Čitanje je najvažniji dio kulture čovjeka, pa su u tradicionalnom novogodišnjem tekstu, u kojem “Vijesti” predstavljaju političare u drugačijem svjetlu, oni ovog puta govorili o knjigama koje naviše vole.
Draginja Vuksanović, Ljiljana Đurašković, Boris Bogdanović, Ervin Ibrahimović, Anka Vukićević, Tarzan Milošević i Aleksandra Vuković otkrili su “Vijestima” šta čitaju i kojim knjigama se uvijek vraćaju, a izdvojili su i obaveznu literaturu kao preporuku čitaocima.
“Posljednja, ali naravno, ne i zadnja, knjiga koju sam pročitala.... 'Crveni sari', Havijer Moro”, počinje razgovor poslanica SDP-a Draginja Vuksanović, a zatim prepričava radnju ovog djela.
“Godina 1965. Sonja Majno, Italijanka, studentkinja koja upoznaje mladog Indijca Radžava Gandija. Ona zbog ljubavi napušta rodnu zemlju, svoj svijet, porodicu i odlazi u čudesnu Indiju, zemlju u kojoj se govori 800 jezika, zemlju sa 20 miliona božanstava, 500 političkih partija”, priča ona.
“Pisac pripovijeda istinitu priču o porodici Nehru-Gandi, zarobljenicima sudbine koju nijesu izabrali, sudbine koja će Sonju označiti kao simbol nade i budućnosti u nerođenoj zemlji. Sonja i Radžav, ljubav koju ni smrt nije prekinula”, dodaje Vuksanović.
Meša Selimović među omiljenim piscima
Njen kolega iz poslaničkih klupa, Ervin Ibrahimović iz Bošnjačke stranke, kao posljednju pročitanu knjigu izdvojio je bezvremeni klasik.
“Za vrijeme školovanja, kad su lektire obavezne, mnogima od nas budu 'neprivlačni' pojedini naslovi književnih djela, pa nešto pročitamo, a nešto ne. Iz srednje škole ostao mi je drag roman 'Derviš i smrt' Meše Selimovića”, kaže on.
“Vratio sam se tom romanu nedavno iz jednog drugačijeg ugla i 'pogledao ga' i doživio 'kroz druga sočiva'. Meša je pisac čije dubokoumne poruke ostaju kroz prostor da odjekuju”, ističe poslanik. Anka Vukićević iz Demosa, i Tarzan Milošević iz DPS-a takođe izdvajaju ovo djelo kao štivo koje iznova čitaju.
“Ne bih mogla reći da je neka knjiga posebno obilježila moj život. Kako sam od onih koji dugo vagaju prije nego što donesu odluku, često se sjetim knjige 'Derviš i smrt' i dijela u kom Meša kaže da je u životu najbitnije donijeti odluku. Onog momenta kad čovjek donese odluku i otkine od sebe neodlučnog, svi putevi će se otvoriti i svijet neće biti tako skučen”, objašnjava ona, a sličnog je ukusa i Milošević.
“Volim ruske klasike, pročitao sam sve od Dostojevskog i Tolstoja, a rado se vraćam knjizi 'Derviš i smrt', koja je neprevaziđeno napisana. Ona ima sve, pokazuje odnos prema prijateljstvu, državi, vjeri i odnos društva prema tome”, kaže on.
Ne dozvolimo sebi da živimo život otrgnuti od stvarnosti
Ljiljana Đurašković iz Demokratskog Fronta kao posljednju knjigu koju je pročitala, navela je “Kći direktora cirkusa”, a kako kaže, u pitanju je djelo norveškog pisca Justejna Gordera.
“Pisac nas, poput pauka, na maestralan način upliće u svoj svijet mašte. Istovremeno, on nas opominje da pazimo na to da svijet naših snova i bajki ne pređe u javu do te mjere da više nema natrag, i da ne dozvolimo sebi da živimo život otrgnuti od stvarnosti”, priča ona i ističe da joj se roman veoma dopao.
Aleksandra Vuković (DPS) izdvaja Lava Loseva, kao autora.
“Posljednja knjiga koju sam pročitala je 'Josif Brodski - ogled književne biografije'. Utisak da sam, imajući tri godine te 1984, i sama slušala predavanje koje je Brodski održao diplomcima koledža 'Vilijams': najsigurnija odbrana od zla - krajnji individualizam, vlastito mišljenje, originalnost, čak ako treba i ekscentričnost”, priča ona.
Njen kolega iz partije, Tarzan Milošević prvo je naveo književnika Dragana Velikića.
“Žao mi je što imam malo vremena za čitanje. Posljednje što sam pročitao je 'Islednik' Dragana Velikića, koji je interesantan za svakoga od nas, jer govori o bivšoj Jugoslaviji, ljudima, događajima, a istovremeno priča o svom životu, majci. Trenutno čitam 'Teslu', mislim da je interesantna. Prikazuje njegov portret, kako je od fizičkog radnika postao naučnik”, naveo je on.
„Volim da mučim sebe onima sa kojima se ne slažem”
Kada se radi o knjigama koje su uticale na njihov život i kojima se uvijek vraćaju, političari su bili manje raznovrsni.
Na Borisa Bogdanovića iz partije Demokrate, je najviše uticala knjiga “Tako je govorio Zaratustra”, Fridriha Ničea.
„Definitivno, knjiga 'Tako je govorio Zaratustra'. Pročitao sam je više puta do sada i hvala vam na ovom pitanju, pročitaću je ponovo”, kaže poslanik koji je bio iskren i po pitanju djela kojem se uvijek vraća, a koje je takođe napisao Niče.
“Ni nakon prvog, niti nakon posljednjeg čitanja nisam shvatio zašto pisac šalje poruku: 'Bog je mrtav' i čemu takva poruka. Kao vjernik nikada neću, niti mogu prihvatiti poruku iz djela ovog svjetskog velikana. Upravo u tome leži razlog stalnog vraćanja ovoj knjizi. Očigledno volim sebe mučiti sa onima sa kojima se uopšte ne slažem”, odgovara on.
„Momenat zbog kojeg sam danima plakala”
Vuksanović je na isto pitanje odgovorila izdvajajući “Rat i mir” Lava Tolstoja.
“Remek-djelo svjetske književnosti, koje ima tri dimenzije, istorijsku, ljubavnu i ratnu. Velika i nazboravna ljubav između Andreja Bolkonskog i Nataše Rostove. I momenat zbog kojeg sam danima i danima plakala... i danas se, sjetna prisjećam trenutka kada sam drhtajući sa suzama, čitala redove koji opisuju smrt Andreja Bolkonskog (lik u kojeg sam bila ludo zaljubljena) i prolaznost života kroz njegov pogled usmjeren ka nebu i oblacima koji odlaze u nepovrat”, sjećanja su političarke.
“Ne mogu, a da ne pomenem 'Tihi Don' od Šolohova i nezaboravnu ljubav Grigorija i Aksinje. Bila sam na strani Aksinje”, priznaje ona, a ruske klasike, između ostalih, voli i Ibrahimović.
“Mislim da bi bio grijeh izdvojiti samo jedno djelo ili jednog pisca, zato bih pomenuo Tolstoja, Dostojevskog, Puškina, Ljerrmontova, Balzaka, Stefana Cvajga, Iva Andrića, Ćamila Sijarića, Sidnija Šeldona, i svakako Mešu Selimovića”, nabraja poslanik.
Nezaobilazni ruski klasici
Đurašković se takođe okreće ruskim klasicima, govoreći da je knjiga koja je obilježila njen život - “Braća Karamazovi” Fjodora Dostojevskog.
“Monumentalno djelo obiluje upečatljivim živim likovima sa živim pričama, pričama koje uključuju strast, ljubomoru, mržnju, licemjerstvo, poremećene odnose u porodici i zločine. Vraćam se mudrostima starca Zosima, koji u miru manastirskih zidina zna da daruje utjehu i uputi nevoljnike i stradalnike na pravi put”, priča ona.
Istog autora odabrala je i Vuković.
“To je, sada sam sigurna, roman 'Zli dusi' F.M. Dostojevskog. Zato što čovjek vazda treba da sumnja u svoja 'sigurna mišljenja', kao Nikolaj Stavrogin. I kad ne vjeruje, on ne vjeruje da ne vjeruje...”, priča poslanica
Knjiga je prijateljica duše
Vuković je nabrojala i knjige koje, prema njoj moraju da se pročitaju.
“Preporučujem knjige 'Istorija - pribežište ili putokaz Ivana Đurića, 'Vrijeme koje se udaljava' Mirka Kovača, 'Doba mjedi' Slobodana Šnajdera, 'Voda, paučina' Nade Gašić i 'Slučaj Kukocki' Ljudmile Ulicke.
To su knjige koje sam čitala posljednjih mjeseci i preporučujem ih vašim čitaocima”, izdvojila je ona.
Dok Milošević preporučuje “Islednika”, ali i “Crvenokosu” Orhana Pamuka koje je okarakterisao kao moderne knjige, Vuksanović nije mogla da izdvoji samo jednu ili dvije.
“Preporučila bih svakom prema svom izboru, bitno je čitati i naći vremena za knjigu... jer knjiga je prijateljica duše. Ono što se mora pročitati i što je stvar opšte kulture, su djela svjetske književnosti, poput ovih koje sam pomenula”, kaže ona, a istog je mišljenja i Bogdanović.
“Moja nedvosmislena poruka je da se knjige moraju čitati. One su putokaz svima nama i jedino kroz njih možemo upoznati i druge i sebe. Obično težim onim djelima sa čijom porukom se ne slažem, zato ne bih preuzeo na sebe rizik da čitaocima predložim neke od njih. Ipak to treba da bude njihov izbor”, smatra on.
Problem je što djeca sve manje čitaju
Vukićević kao problem prepoznaje sve manje posvećivanja čitanju kada su u pitanju mladi.
“Kada su u pitanju knjige, nemoguće je ne primijetiti da djeca malo čitaju, pa čak i izbjegavaju školske lektire. Preporučila bih roditeljima da prve knjige koje poklone svojoj djeci budu pažljivo odabrane, kako bi se probudila znatiželja i ljubav prema knjizi, a dalje će sami otkriti ono o čemu žele čitati”, njen je savjet.
Ibrahimović takođe smatra da se danas malo čita, a razlog pronalazi u obavezama.
“Savremeni život je tako pretrpan poslovnim obavezama da se, nažalost, sve manje vremena ima za čitanje beletristike. Ali zašto ne pročitati Žila Verna, Robina Šarmu, Oga Mandina, Orvela, Kafku... Ili možda da se posjeti najbliža biblioteka i priušti zadovoljstvo da kroz čitanje prošetamo kroz daleku i blisku prošlost, sadašnjost i budućnost”, njegova je poruka.
Uz opasku da joj je ovo bilo najteže pitanje, i Đurašković se potrudila da objasni kakve knjige bi obavezno trebalo pročitati.
“Smatram da svaka knjiga nađe svog čitaoca, i da svaka (izuzev lake 'vikend' literature) ima nešto da ponudi i nečemu da nas nauči. Stoga, umjesto preporuka, radije bih vašim čitaocima dala savjet: čitajte sve što vam je dostupno”, naglasila je ona.
Đurašković ističe da treba raditi na opštoj, ali i duhovnoj kulturi.
“Zato pored bisera svjetske i domaće književnosti čitajte i enciklopedije, knjige o istoriji zemlje i svijeta, djela poznatih filozofa, sveta pisma svih velikih religija... Lista se nastavlja u nedogled. Čitajte i prozu i poeziju, i ne padajte u zamku uvjerenja da samo klasike vrijedi čitati. Savremeni pisci i te kako imaju šta da ponude, stoga istražite šta je to novo u knjižarama i koje teme pisci iz zemlje, regiona i svijeta danas obrađuju. Samo budite radoznali i nastavite da čitate”, savjetuje ona.
Paulo Koeljo ujedinio vlast i opoziciju
“Najviše mi se sviđaju djela Paula Koelja. U njegovim djelima dominira snažna psihološka poruka, a psihologija je moja omiljena nauka. Vjerovatno sam zbog te činjenice najviše zainteresovan za djela ovog svjetski poznatog pisca”, priča Bogdanović.
“Posljednja knjiga koju sam pročitao je upravo njegova, a nosi naslov 'Pobjednik je sam'. Tek nakon ove knjige shvatio sam kako uspjeh može uništiti ideju, volju i plan svakog čovjeka. Ona je opomena svima nama da nas uspjeh ne smije savladati, da ga ne smijemo zloupotrijebiti i da ga moramo usmjeriti u pravcu dobrobiti svih nas zajedno, jer se jedino na taj način može vječno trajati”, zaključak je Bogdanovića.
Istog pisca izdvaja i Vukićević, koja je nedavno čitala “Rukopis otkriven u Akri”.
“U pitanju je knjiga koja podstiče da se okrenemo sebi, svojim principima, čovječnosti, ljubavi, vjeri... Postoje momenti u životu, u kojima treba isključiti sve izvan i ostati sam sa svojim promišljanjima”, poručuje poslanica
I Tarzan Milošević je naveo da mu se svidjela Koeljeova “Špijunka”, “jer govori o hrabrosti, slobodoumnosti i uklapanju takvih osoba u društvo”.
Časopisi i portali više zbog posla nego iz zadovoljstva
Đurašković nalazi vrijeme i za 'neobaveznu' literaturu poput portala, magazina i časopisa, ali više zbog posla, nego iz zadovoljstva.
“Zbog prirode mog posla trudim se da se informišem iz svih medija, koji se bave temama vezanim za politiku i društvo. Čitam sve novine koje se štampaju u Crnoj Gori. Izuzetak su, naravno, žuta štampa i mediji koji se izdaju za informativne, a zapravo spadaju u prethodnu kategoriju. Najčešće se informišem iz portala, i pratim sve veće u zemlji i regionu”, kaže ona.
“Kada je televizija u pitanju, trudim se da ne preskačem vijesti, pa ću, ako sam kod kuće, zaredom ispratiti informativne programe na svim većim kanalima u Crnoj Gori”, priznaje Đurašković, a sličan odgovor dala je i Vuksanović.
“Svakog dana čitam dnevnu štampu, redovno pratim portale, kako crnogorske, tako i one van Crne Gore. Važna mi je pravovremena informacija o dešavanjima u društvu i državi, kao i u regionu i svijetu. Pratim i modne portale kad imam vremena, oni me opuštaju. Posebno izdvajam, chiwelook.me”, otkrila je ona.
Ibrahimović kaže da posjećuje portale, ali da nema vremena za čitanje magazina i nedjeljnika, a tako je i sa njegovim kolegom Bogdanovićem.
“Nažalost, nemam drugi izbor osim da pratim portale u kojima dominira rubrika 'Politika'. Tako da je vaš portal teško zaobići”, navodi Bogdanović, objašnjavajući da su mu otkako se profesionalno bavi politikom svi dani radni, da se posao završi najranije u 22 sata, te da zbog toga nema vremena za čitanje drugih sadržaja.
Jutarnji ritual Anke Vukićević uključuje i čitanje raznih rubrika.
“Izjutra obavezno uz kafu 'prelistam' portale. Najčešće su to Vijesti, Buka, Index, Peščanik. Nedjeljnik Monitor je svakog petka u našem domu od prvog broja. Monitor je ostao moj izbor, jer smo i u najtežim vremenima dijelili stavove”, ispričala je ona.
Za portale, vrijeme nađe i Vuković, ali ova poslanica poručuje da se lako štivo ne treba trpati u isti koš sa ozbiljnom literaturom.
“Iščitam, katkad, portale, više njih istovremeno. No, ja neprestano osjećam miris slova Crnojevića štamparije i vazda ću biti žena knjige”, kazala je ona.
Bonus video:
