Kao veliki navijač Milana, čim sam saznao da mogu da se organizujem u određenim datumima za meč, razmišljanja nije bilo mnogo - odmah sam krenuo u organizaciju puta.
Prve dvije stvari koje sam uradio bile su potraga za kartama za utakmicu, a zatim za avionskim kartama na relaciji Podgorica - Milano. Na svu sreću, obje stvari sam relativno brzo našao i bukirao. Direktan let loukost kompanijom rezervisao sam dosta ranije (mjesec i po - dva), zbog čega je cijena karte bila dosta povoljna (bez doplate za dodatni prtljag, jer sam išao na par dana). Euforija je već tada počela da radi - razmisljanje o meču, gradu, koje rekvizite ponijeti, šta obići i slično... Nakon par sedmica, stiže hladan tuš: avio-kompanija mi javlja kako su uslijed promjene reda letjenja pomjerili oba moja leta za isti dan?! U početku sam mislio da je došlo do greške, ali nakon par dana nije bilo promjena. Morao sam da tražim alternative i da refundiram plaćene karte.
Avio-kompanija mi je vratila vaučer za potrošnju za njihove letove i prva sljedeća adresa koju sam pogledao bila je aerodrom u Tirani i letovi na relaciji Tirana - Milano. Srećom, povezanost Tirane sa Italijom je sjajna i odmah sam našao odgovarajuće termine, po manje-više istoj cijeni kao iz Podgorice. Put u Tiranu je protekao glatko i nije bilo cimanja.
Nakon slijetanja u Milano, uzeli smo voz do Milano Cadorna stanice (drugi voz je do Milano Centrale). Koji god voz da uzmete, dovodi vas do šireg centra odakle potom možete uzeti Uber ili taksi do hotela (ili ići pješice). Rezervisali smo smještaj preko Bukinga i i tu prošli dosta povoljno - s tim da nije bilo previše komfora: jednosoban stan sa kaučem koji se razvlači za dvoje ljudi. Ipak, to je dovoljno za ovaj tip puta jer smo najmanje vremena provodili u stanu. Apartman se nalazio kod Porta Romane što je sjajna lokacija i samo 15-ak minuta hoda od Duoma, katedrale u centru grada.
Milano kao grad ostavlja fenomenalan utisak na vas. Osjećate se prijatno i dobro zbog energije i ljudi. Ima dosta turista i stranaca, svi su lijepo obučeni, gomila sjajnih kafica, pekara, restorana i ostala raznovrsna ponuda onemogućavaju da vam u ovom gradu bude dosadno.
Od znamenitosti, pored standardno Duoma i Galerije Vittorio Savoja, obavezno treba prošetati kroz Parco Sempione, boemsku Brera ulicu, muzej Pinacotecu di Brera i vidjeti “Tajnu večeru” koju je naslikao Leonardo da Vinči, a koja se nalazi u gotskoj crkvi Santa Maria della Grazie.
Od restorana, s obzirom na to da je italijanska kuhinja najbolja na svijetu (lično mišljenje) gdje god da jedete nećete pogriješiti.
Doručak u Panino Giusto ili odlazak na nerealne pancerote u Panzerotti Luini, do ručka ili večere u Fratelli Di Buffala - u Milanu sigurno nećete gladovati.
Erupcija u hramu fudbala
Odlazak na San Siro je bio poseban doživljaj.
Nakon 35 minuta vožnje tramvajem iz centra ili metroom, dolazite do spektakularnog zdanja ovog hrama fudbala. Preko 100 godina star, četvrti najveći klubski stadion u Evropi i jedan od najviših stadiona, ostavlja vas bez riječi.
Ulazak na stadion je takođe spektakularan, ali istovremeno i naporan ukoliko imate gornje pozicije (zbog visine i velikog broja stepenica). Ipak, iako ste u “golubarniku” kao što sam bio ja, pregled stadiona i terena je sjajan - vidite svakog igrača jasno, akcije + čitavu atmosferu!
Iako nijesam očekivao pretjerano velik broj navijača jer je Milan igrao protiv slabog tima, na stadionu me zateklo preko 70.000 ljudi... Meč je bio neizvjestan i odlučujući gol je pao u 89. minutu gdje se dogodila erupcija. Odmah mi se u glavi javila čuvena rečenica Milojka Pantića: ‘’Nebo se otvorilo, stadion je eksplodirao” i takav doživljaj bitnog momenta kluba za koji navijate. Atmosferu je dodatno podigao i zvanični spiker kluba (tradicija na svim italijanskim stadionima) koji je, žargonski rečeno, “gasirao” publiku i prozivao ime i prezime strijelca zajedno sa 70.000 ljudi.
Neopisivo.
Možda manje dobru stvar Milana kao grada smo iskusili odmah nakon završetka meča. Gradski prevoz i taksi ćete lakše dobiti u Podgorici kada je veliko nevrijeme, nego u Milanu. Uber aplikacija nudi samo veća vozila koja su preskupa, metro stanica je samo jedna kod stadiona i zbog gužve se čeka dugo, tramvaji dolaze na svakih 15-20 minuta umjesto 5-6, tako da smo morali da pješačimo dobrih sat-sat i po kako bismo odmakli od gužve i dobili Uber po povoljnijoj cijeni.
Ipak, sve je opravdao odlazak na piće do centra grada koji je bio prepun ljudi. Ukoliko vam vrijeme dozvoli, u povraku sa tiranskog aerodroma (ili u odlasku), svratite do nekog od restorana u Šenđinu koji se nalazi nekih dvadesetak minuta od Skadra i uživajte u povoljnom fine-dining iskustvu koje će vas neće ostaviti ravnodušnim.
P.S. Voda sa česme u Milanu nije za piće, tako da obavezno se opremite flaširanom.
Bonus video:
