- Danas bi ja ovde trebalo da budem odlikovan u najveće odlikovanje koje ima Crna Gora... A ne da mi se sudi... Ja sam vam spasio narod, spasio sam državu... To sam uradio iz patriotskih razloga... Da bih se odužio crnogorskom narodu koji je spasio srpsku vojsku... Oni koji znaju istoriju, znaju o čemu pričam...
Tako je u poneđeljak svoju prvu bajku za odrasle ispričao izvjesni Mirko Velimirović. Siromašni bivši policajac iz Zubinog Potoka. Koji je sam, bez pare i dinara, spriječio pokolj u Crnoj Gori. Najveći poslije Drugog svjetskog rata.
Osvjedočeni patriota, međutim, nije objasnio koliki je bio intenzitet te ljubavi prema tuđoj domovini u vrijeme kad je pripremao teroristički napad na nju... I ubistvo premijera Mila Đukanovića... I nasilni upad u Skupštinu... I krv do koljena... A sve to zbog sjećanja na Bojnu Njivu...
Bio je to antologijski prozni uvod u završnicu skandaloznog serijala o državnom udaru. Koji se nije dogodio, ali jeste urnisao Crnu Goru. Ne izgleda logično?! A što, inače, ima veze sa logikom u ovoj bajkovitoj storiji... Koja nije počela krvavo. Ali se tako može okončati...
***
Bilo je u Crnoj Gori vazda špijuna. Domaćih, ali i uvezenih. Neki su se time bavili iz straha. Službi su često služili i ucijenjeni... Većina je radila za pare, mada se događalo da neko urniše život komšijama iz gole osvete... Istorija, međutim, nije zabilježila da je neko izdrukao toliko svojih sunarodnika iz poštovanja prema Mojkovačkoj bici. Tačno mjesec prije njene 101. godišnjice...
Sudska vlast imala je, očigledno, više sluha nego ja za ove patriotske finese. Pa je i presuda prilagođena tom uzvišenom osjećanju. Ako sam dobro razumjela, pola godine, i to uslovno. Ako opet ne bude ubačen u kakvu terorističku grupu za napad na Crnu Goru. Velimirović treba da plati i 100 (stotinu) eura udarenoj državi...
Ovaj sudski presedan donio je, ipak, i nešto vrlo korisno. Makar glede ubica i kriminalaca terorističke provenijencije. Utvrđena je jedinstvena tarifa, najniža u regionu i šire. Dva mjeseca uslovno za pripremu ubistva premijera, plus još dva za nasilni ulazak u Skupštinu, pa još toliko za organizovani pokolj građana na ulici... Onih stotinu eura je valjda za taksu...
***
Koliko će ova bruka koštati Crnu Goru, znaćemo kad se posljednji osumnjičeni terorista nagodi sa državom. Koja više vjeruje strancu kad prošpija svoje sunarodnike, nego polovini svojih građana kojima oči bodu rupe u tužilačkim spisima. Kakve rupe, jame koje ne može popuniti nikakva optužnica... Makar je redigovali i dopisivali još pet godina... Ako prije toga zatvora ne dopanu i istražitelji iz Specijalnog tužilaštva...
To bi im se lako moglo desiti, ne samo zbog onog odlomka iz Velimirovićeve bajke koji se odnosi na oružje. Za udar na Crnu Goru. Puške i municiju je, kako reče ovog poneđeljka, bačio u jezero. Odmah nakon što ih je kupio. Da ih se ne dokopa Bratislav Dikić. Koji džebanu čeka u Podgorici. Može biti da saradnik Tužilaštva nije dobro zapamtio što treba da govori... Ili nam se pečatno sprda u lice.
Kao i naivni komandant srpske žandarmerije. Koji goloruk udara na Crnu Goru. Ne pitajući ni sebe, ni saradnika đe je oružje za koje je dao 30.000 eura...
***
Stvarno bih voljela da dočekam to suđenje vijeka... Posebno ako činjenični opis ostane ovako smislen... Čudi me samo ponašanje iskusne sudijinice Vesne Medenice. Koja je obećala javni prenos svih ročišta, ako ih bude. Ona vjerovatno zna zašto je tako odlučila... Da je od mojih savjeta - nikad kolegama ne bi priredila takvo poniženje pred cijelom crnogorskom javnošću...
P.S. Opozicija još nije preuzela vlast u Budvi i Kotoru. Sporne su funkcije, po visini, dubini i širini. Prevedeno na maternji jezik depeesa - jedna stolica>četiri glasa. Neznanje ili korupcija, pitanje je sad...
Bonus video:
