Ova društvena pojava je karakteristična za našu državu i nema je ovako izražene u užem i širem regionu, osim pojedinačnih rijetkih slučajeva. Ovakvo ponašanje je vjerovatno vezano za odnos i poštovanje koje Crnogorci imaju prema oružju i za to što svoju djecu još od malih nogu obučavaju u rukovanju vatrenim oružjem.
Roditelji vode svoju maloljetnu djecu u legalan ili nelegalan lov s tim da i sin dobije oružje i puca, pa se postavlja pitanje u kakvog će se "lovca" takva mlada osoba razviti kada položi lovački ispit te kako će vršiti neku funkciju i voditi rad lovačkog udruženja. Sve se to dešava zato što nema lovne kulture i stažiranja u lovačkim udruženjima.
Sam lov i aktivnosti vezane za bavljenje lovstvom zahtijevaju određeni ulazak čovjeka u prirodu i mogu nesmotrenim namjernim ili nenamjernim i nestručnim djelovanjem znatno uticati na odnose u prirodi.
Protivzakonitim lovom i ubijanjem svega što se "miče" smanjuje se brojnost divljači, ubijanjem mladunčadi smanjuje se broj odraslih jedinku, ubijanjem ženki smanjuje se broj mladunčadi i time ukupan prirast divljači, a ubijanjem trofejno najvrednijih jedinki (što se u protivzakonitom lovu čini zbog veće vrijednosti trofeje), drastično se smanjuje kvalitet i genska reprodukcija buduće generacije divljači, što se drastično odražava na kvalitet divljači. Lovci generacijama pričinjavaju štetu koja je nemjerljiva. Uz lovnu divljač postoji i lov strogo zaštićenih i zaštićene vrste, a riječ je uglavnom o pticama koje ubijaju vatrenim oružjem.
Lovačka udruženja pomirljivo gledaju na pojavu djece u lovištu, jer su to u velikoj većini zapravo djeca članova tih udruženja. Umjesto da ih uče lovnim osnovama, prihranom i zaštitom divljači, izgradnjom hranilišta i uređenjem lovišta, zaštitom životne sredine i značajem očuvanja biodiverziteta, oni ih od malena uče krivolovu. Ovi mali lovci su veoma opasna pojava u šumi, jer osim neposredne opasnosti koju izazivaju samim nošenjem vatrenog oružja, pričinjavaju ogromne štete po fond divljači, a s obzirom da su maloljetni i nemaju nikakvo lovno obrazovanje, ne poštuju ni jednu zakonsku odredbu, ne poštuju lovostaj kao ni zaštićene vrste, a veoma često se dešava da ubijaju i mladunčad divljači.
S obzirom da nema nikakve reakcije državnih organa, lovočuvara i policije, svoje krvave pirove u šumama Crne Gore javno objavljuju preko društvenih mreža i samim tim povećavaju broj zainteresovanih maloljetnika za ove aktivnosti.
Milutin MIĆOVIĆ, direktor Lovačkog udruženja Ivangrad
Bonus video:
