Fosilni ostaci ptice Argentavis magnificens, stare 6 miliona godina ukazuju kako joj polijetanje nije bilo jača strana.
Najveća leteća ptica u istoriji je jedva mogla da se odigne od zemlje. Uprkos snažnim mišićima i velikom rasponu krila, naučnici smatraju da je ovoj ptici polijetanje bilo veliki napor. Pretpostavljaju da je morala da trči niz brdo i u pravcu kretanja vjetra kako bi dobila zalet. Princip je isti kao kada djeca puštaju zmajeve od papira.
"Velike ptice poput noja su vremenom odustale od letenja jer je to za njih preteško.", rekao je Sankar Šaterži sa Teksas Teh Univerziteta u Laboku.
"To se vjerovatno desilo i s Argentavis magnificens", dodao je on.
Kako bi otkrili mogućnosti letenja ovakve ptice, naučnici su koristili sve dostupne podatke, kao i kompjuterske simulacije.
Ptica ove veličine ne bi mogla da leti u vis, ali je koristila tople struje vjetra kako bi se penjala naviše. Sličnu tehniku koriste i nama poznate ptice poput orlova i kondora, ali one to čine kako bi štedjele energiju, a ne zato što ne mogu da uzlete.
Naučnici se u prošlosti nisu slagali oko toga da li je Argentavis magnificens bila predator poput sokolova i orlova ili svaštojed.
Šaterži i njegov saradnik Kenet Kembel iz Prirodnjačkog muzeja u Los Anđelesu smatraju da fosilni ostaci pokazuju kako je ptica bila aktivni predator.
"Glava i kljun ptice su prilagođeni da hvataju plijen", izjavio je Kembel.
Ali s tim se ne slaže Pol Palmkvist sa Univerziteta Malaga u Španiji.
"Ovako velika ptica zbog neposjedovanja dobrih letačkih vještina nije mogla da pokriva veliki teren za lov plijena. ", izjavio je Palmkvist.
Bonus video:
