Građansko odjeljenje Vrhovnog suda CG je objavilo pravni stav SU.I br. 166-2/16 koji glasi: ”Zakon o konverziji kredita u švajcarskim francima primjenjuje se i kada je banka to potraživanje ustupila i na sve prijemnike potraživanja bez obzira da li je prijemnik Komercijalna banka ili finansijska organizacija ili treće lice”. Pravni stav najvažnijeg doma sudske vlasti, koji se bavi temama iz privrednog prava na konstruktivni i razvojni način, dat je slijedeći upit Osnovnog suda u Podgorici a na osnovu tvrdnje tužioca, pravnog lica na koje su prešla CHF valutirana potraživanja od banke, o tome da se zakon o švajcarcima ne odnosi na njih, jer oni pride ne rade u finansijskom sektoru.
Upit Osnovog suda je bio iznenađujuće kvalitetan i suštinski: ”Da li se Zakon o konverziji kredita iz CHF u odnosi i na prijemnika potraživanja u situaciji kada je Komercijalna banka prenijela potraživanja iz ugovora koji je zaključen u stranoj valuti- CHF na pravno lice koje nije komercijalna banka niti finansijska oprganizacija, te na koji način je pravilno obračunati obavezu korisnika kredita u ovakvoj situaciji.”
Da iskoračimo malo iz ovog rječnika pravnika, koji su konačno kvalitetno odradili posao koji kasni godinu dana, a kada je trebala da počne cjelovita primjena Zakona prihvaćenog u parlamentu od većine poslanika. Pravnim stavom krovne sudske instance uvezani su zakonski propisi iz sfere bankarstva i obligacionih odnosa. To je novina koja osvježava stagnantno mrtvilo strukovnosti u CG. Zvanična institucija Crne Gore posao iz odgovornosti koje zastupa nije prihvatila uskovido, kratkovido i nije bila namjerna da intenciono prljavo tumači propise na štetu razvoja zemlje. Neka se ova lasta pridruži paru prethodnih, pa neka neko jato najavi proljeće u odgovornoj profesionalnosti pravnika i ekonomista, koji treba da obezbijede vladavinu prava unutar ekonomskog sistema nacionalne ekonomije.
Pravnici su preko svoje krovne institucije odlučili da pojedinim advokatima u pohodu na rupe u zakonu konačno kažu da se zakoni zemlje primjenjuju u cjelokupnosti propisa, a ne u usmjerenom sagledavanju pojedinačne norme koja šteti tržišnoj utakmici i ne predstavlja odgovorno zastupanje stranke u sporu. Uvezivanje propisa o kompleksnim temama privrednog okruženja znači interaktivno analiziranje propisa, a koji se bave privredom, pravom, ekonomijom, klijentima, životnim egzistencijama sa pravnog i tržišnog stanovišta. To u primjeni rađa pravilne poslovne prakse, pa potom vodi uporedivoj pravnoj praksi u sprovođenju zakona. Ako su ovo prvi koraci (nisu, bilo ih je i ranije), dobro je; ipak nam ne treba EU tamo gdje realno imamo interne potenicijale za ono što se treba odraditi kako treba, a kako bi crnogorski ukupni privredni razvoj išao prema naprijed, prema održivijem.
Ta uvezanost u razmatranju pitanja koja se tiču višeznačnih primjena zakona, prije svega, zadatak je regulatornih institucija. To je bit njihovog postojanja u sistemu: da budu daleki od politike; da budu operativniji od birokratije; i, da ne preže za tuđim mišljenjem, pošto imaju odgovornost i ovlašćenje da tumače, da budu efikasni i da budu poznavaoci mnogo čega s ciljem da odrade svoj posao u ukupnosti propisa, ako stvarno jesu ona institucija koja ima svoj član u Ustavu CG. Supervizori će ovaj pravni stav Vrhovnog suda koristiti da se sakriju i možda pokrenu ostatak primjene zakona o švajcarcima, posebno prema onim bančinim klijentima u CHF-u, koji još drežde po hodnicima tražeći da se zakon iz avgusta prošle godine primijeni. Vrijeme je da se pravno lice koje je preuzelo potraživanja, a čime je uspostavljena nesporna pravna i ugovorna i finansijska veza sa bankom iz sporova sa klijentima u vezi kredita odobrenih sa CHF valutnom klauzulom, uvede u postupak primjene zakona. Status “mi nemamo nikakve veze sa bankom” osporava bespogovorna pravnička i finansijska regulatornost da to treće lice posluje vlasnički uvezano u istoj finansijskoj grupaciji, a koja je u vlasništvu zapadnjačke države. Zato, možda je snoviđenje ali treba se nadati da je CBCG sposobna da primijeni navedeni pravni stav Vrhovnog suda CG, odnosno da zakon o švajcarcima počne primjenjivati od člana 1, koji je do sada izabrano institucionalno izbjegavala koristeći floskulu o “neprimjenjivosti”.
Direktor banke, koja ne predstavlja kvalitetne reformske domete ukupnog bankarskog sektora u CG, na nedavnoj press konferenciji je gubio vrijeme u jalovosti anticipativnog dokazivanja kako je odrađeno između povezanih lica u skladu sa konceptom “van dohvata ruke”. U postupku ustupanja potraživanja nije bilo osnove za obračun transfernih cijena, jer su rezervisanja za visoko rizične kredite bila značajno velika u bančinim knjigama. Ustupljena potraživanja povezanom trećem licu, koje nije banka i nije finansijska organizacija, ali jeste u sistemu iste finansijske grupacije, odražavala su tu računovodstvenu, a posljedično dokazivo tržišnu a samim tim i poresku, činjenicu.
Međutim, “van dohvata ruke”, a slijedeći računovodstvene preporuke i uvezujući višeznačnost ovog koncepta koji nije samo poreski, ima dodatno značenje: transparentnost dužničko-povjerilačkih odnosa koji proizilaze iz nespornih obligacionih odnosa; odnosa među ugovornim stranama koji treba da nemaju u pozadini prijevarnost, neobaviještenost, novčanu i normativnu i valutnu, odnosno ugovornu i anuitetsku, nedorečenost, korupciju, mito i slične institute. Krediti valutirani sa klauzuom CHF-a su prema klijentima imali veliki broj ovih odrednica, što ih onda čini predmetom fakticiteta o tome da je jedna ugovorna strana bila netransparentno jača od druge ugovorne strane. To potom znači da je princip “van dohvata” pravno i računovodstveno narušen kao imparcijalno pravilo strukovne kompetentne ugovornosti, pa ne može u praksi da znači jedinu odgovornost klijenata u samostalnosti potpisa na kraju ugovora o kreditu. Klijenti banke jesu potpisali ugovore, ali nisu znali sve detalje kreditnog proizvoda, pa samim tim im pripada odgovarajući dio kreditne odgovornosti, dok im ne pripada odgovornost za (ne)poznavanje trendova promjena švajcarske valute shodno potrebama “deep web” klijenata. To se sve čita iz rečenica pravnog stava Vrhovnog suda, a što nije pravo kafanskih dogovora, izabranog igrališta za primjene prava dalekog od ciljeva tržišne razvojnosti.
Hrvati su mnogo kompleksnija rješenja CHF-a primijenili za manje od 60 dana, a tamo je u pitanju bilo 60.000 porodica, i tamo je centralna banka radila svoj posao. Petsto CG porodica je oko 2.500 članova porodica. Koliko bješe ono razlika između “da” i “ne” na referendumu, a kada se ne želi sagledati politička težina problema neprimjene zakona o švajcarcima? Nada ostaje da će se ponešto naučiti o tome šta znači primjenjivati propise, kao i da ćemo možda početi tržište shvatati ne kao normu za bijeg u kolekciju zarada, već smjernicu stvarnog doprinosa razvoju sistemske održive stabilnosti.
Bonus video:
