Flamingosi se naizgled mirno sunčaju pred kulisama snijegom pokrivenih albanskih Prokletija. Poneki je svoj dugi vrat prepleo sa drugom i spava. Ostali stoički balansiraju na jednoj nozi. Zaštitnici prirodne sredine im se lagano primiču, sa kamerama u rukama. Ni jedna ptica ne polijeće, ali kolonija se ipak pomjera. Svako malo tri, četiri ptice naprave laki korak unazad. Ostale ih prate. Krajnje mirno, jato uvijek održava istu distancu prema ljudima.
Ne vladaju samo flamingosi taktikom neprimjetnog povlačenja. Već godinama zaštitnici ptica iz Crne Gore, Njemačke i Grčke, donatori iz EU i zapadni ambasadori guraju vladu male balkanske zemlje da Ulcinjsku solanu pod zaštitu. Ovo područje se smatra jednom od najvažnijih stanica za ptice selice na njihovom putu ka Africi.
Nadležni ministar, Branimir Gvozdenović je prošle godine svom njemačkom kolegi Gerdu Mileru (CSU) napisao da će se to desiti i to odmah. Ali: ništa od toga. Kako tada - tako i danas. I pri tome nikad nema jasnog i javnog odbijanja: samo isprazne formulacije. Ponekad se i zapali koja svijeća u izmaglici obećanja, ali čim se magla digne sa činjenica, razdaljina između razbesnelih Evropljana i opuštene vlade CG ostaje uvijek ista.
Na nedavno održanoj konferenciji o ovoj temi, direktor Fondacije Euronatur, Gabrijel Švaderer, napustio je svaki diplomatski obzir: „Svi pričaju o tome da ovdje imamo posla sa korupcijom u velikom stilu“, kazao je ekolog ministru u lice. Gvozdenović je tupo zurio u publiku, tiho nešto izreferisao o „održivosti“ i otišao iz sale, a da ni krilom cuknuo nije.
Ulcinj je najjužnije kupačko mjesto u CG, zemlji sa najlepšim dijelom obale Jadrana. Sunce jarko sija kroz četinare na šetalištu. Ribari farbaju svoje čamce. Ali ništa tu više nije idilično. Velika Plaža, odmah blizu Solane, proteklih je godina doživjela eksploziju ilegalne gradnje bez premca. Prije svega, Kosovari ovdje dižu svoje ljetnje domicile. Tako su nastala cijela naselja, a da se niko nije pobrinuo ni o čemu, a osobito ne o odvozu smeća. No uprkos tome, Ulcinj nije toliko razoren kao Budva, gdje se nabijeđeni hoteli ruskih investitora trpaju među oblaskim dačama, a kolone trubećih automobila turistima odmor pretvaraju u pakao.
Nije samo pakao nego i raj, oko koga se ovde vodi polemika, djelo ljudskih ruku. Prošlo je skoro 90 godina od kada je tek formirana Jugoslavija ovu prirodnu lagunu pri ušću Bojane, tik uz granicu ka Albaniji, proglasila za Vrt soli, iz kojeg je u tonama dobijana i jestiva i industrijska. Što je pticama-selicama Evrope bilo poprilično svejedno, one su i dalje ovde slijetale. Plitka morska voda im je nudila idealno odmaralište, sa sve obilatim jelovnikom.
Solane, inače, funkcionišu najprostije moguće: morska voda se upumpa na plitku površinu i preko nje lagano nazad u more. Voda ispari, ostane so, a ona se skuplja lopatama. „Solane mogu biti čak i profitabilne“, kaže Katja Huezo, naučnica, ekspertkinja za solane Evrope. „Ali gomilu novca od njih vidjeti nećete.“ Pare se prave ako saline zatvorite i na njihovom zemljištu izgradite ogromne hotele za masovni turizam i po koju vilu za prodaju. I zato je solane i lako uništiti. Ako ne upumpavate vodu, dobijate građevinsko zemljište.
I upravo to se čini već godinama u pozadini široke Velike plaže, sa užasnim posljedicama. Prvo je državna Solana prije više od 10 godina prešla u privatne ruke, za malo para. Onda je novi vlasnik, investicioni fond, polako ali sigurno gurnuo u bankrot. Stečajni upravnik nije imao para da Solanu održi u životu. Da je dokrajče, „nepoznati počinioci“ su uništili pumpe za morsku vodu. Kad su flamingosi i pored toga ipak sletjeli i počeli da se gnijezde, neko im je pokrao jaja. Stečajni upravnik veli da su to uradile ptice-grabiljivice, ali te, gle čuda, „ostvaljaju otiske gumenim čizmama“, mrmlja Saša Perović, iz Centra za zaštitu ptica u Podgorici. Iako investicioni fond nije vlasnik zemljišta pod Solanom, smatra se da ovih 16 kvadratnih km nekretnine uz obalu pripadaju njemu. Što do danas pravno nije raščišćeno.
Da bi se povećala procesna vrijednost Solane, puštena je sljedeća pozorišna magluština: drugo, puno manje stanište u CG je stvaljeno pod zaštitu za šta je privredni sud bivšem vlasniku kao obeštećenje za „izgubljenu dobit“ dosudio pare u naučno fantastičnom iznosu. Ako se isti princip primijeni i na 30 miliona vrijednu zemlju Solane u Ulcinju, opterećenje za ionako sirotu državu će postati neizdrživo. Inače, ovu situaciju je vlada CG sama kreirala: odlučila je da se odrekne pravnog lijeka protiv rečene presude.
Iznenađujućim piruetama, poput postavljanja partijskih drugova za sudije, mala CG je postala noćna mora za evropske službenike zadužene za pregovore o proširenju EU. Bogatstvo CG je međusobno podijelilo, u vrh glave, 2.000 ljudi iz okruženja vladajuće „socijalističke“ partije. Kao posljednja košulja, na red su došle velike lijepe nekretnine. Što ne utiče na evropsku perspektivu zemlje. Jeste da zaštita prirodne okoline pripada kanonu obaveza, koji svaki kandidat mora da ispuni. Zato parlament CG kao na fabričkoj traci štancuje evropske zakone u nedjeljenom ritmu. Konflikti nastaju kasnije.
„Vlasništvo u suštini nije problem“, kaže advokat ekologa Srđan Zarić. „Ako je područje stvaljeno pod zaštitu, onda svaki stari ili mogući novi vlasnik ima da se drži propisa, što znači da Solana ima i dalje da radi.“ I upravo to vlada CG hoće da spriječi, uprkos blagoglagoljivosti ministra održivog razvoja i turizma i njegovim zaklinjanjima da hoće „održivo“ da zaštiti ovaj ptičji raj.
Iza scene se odavno igra druga predstava. Iako uopšte nije razjašnjeno ko je vlasnik zemljišta, stečajni upravnik je na njega prihvatio cijelu gomilu hipoteka. Nadležni katastar je oba oka čvrsto držao zatvorena. Četiri od šest kredita je na taj način plasirala Prva banka, jedan institut u vlasništvu Aca Đukanovića, brata šefa vlade CG. Ako se hipoteke ne plate, onda Đukanović može da koristi nekretnine ili da ih dalje proda. Ako nekim čudom sud ovu rabotu proglasi ilegalnom, proces prijeti da potraje još koju deceniju.
Visoki službenici Gvozdenovićevog ministarstva, šefica Nacionalnih parkova, pa čak i lokalni naučnici na konfereniciji su bili združeno zabarikadirani kad su međunarodni ekolozi konačno od njih htjeli da doznaju sudbinu Solane. „To je znak da je cijela stvar zablokirana od samog vrha“, kaže jedan aktivistkinja. A vrh, to je porodični trio Đukanović: Milo, najstariji, vlada zemljom od 1991, malo premijer, malo predsjednik; brat Aco, koga smatraju uspješnim biznismenom, a koji je je sve svoje bogatstvo zgrnuo pod vlašću svog brata; sestra Ana Kolarević, koja kao advokat zastupa ¾ svih stranih investitora u državi.
Na internetu Solana već izgleda posve drugačije. Palme rastu na kratko podšišanoj travi. Tamo gdje su nekad bila solišta, sada su slatki bazenčići oko ostrvaca okićenih mnoštvom bijelih suncobrana. Firma u jednom od prospekata objašanjava kako će „modernom tehnologijom“ proizvoditi so na samo 1/5 sadašnje Solane. Ostatak će biti golf-teren, zabavni park, kupalište. A flamingosi? Da odlete i nikad se više vrate!
(Badische Zeitung)
Prevod: M. VULETIĆ
Bonus video:
