U popularnoj kulturi ona je najveća špijunka u istoriji. Ali 100 godina nakon hapšenja Mate Hari sve je više podataka koji dovode u pitanje njen status majstora špijunaže.
Cijelu deceniju je njen zavodljiv ples izazivao divljenje, a njeno tijelo raspirivalo žudnju.
Mata Hari, Holanđanska koja je oduševljavala parišku publiku svojim indijskim plesovima, budila je maštu evropskih boema uoči Prvog svjetskog rata, prenosi Slobodna Dalmacija.
Bila je kurtizana iz vremena "Lijepe epohe" koja je ambasadore, ministre, prinčeve i generale upoznala sa umijećem vođenja ljubavi. Bezbrojne priče, mnoge od njih neistinite, isprepletene su oko njenog glamuroznog i tajanstvenog života.
Ali 100 godina od njenog hapšenja u Parizu, 13. februara 1917. godine, legenda o najvećoj špijunki u istoriji počinje da blijedi.
Mata Hari, odnosno Margareta Gertruda Zele, uhapšena je u jutarnjoj raciji u luksuznom hotelu u Parizu. Prije početka suđenja 24. jula, provela je pet mjeseci u ženskom zatvoru u Sent Lazareu.
Suđenje pred vojnim sudom bilo je zatvoreno za javnost. Bilo je dovoljno samo jedno ročište da je kao dvostruku špijunku proglase krivom za izdaju i osude na smrt.
Život joj je oduzeo streljački vod u Vensenu, predgrađu Pariza, 15. oktobra 1917. Imala je 41 godinu.
Toliko o istorijski nespornim činjenicama o posljednjim mjesecima njenog života. Ali od kada je britanska tajna služba 1999. godine otvorila njen dosje, legenda o Mati Hari sve je bljeđa.
Po britanskoj tajnoj službi, za špijunku je regrutovao njemački konzul u Amsterdamu početkom rata. Za taj posao joj je ponudio petocifenu svotu. Britanci, koji su je presreli na jednom putovanju 1915. u Veliku Britaniju i detaljno je ispitali, tvrde da Njemcima nije davala naročito važne informacije. Suprotno, mlada Holanđanka je njemačku ponudu smatrala tek lakom "dodatnom zaradom".
U proljeće 2014. britanska tajna služba otvorila je još neka dokumenta o njoj. Mata Hari, pisali su britanski špijuni, nakon hapšenja u Parizu ništa nije priznala nego je svoje isljednike zasula gomilom tračeva i glasina.
Vesli Vark, stručnjak za bezbjednost i terorizam na Univerzitetu u Otavi, ide i korak dalje i tvrdi da Mata Hari nikad o politici nije mnogo ni znala.
U narednim mjesecima će i Francuzi otvoriti svoju arhivu i mnogi očekuju da će se pokazati da je Mata Hari samo bila "žrtveni jarac" za gomilu poginulih Francuza na ratištima.
Istoričar Leon Širman, koji je umro 2003. godine, prije smrti je tvrdio da su francuske vlasti režirale suđenje Mati Hari i da se njenim iskazom manipulisalo prema potrebi. U svojim knjigama Širman je dokazivao da je suđenje bilo čista propaganda.
Na osnovu Širmanovih argumenata pariški advokat Tibo de Montbrial je prije 15 godina zatražio reviziju suđenja. Zahtjev je odbijen. Isto je pokušala, sa istim rezultatom, i holandska Fondacija Mata Hari.
Margareta Gertruda Zele odrasla je u dobrostojećoj porodici. Trebala je da postane vaspitačica, ali je umjesto toga prihvatila bračnu ponudu holandskog vojnog lica, mnogo starijeg od nje.
Margareta je postala Lejdi MekLeod i pošto joj je suprug bio stacioniran u holandskim kolonijama, niz godina živjela je na Javi i Sumatri i tamo naučila azijske plesove. Nakon razvoda odselila se u Pariz.
U Parizu uzima umjetničko ime Mata Hara i postaje striptizeta i skupa prostitutka. Nakon nekog vremena zanimanje za njene usluge opada pa plesačica zapada u finansijske probleme.
Tada za nju počinju da se interesuju razne tajne službe, svjesne da se mogu okoristiti njenim brojnim poznanstvima. Prvo je radila za Njemce, a zatim je svoje usluge ponudila Francuzima. A oni će svoje dokumente o Mati Hari otvoriti tačno na stotu godišnjicu njene smrti, u oktobru.
U međuvremenu, život te fatalne žene i "legendarne špijunke" bio je do sada tema 250 knjiga i romana i velikog broja filmskih scenarija.
Galerija
Bonus video:
