Kolašinka Tea Popović ima neobičan hobi, bavi se oslikavanjem i iscrtavanjem lica (face painting). Iako to radi samo godinu, već je osvojilo je simpatije korisnika društvenih mreža i izvan granica Crne Gore.
Za sada radi samo na svom licu, jer je “u fazi istraživanja, učenja novih tehnika za rad i eksperimentisanja”.
Face painting, kaže ta multitalentovana djevojka, pruža joj novi pogled na crtanje.
“Koliko mi je pređašnje znanje o crtanju pomoglo sa crtanjem na licu, toliko mi je i face painting pomogao u crtanju na platnu. To je jedna čitava zasebna sfera umjetnosti i treba joj posvetiti mnogo pažnje da bi se razumjela i primjenjivala. Omogućava mi sasvim nov vid komunikacije sa ljudima. Isto kao što svojim crtežima na papiru nastojim da pošaljem poruku, izrazim svoj stav ili emociju, tu istu moć mi daje i face painting, ali na potpuno drugi način.
Takođe, ljudi bolje prihvataju ovaj novi način, iako je kod nas još nazaživio”, kaže Popović za “Vijesti”.
Umjetnost je dio njenog života od šeste godine, kada je, uz stariju sestru povukla prve poteze olovkom. Već tada joj je bilo jasno da je pronašla “veliku ljubav”. Inspiraciju, kaže mlada Kolašinka, nikada ne forsira i motive ne traži po svaku cijenu.
“Jednostavno poželim da pokušam da realizujem neku ideju koja mi je prošla kroz misli i tako to krene. Moglo bi se reći da su moji radovi podijeljeni na one koji su na prvi pogled smiješni, duhoviti i na one koji i nisu za svačiji ukus, kada radim 'horor' scene. Naravno, najvećnim uspjehom smatram kada ljudi shvate poruku koju šaljem. Moja umjetnost nastoji da probudi neku emociju ali i da natjera na razmišljanje i da svaki pojedinac koji je posmatrač jednog mog rada ima sopstveno viđenje istog. Nekada radim 'za sebe' izražavajući svoje trenutno stanje uma ili emociju, a nekada iznosim i svoje stavove i razmišljanja “, navodi Popović.
Za face painting, vrlo je bitno, obašnjava ona, snalaženje. Tako, standardizovani pribor, osim body-art boja, ne postoji. Da bi određeni crtež na licu izgledao što uvjerljivije Popović koristi razne predmete, ali i tempere i šminku.
Veoma važan je, kaže, i izbor četkica za rad. Ona koristi i poseban lijepak namijenjen za kožu. Često i improvizuje da bi nadomjestila nedostatak materijala, kojeg je na našim prostorima malo.
“Koliko ja znam, kod nas nema mnogo ljudi koji se bave ovim, stoga je i samo znanje o ovoj umjetnosti dosta ograničeno. Postoji mnogo ljudi koji nikada prije nisu vidjeli ništa slično. Međutim, reakcije su više nego pozitivne. Na društvenim mrežama dobijam mnogo poruka i iz drugih gradova i zemalja, koji prate moj rad i dopada im se isti. Vrlo su mi bitne te pozitivne povrate informacije”, kaže Popović.
Tea, za sada na face painting gleda samo kao na hobi, pa ne zna koliko se od toga može zaraditi. Međutim, voljela bi da u budućnosti od toga i živi. Ljudi talenta sličnog njenom, kaže, mogli bi naći posao u filmskoj industriji, a face painting je vrlo poželjan i na foto sesijama. No za tu vrstu umjetnosti, kaže Kolašinka, može se naći i “daleko šira i bolje primjena, ukoliko je u pravim rukama”.
Popović želi da bude modna dizajnerka i spoji svoje talente
Popović je studentkinja Fakulteta za dizajn i multimediju, na smjeru modni dizajn. Želi da postane modna dizajnerka, a u tom poslu napravila bi spoj svojih talenata. “Svoje crtanje i kreiranje bih kombinovala tako da bi nastajali unikatni modeli. Svakako se nadam da ću dobiti priliku za to. Rekla bih da su sve moje strasti različiti oblici umjetnosti. No, iako je moje iskustvo za sada drugačije, Kolašin, generalno, ne razvija i ne pomaže umjetnike. Niti ima sredstava, niti interesovanja. Manjak interesovanja smatram gorim nedostatkom”, kazala je Popović. Face paintig, kako kaže, ima korijene daleko u prošlosti. Od davnina ljudi su iscrtavali lice religijskim ili vojnim obilježjima, zbog kamuflaže, pa i prilikom odlaska u lov…
Bonus video:
