Bašibozuk (tur. baibozuk, oštećene glave, bez glave, u značenju - bez vođe) je bio pripadnik neregularnih vojnih snaga otomanske armije. Ove jedinice su bile poznate po nedostatku discipline, pljački i brutalnosti. Država ih je naoružavala i održavala, ali nisu primali platu, već su živjeli od pljačke. Nisu nosili uniforme, niti neke oznake.
Čitajući o organizaciji i ustrojstvu vladanja velike Otomanske imperije, misli mi odlutaše. Razmišljam, kako bi to ustrojstvo sprovela u djelo sadašnja “elita” u Crnoj Gori? Kako samo mašta dozvoljava, pomiješalo se istorijsko štivo i metafora. “Čudo su te metafore”, što bi rekao Lovac na zmajeve.
Otomanska imperija (DPS) je tokom vladavine (27 godina) razvila vrlo naprednu organizacionu strukturu države. Iako je imala vrlo centralizovanu vladu, sa sultanom (premijerom) na čelu kao vrhovnim vladarom, imala je dobru kontrolu nad svim svojim provincijama (sjeverna, centralna i južna regija sa loklanim samoupravama) i stanovništvom, kao i zvaničnim predstavnicima naroda. Bogatstvo i položaj nijesu uvijek nasljeđivani već su se, mnogo češće, morali lično zaslužiti (kroz tajkunsko-vaučersko tendersku privatizaciju). Položaji su obično predstavljani u vidu titula i to veziri (potpredsjednik vlade, ministri) ili age (gradonačelnici). Vojna služba (odanost premijeru, bezrezervna poslušnost i folklorno zaklinjanje u program DPS-a) bila je ključna za napredovanje u hijerarhiji. Carstvo je bilo podijeljeno na vilajete, a oni na pašaluke (podgorički, budvanski, barski ulcinjski…) Za svaki pašaluk bio je određen upravitelj.
Centralni sistem je bio zasnovan na sultanu i njegovoj sviti, što je bilo poznato kao “Kuća Osmana” (kuća vlade). Kuću vlade je savjetovao Divan (kafe Grand), koji je bio sastavljen od velikih vezira (podpredsjednika i savjetnika vlade) i vladajuće klase (ponekog ministra) i plemića (visokih službenika ANB-a i policije). Kafe Grand je vremenom postao moćan i nakon sultana Murata V, (i uništenja kafea eksplozivom) sultan prestaje da učestvuje na zasjedanjima Divana.
Turci nisu imali nasljedni sistem prenošenja vlasti, sa oca na najstarijeg sina ili na vladarevog brata. (Ni mi to nemamo zapisano u Ustavu Crne Gore, za sada.) Nasljedni se (izborni) sistem često mjenjao i nije se uvijek prdržavalo tih pravila. Tako da je kruna često prelazila na sultanovog sina, starijeg brata ili sestru.
Sultan je imao veliki broj savjetnika i ministara. Najmoćniji među njima su bili veziri (iz Granda i Dalije), na čijem čelu je bio veliki vezir (od Mojkovca). Veliki vezir je imao tu dužnost da obavijesti sultana o mišljenjima Divana. Sultan je uglavnom uzimao savjete svojih vezira u razmatranje, ali nije uvijek morao da ih sprovodi, ukoliko na tome nije insistirao veliki vezir od Splendida. Ponekad bi i sam sultan sazivao sastanak Divana, ako bi imao nešto važno da saopšti svojim vezirima (npr. nadolazeći rat protiv specijalnog tužilaštva ili izbore).
Građani, varošani i seljaci su činili niži sloj stanovništva zvani raja. Ovaj sloj stanovništva nije imao nikakve veze sa vjerskom pripadnošću svojih stanovnika, već je obuhvatao sve one koji nisu aškeri (koji nisu uz koaliciju okupljenu oko DPS-a - jednom riječju izdajnici).
Na lokalnom nivou gradovi i sela koji su pripadali imperiji imali su mogućnost da zadrže svoje sopstvene mikro-strukture koje bi ukazivale na stepen autonomije. Uprava pašaluka bila je sljedeća: uz pašu bio je Divan (vijeće). U vijeću su dužnosnici bili čelnik za finansije (kaznadar) današnji sekretar, njegov zamjenik (ćehaja), čelnik pokrajinske uprave feudalnih imanja (timar deftedar) današnji sekretar za urbanizam, tajnik (teskeredžija) današnji predsjednik lokalnog parlamenta, čuvar pečata (muhurdar) današnji glavni administrator i suci (kadije).
U lokalnoj vlasti u Ulcinju, nakon skla(e)panja široke četvoropetinske koalicije (7 partija, 27 odbornika) stanje je sljedeće: mjesta kaznadara, ćehaja, timar diftedara, teskerdžije i kadija pripadaju DPS-u. Demokratskoj partiji pripada muhurdar (čuvar pečata), a Forci upravitelj pašaluka koji je postavljen ukazom velikog vezira od Mojkovca.
P.S. U vrijeme Sulejmana Veličanstvenog odavno bi bio poslat svilen gajtan upravitelju ovog našeg tamnog vilajeta. Nama u XXI vijeku ostaju samo ili pregovori ili trgovi?
Bonus video:
