz različitih istorijskih izvora, ili su priče potpuno izmišljene. Problem identifkacije dodatno komplikuje činjenica da su u vrijeme najveće popularnosti priča o Robinu Hudu, u XIII i XIV vijeku, mnogi engleski razbojnici počeli sebe da nazivaju tim imenom.
Konfučije
Stručnjaci vjeruju da je Konfučije rođen u Luu, u Kini, i da je tvorac Ru škole kineske misli. Ali, u zavisnosti od izvora, Konfučije izgleda kao neprikosnoveni idealista, ambiciozni političar, pa čak i superheroj iz petog vijeka pre nove ere. Stenfordova Enciklopedija filozofije upozorava da se čak i "Razgovori", skup izreka i ideja velikog kineskog mislioca i njegovih učenika, odlikuju upečatljivim nedosljednostima i nevjerovatnoćama.
Marija Magdalena
Čovječanstvo vjekovima slavi dvije velike Marije - Bogorodicu i Magdalenu. Prva je rodila Isusa Hrista, a druga je bila prostitutka koja je od Isusa zatražila oproštaj za svoje grijehe. Međutim, BBC navodi da ne postoji nijedan dokaz za ovo uvjerenje. Marija Magdalena u Bibliji nikad nije opisana kao grešnica, već kao dobra žena koja je oprala Hristove noge. “Independent” iznosi znatno radikalniju ideju: da je Marija bila Isusova supruga. Naime, u tekstu “Izgubljeno jevanđelje”, starom 1.500 godina, tvrdi se da njih dvoje ne samo da su bili vjenčani, već i da su imali dijete. BBC navodi da je lik Magdalene najvjerovatnije pomiješan sa drugom biblijskom Marijom (Martinom sestrom) i neimenovanom prostitutkom.
Viljem Tel
Tel je navodno živio u Švajcarskoj u XIV veku, kada je austrijska dinastija Habzburga vladala ovom zemljom. Prema legendi, austrijski namesnik Herman Gesler postavio je šešir na glavni trg u gradu Altdorfu i naredio da se svi klanjaju šeširu, a Tel, meštanin koji se tu zatekao sa svojim sinom, nije htio da se pokloni i zbog toga je bio uhapšen. Gesler je Telu za kaznu naredio da strijelom pogodi jabuku koja je postavljena na glavu njegovog sina Valtera ili će obojica biti pogubljeni. Ako pogodi jabuku, biće slobodan. Tel je samostrelom pogodio jabuku i prepolovio je. Tel je, u suštini, švajcarska verzija Robina Huda i najvjerovatnije nije postojao, dok priča sa jabukom izuzetno podsjeća na vikinšku narodnu priču koja moguće potiče iz Švajcarske.
Car David
Većina zna za priču o Davidu i Golijatu, ali David nije bio vješt samo sa praćkom. Kada je porastao, postao je kralj Izraela i Judeje, izuzetno značajna ličnost u Bibliji. Ipak, moguće je da je izmišljen lik. Prema knjizi "King David: A Biography" Stivena Makenzija iz 1997, David se van Biblije nigdje ne pominje. Nijedan antički spis, nijedno arheološko otkriće još nisu dovedeni u vezu s njim. Ipak, Makenzi nije znao da je 1993. u Tel Danu u Izraelu pronađena ploča na kojoj se pominje "Kuća Davidova". Ovaj natpis, zajedno sa još dvije ploče koje su pronađene naredne godine, ukazivao je na to da je riječ o kraljevskoj ličnosti po imenu David, ali ne mora da znači da je u pitanju biblijski junak. Takođe, naziv "Kuća Davidova" koristio se za kraljevstvo Judeju.
Kralj Solomon
Prema Starom zavjetu, kralj Solomon je iz svojih rudnika, za koje neki vjeruju da još postoje, sakupio 500 tona čistog zlata, i cio život je bio okružen velikim bogatstvom. Britanski istoričar Ralf Elis, međutim, tvrdi da Solomonovi rudnici nisu ni postojali. I ne samo to. Elis kaže da sam Solomon nije bio kralj Izraela, već egipatski faraon, a da je priča "pogrešno interpretirana". Prema njegovim tvrdnjama, u pitanju je faraon Šošenk I, koji je vladao Egiptom i Izraelom krajem X vijeka prije nove ere. Elis vjeruje da su vladari iz okruženja pljačkali kraljevske grobnice u Dolini kraljeva u Egiptu, a blago poklanjali Solomonu u znak poštovanja i da bi sprečili eventualne napade. Istoričar takođe smatra da su faraoni bili “neprihvatljivi” za kasnije biblijske autore, koji su napisali altrenativnu verziju kako bi stvorili “čistog izraelskog heroja”.
Mojsije
Navodno je bio sin izraelskih robova u Egiptu. Da bi spriječila da po faraonovom naređenju bude udavljen, Mojsijeva majka stavila ga je u korpu, koju je pustila niz reku. Ovaj događaj doveo je do toga da Mojsije jednog dana postane egipatski princ. Kada je odrastao, saznao je za svoje porijeklo. Nekoliko epidemija kuge i potopa kasnije, Mojsije je oslobodio jevrejske robove i dobio table sa 10 božjih zapovijesti. Umro je nakon 40 godina lutanja po pustinji, a izraelitski pratioci osnovali su judaizam. Ipak, “Gardijan” ističe da se u Bibliji ne pominje da su robovi gradili piramide i da su istorijski dokazi o Mojsijevom postojanju izuzetno oskudni.
Homer
Uprkos popularnosti Homerovih kapitalnih djela - Ilijade i Odiseje, o ovom piscu zna se vrlo malo. Štaviše, smatra se da Homer nije autor ovih priča, već da je prva osoba koja ih je ikada zapisala. One su, navodno, nastale oko 1.000 godina prije nego što je Homer rođen. Pojedini autori navode da Homer nije bio slijep, dok drugi tvrde da je poznati pisac zapravo bio - žena.
Pitagora
Svi smo čuli za Pitagorinu teoremu, ali u knjizi "Classical Philosophy: A History of Philosophy Without Any Gaps, Volume 1" navodi se da slavni starogrčki matematičar nije napisao ništa što danas znamo, već da je riječ o djelima njegovih pratilaca, poznatih kao pitagorejci. Postoji čak sumnja da su upravo pitagorejci tvorci čuvene teoreme.
Isus Hrist
Američki književnik Dejvid Ficdžerald smatra da je sakupio jake dokaze da Hrist nije postojao. Autor u svojoj knjizi iz 2010. tvrdi da se Isus ne spominje ni u jednom istorijskom izvoru u doba kada je živio, a svoje tvrdnje potkrepljuje ukazivanjem na brojna nepoklapanja u jevanđeljima po Marku, Mateji i Luki. Sumnju još više budi činjenica da su ona nastala nekoliko decenija poslije navodne Hristove smrti. Ficdžerald je, međutim, otišao korak dalje, navodeći da najvjerovatnije nisu postojali ni apostoli, odnosno da su njihovim imenima kasnije obilježena jevanđelja kako bi djelovala vjerodostojnije. Hrist je, prema njegovom mišljenju, kombinacija pagansklih rituala i priča o drugim ljudima.
Uprkos tome što se u brojnim izvorima navodi da je činio brojna čuda, niko za njega (osim njegovih učenika) nije čuo u narednih 100 godina, ističe Ficdžerald.
Bonus video:
