Poreski inspektor, koji je u kontroli ostavio skoro pola decenije, sada se “uvrijedio jer je uklonjen sa slučaja“ Telenor. U obraćanju Ministarstvu finansija dodatno je smatrao da je “urađena knjigovodstvena zloupotreba bilansa jer “iskazati raspoređenu dobit kao neraspoređenu ima kao razlog izbjegavanje plaćanja po odbitku.““ Šta u ovoj kvazi-javnoj žalopojci nije baš sve potkovano?
Kratki siže u uvodu: daleke 2011. inspektor dobija opravdani strukovni i institucionalni zadatak da uđe u sveobuhvatnu kontrolu, a nakon više godina bez poreske kontrole u predmetnom privrednom subjektu. Tamo, u prvoj tranši kontrole, ostaje više od dvije godine u bištanju papira, tabela, dokumentacije, strukturirajući kontrolu po modelu kontrole kakve STR forme, pa je kontrola koja vremenski zakonski nije ograničena, a trebala bi, potrajala. Traženje razloga da se odalami velika cifra dodatnih poreza od omiljenih strateških investitora tražila se uz saradnju sa šefom. Nedovoljno i površno poznavanje međunarodnog računovodstvenog okvira među našim poreznicima, generalno sagledano, (po)rađa rješenje po kojem je telekomunikacioni provajder bio dužan skoro 30 miliona eura poreza.
Dva osnova naplate dodatnog poreza su bila opravdana i zakonito zasnovana: porez po odbitku na sredstva koje je lokalna kompanija plasirala prema matičnoj kući; na ta finansijska sredstva nije bila ni ugovorena, ni obračunata, ni isplaćena, tržišna kamata. Eto već značajna višemilionska cifra. Drugi osnov je dodatno zakonski jak: igrarije unutar kompanije sa PDV osnovicom, a odnosile su se na telefone koji se džabe poklanjaju, pa se onda post priori vezuju za pakete usluga, bio je visoki poreski rizik jer se takvim isporukama telefona ne može priznati ulazni PDV. Eto, opet, više miliona za dodatni porez. Tekuće su obje ove osnove u većini zastrajele sa poreskog stanovišta, za ondašnje petogodišje poreske kontrole.
Inspektor i njegov politički zaštićeni šef odlučuju da krenu u krajnju pustolovinu, svjesno biraju da kreiraju treći osnov: gotovini iz bilansa stanja koja je legalnim putem plasirana van zemlje dodjeljuje se tretman isplaćene dividende, bez ikakve osnove u papirima i/ili zakonima. Ova rizična taktika, iako teorijski razumljiva, bila je van konkteksta zakona u CG i međunarodnog računovodstvenog okvira. Za potrebe izrade poreskog rješenja diskreciono se kreira poreska osnovica i obračunava značajna cifra poreza po odbitku na dividendu, a bez osnove u papirima kompanije ili zakonskim ovlašćenjima. Ako se želi slijediti logika teorijskog modela ispostavilo se da je postignut poreski apsurd: određen je dodatni porez na dobit, ili još gore, porez na gotovinu. Takva neodrživa zakonska činjeničnost je predstavljala sistemsku bombu, koja je čekala da, već unaprijed jasnim odlukama upravnih sudskih organa, zakonito implodira u središtu naših institucija.
Šta je neraspoređena dobit? Kalkulativna pozicija u bilansu stanja koja jača ukupni kapital, i koja se koristi na kraju izvještajnog perioda kako bi se pozitivni rezultat iz bilansa uspjeha: prvo, konstatovao; drugo, obračunao pripadajući porez na dobit; i treće, a nakon izdvajanja poreza na dobit kao tekuće obaveze, ta razlika kao neto dobit unijela u neraspoređenu dobit privrednog društva. Ta pozicija po lokalnom i međunarodnom zakonskom okviru za računovodstvene norme, a time i naše poreske, nema izrečenu zakulisanost “knjigovodstvene zloupotrebe bilansa“. Ostvarena neto dobit se po automatizmu, a s ciljem da se zatvore knjige jedne godine i pređe u drugu, prenosi u neraspoređenu dobit, poziciju bilansa stanja. To je obavezujuća procedura zatvaranja knjiga kompanija.
Na “raspoređenu dobit“, koja usput u računovodstvenom rječniku ništa ne znači, zakonito je obračunat i plaćen porez na dobit od strane kompanije. Drugo, ni jedan zakon ni preporuka računovodstvenih međunarodnih tijela, ili pak zakonski okvir regulisanja registracije privrednih društava, ne obavezuje ni jedan privredni subjekt da svake godine isplaćuje vlasnicima dividendu, posebno kada je u pitanju pravna organizacija D.O.O. Treće, postaje sistemski-javno degutantno kako se poreski inspektori i njihovi menadžeri bore da umanje odgovornosti saradnje sa resornim ministarstvom. Četvrto, poreski inspektor je obavezan da poreske propise sagledava u uvezanom sadejstvu sa drugim propisima u zemlji, a u ovom slučaju posebno sa propisima o liberalizovanom protoku novca za finansijske i kapitalne transakcije, što nije bio slučaj.
Ovaj detalj neuvezivanja propisa je bio legitimna i legalna osnova da Upravni sud CG ukine oba zvanična dokumenta javne administracije, a shodno žalbi kompanije: poresko rješenje na osnovu kojeg je u CG budžet stiglo 27 miliona, kao i rješenje nadležnog ministarstva, koje je u nekom momentu višegodišnje birokratske potrošnje vremena da žalba kompanije ne stigne do upravnih sudskih organa stalo punim kapacitetom iza poreskog inspektora.
Tek se ove godine, poslovnim potezima unutar kompanije, a na osnovu odluka vlasnika, kreirala dokumentaciona zakonita osnova da se momenat isplate dividende sagleda sa zakonskih osnova, i to kao osnove za obračun poreza po odbitku, i kao osnove poreske kontrole. Kompanija je odlučila da umanji svoj, ranije gotovinski inflatorno uvećan, bilans u CG i sve one pare od onda koje su već plasirane van CG zavrti i vrati u Norvešku ili Dansku, nevažno. Ako je u ovom posljednjem koraku bilo poreske evazije, možda se ona legitimno dogovorila kako bi se izbjeglo obračunavanje zatezne kamate na onih 30 miliona eura, koji su četiri godine spavali u našem budžetu, a stigli su u budžet po osnovu nepravilne zakonske primjene. A ako je bilo poreske transferne nelogičnosti, onda nije kasno za postupak utvrđivanja da li se matično vlasništvo moglo mijenjati na rješenje od prije nekoliko godina.
Inostrani investitor je pomogao javnoj administraciji da izađe iz lavirinta naših lokalnih jalovih nadgornjavanja o međunarodnim računovodstvenim preporukama, koje u praksi poreski inspektori apliciraju kako im se sviđa, iako je jedini rezolutni način taj da se primjenjuju u svojoj cjelokopnosti. Ups..., pristupili smo stolu sa velikim igračima pa smo bili namjerni da malo manipulišemo strukom, u mjeri parcijalnosti u sagledavanju prilikom određivanja poreskih prinadležnosti. Završili smo u krahu takve rizične taktike, koja nam se u konačnici vratila kao bumerang. Sistemski je dobro što je ovu bitku u primjeni propisa izborio relativno veliki privredni subjekt, jer tu privilegiju, a trebalo bi, nemaju godinama unazad CG mala i srednja preduzeća, koja odavno osporavaju mnoga poreska rješenja po istom osnovu, osnovu necjelishodne i nesvrsishodne sujetno-selektivne primjene zakonskih pravila CG od strane poreznika.
EU žvaka o stimulativnijem poslovnom ambijentu će morati konačno uključiti strukturnu, kvalitetnu i savremenu reformu Poreske uprave CG i to bi trebalo odraditi koristeći ondašnje preporuke DRI. Istovremeno, trebalo bi otići mnogo koraka naprijed, posebno u segmentima inoviranja i jačanja ljudskih resursa, kao i osavremenjavanja informacionih podrški. I, uz proceduralno uvezivanje na metodološki jasnim osnovama i smjernicama, transparentno podijeliti ukupnost razumljive primjene sa poreskim obveznicima. Možda onda tekuće poresko rješenje u pripremi, a kojim se eventualno otkrilo da neki drugi strateški investitor nije uknjižio svoje prihode u CG, i da pare nisu ni došle u CG, a prodaja robe jeste izvršena u zemlji, što vodi prema krivičnoj odgovornosti, bude ozbiljno sprovedeno, van okvira komisijskih dosadnjikavih birokratizacija.
Bonus video:
