Često čujemo konstataciju da savremeni ljudi žive u društvima znanja. Njome se nedvosmisleno sugeriše da nijedan od ciljeva koje postavljamo sebi i drugima ne može biti realizovan bez upotrebe odgovarajućeg naučnog znanja.
Savremena znanja su policentrična i prevashodno pripadaju prirodno-matematičkim i primijenjenim naukama koje su u funkciji permanentnog unapređenja tehnika odgovornih za tehnološki razvoj.
U toj optici tehnološke mogućnosti čovječanstva se stalno povećavaju i podižu rast moći ovladavanja prirodom na Planeti i izvan nje.
Pored prirodnih tehničkih nauka koje omogućuju instrumentalno ovladavanje prirodom, savremena društva su oslonjena i na humanističke i društvene nauke koje svojim znanjima teže da nas učine boljim ljudima i da nam omoguće da izgradimo bolje društvo i bolji svijet za čovjeka i druga bića.
One nas uče kako da sačuvamo i unapredimo svijet, kako na lokalnom tako i na planetarnom nivou.
Prirodno-matematičke i humanističko-društvene nauke su dvije grane na istom stablu znanja, jednako značajne za razvoj i opstanak čovjeka i svijeta.
Prve se uglavnom bave prirodnom stvarnošću i sredstvima kojim ovladavamo prirodom u njenim raznorodnim područjima. Druge se bave istorijskom stvarnošću i ljudskim mogućnostima, tragajući za najboljih ciljevima i vrijednostima kojima podređujemo svoje djelovanje.
Iako humanističke i društvene nauke imaju bogatiju i dužu istoriju, posljednja dva vijeka, prirodne i tehničke nauke su preuzele vođstvo i umnogome nadmašile uticaj humanističkog znanja. Danas se više vjeruje prirodnim i tehničkim znanjima, od društvenih nauka se posebno forsira ekonomija, dok se druge stavljaju u drugi plan.
Ovaj negativan imidž neopravdano prati humanističke i društvene nauke.
Zbog toga su znanja prirodno-matematičkih nauka narasla geometrijskom progresijom i povezala se sa rastućom moći ovladavanja i kontrole. Između te dvije vrste znanja nastala je provalija koja se stalno povećava i produbljuje.
Na djelu je permanentna marginalizacija humanističkih i društvenih znanja. To je uslovilo pad nivoa kritičkog mišljenja i opadanje samosvijesti ljudi i društava o svom kulturnom i istorijskom identitetu.
Porast moći je nadmašila čovjekovu samosvijest o odgovornosti. Ovo vidljivo vodi ubrzanom gubitku svijesti o sebi i svojoj slobodi. Danas je očigledno da se sloboda i odgovornost ne mogu razviti i očuvati bez humanističkih znanja, posebno ne bez filozofije i njenih disciplina.
Nastala provalija mora se premostiti, a diskrepanca smanjiti. Jer čovjek i čovječanstvo će se ubrzo naći pred novim varvarstvom sa mogućnošću za samouništenjem. Zbog toga je sasvim pogrešno uvjerenje da humanistička znanja i studiji društvenih nauka nijesu više potrebni.
Prva greška leži u nametanju, kriterija korisnosti i tržišta za mjerila naučnosti, pri čemu se zaboravlja da se nauke mjere naučnim kriterijima, teorijske i metodološke valjanosti i istinitosti. Druga greška je u lošem razumijevanju načina korisnosti humanističkih nauka.
Društvene i humanističke nauke su na drugačiji način korisne od tehnološki i tržišno primjenjivog znanja. Umjesto funkcionalne efikasnosti, one omogućuju podizanje lične i kolektivne samosvijesti. Humanistička znanja omogućuju uravnotežen lični i društveni život koji je preduslov za tehnološki i ekonomski napredak.
Što više raste raskol izmeću funkcionalno upotrebljivog i kritičko-prosuđujućeg znanja, sve više će se ispostavljati potreba za filozofskom obrazovanošću i humanističkim znanjima koja tragaju za istinom o stanju čovjeka i čovječnosti u modernim društvima koja potresa drugi talas globalizacije i informatizacije.
Čuveni ekonomski mislilac Toma Piketi u kapitalnom djelu Kapital u 21 vijeku, ukazuje na protivurječnosti u kretanju kapitala i na sile destabilizacije modernih društava. On pokazuje da ekonomska nauka bez filozofije i drugih human. nauka ne može da sagleda obuhvatnost i kardinalne posljedice ovog kretanja u savremenom svijetu.
Otvoreno je pitanje: da li se može živjeti bez cjelovite istine? Sa ovim se pitanjem filozofija suočava od početka, definišući sebe traganjem za istinom. Ona je tako započela u antici, tako je nastavila i opstala kroz 2.500-godišnju istoriju. Filozofija oduvijek istrajava da misli svoje vrijeme i događaj istine u njemu. Sva njena pitanja su radi rastvaranja svijeta i vremena i radi izgradnje pojmovnih truktura u kojima se otkriva istina.
Bez filozofije postoje mnoga istraživanja, ali bez nje izostaje mišljenje cjeline svijeta i čovjeka. Bez te cjeline čovjek i čovječanstvo se lišavaju istine, a bez istine neminovno prijeti opasnost propadanja.
Filozofija je danas neophodna u vremenu planetarne ekološke krize, zaoštrenih protivurečnosti kapitala, krize politike i propadanja čovjekove odgovornosti u svim područjima realnog života.
Neophodno je suočavanje sa ranjivošću svijeta, totalitarnim ideologijama, nečovječnim u svijetu. Svijet nas pritiska, kapital nameće nove obaveze i sužava čovjekova prava. Imperija djeluje u raznim formama i pod različitim maskama. Imajući prethodno u vidu, veliki savremeni francuski filozof, Alen Badju, zaključuje: „Svijetu je potrebna filozofija, iako marginalizovana, svijet joj govori ustani i hodaj!“
Zato je nužno filozofsko znanje i studij filozofije. Gledano spolja, može izgledati da je filozofija beskorisna, da je ona samo neki ukras kulture ili neki nastavni predmet, ili još najgore - pogled na svijet tj. neka ideologija.
Gledano iznutra, postoji nužna potreba za filozofijom kao gospodskim znanjem. (Hajdeger, Prilozi filozofiji).
Taj gospodski autoritet filozofije dosada nije moglo preuzeti nijedno znanje, pa ni znanje modernih nauka. Gospostvenost filosofije proizoilazi iz bezinteresne osviješćenosti kojom se čovjek utemeljuje u istini bivstvovanja kao svojoj najvišoj mogućnosti.
Na tome veliki filozof izvodi zaključak o nužnosti filozofije za čovjeka koji je u svijetu. Naime, on mora da osvijesti istinu događaja kao povijesnu istinu svog postojanja. Gospodsko znanje nije uslovljeno ničim spolja, nikakvom upotrebom i tržištem. Ono je determinisano samo istinom i zato se mora otvoriti za istinu pomoću mišljenja. Filozofija mora osvijestiti istinu: ko smo i na koji način jesmo u ovom svijetu? Ona mora postati za nas bitno mišljenje koje zahvata i misaono obuhvata svoje vrijeme (Hegel).
U svakom poslu je neophodna orijentacija, samoizvjesnost i samosvijest, zato je filozofska obrazovanost prijeka potreba u preduzeću, u institucijama društva i kulture, u medijima, obrazovanju, medicini... Svuda gdje participiraju ljudi, gdje važe odgovarajuće životne, moralne, pravne, političke, obrazovne, informativne i saznajne norme i vrijednosti - filozof i filozofija su nezaobilazni.
Biti u svijetu i budno motriti da ne zapadnemo u ropstvo istog tog svijeta je najpreči zadatak filozofskog razumijevanja. Zbog toga je želja za filozofijom, kako primjećuje Badju, podstaknuta otporom i nezadovoljstvom mišljenja prema svakom dogmatskom zatvaranju i svakoj formi gubitka slobode.
Filozofija polaže nadu u moć logičkog i umskog prosuđivanja da očuva univerzalnost u razumijevanje cjeline svijeta koji, sve više, podliježe silama fragmentacije. Filozofska obrazovanost pretpostavlja slobodne i razborite duhove koji se kritički suočavaju sa postojećim i mogućim krizama i rizicima vremena.
Bonus video:
