Rizorti i domoroci!
Godine 2010. bio sam na "Putu oko svijeta 31 dan", obišao ovu našu planetu uzduž i poprečno i nagledao se naljepših svjetskih destinacija i plaža. Vidio sam i rizorte najveće klase i u okviru njih sojenice na moru kao, na primjer, na ostrvu Bora Bora koje su u vlasništvo mega zvijezda: Majkla Daglasa, Kevina Kostnera, Majkla Džordana, Madone... I vidio sam građane Francuske Polinezije, u kojoj se nalazi ovo čuveno ostrvo, kao i ostrva Tahiti, Morea, Raite.... Ti građani su zapravo domoroci kao i Indijanci u Americi ili Abordžini u Australiji.....
Impresije sa tog putovanja su bile pomiješane: koliko sam bio srećan zbog egzotike i uzvišenog osjećanja kad ti domoroci, u svojim nošnjama od cvijeća, igraju za nas turiste, toliko sam bio prazan zbog činjenice da na tako lijepoj i izdašnoj destiniciji žive tako - bijedno. Posebno je bio loš osjećaj kada smo zalazili u četvrti glavnog grada Pepete gdje se ta bijeda opisati ne može.
Sve to me asociralo na jednu malu, predivnu državu na Mediteranu, u kojoj je njena Vlada "uspjela" da dovede najprestižnije svjetske investitore, dala im najljepše plaže i u dobroj mjeri ih oslobodila od poreza, a oni su napravili rizorte i hotele sa 5 i više zvjezdica. U njoj je građanima te države omogućeno da uživaju jedino u tuđoj sreći gledajući moćne jahte i na njima megabogataše u tim prestižnim hotelima.
U ušima mi još odzvanjaju rijeci premijera koji se pita "Da li može neko da se svemu tome ne raduje". I dok slušam premijera, kroz glavu mi, kao analogija, prolazi Francuska Polinezija, kao i pogašene fabrike i zatvorena radna mjesta u kojima su nekada radili građani te predivne mediteranske države.
I prepoznah u njima one domoroce sa ostrva Bora Bora i folklorna društva kojima prestavljaju svoju kulturu tim mega bogatim turistima, a među kojima vidjeh i neke njene predstavnike i to baš one koje su izabrali i koji su uspjeli da dovedu te prestižne svjetske kompanije. U tim rizortima se otvaraju radna mjesta za građane te mediteranske države, jer neko treba da da obezbjeđenje i osigura tako važne ljude, neko da pospremi sobe, održava plažni mobilijar ili otpad da pokupi i odnese. Sljedeći korak koji je za očekivati je da se, Crnogorci kao domicilno stanovništvo, što masovnije obuče za folklorne nastupe, posebno kolo "oro" kako bi zaradili po koji dolar "zabavljajući" te važne goste.
Koncesije
Svjedoci smo da Vlada Crne gore kroz koncesione ugovore dovodi strane investitore u namjeri da podigne ekonomske aktivnosti i poveća BDP, a samim tim i standard građana.
Osnovna klauzula koja štiti interese države je ona koja se odnosi na "dan prestanka ugovora". Naime, tog dana investitor je obavezan da preda, državi Crnoj Gori, sve ono što je predmet koncesionog ugovora, kao i sve ono što je u skladu sa ugovorom izgrađeno na tom prostoru.
Međutim, Vlada Crne Gore, a nažalost ni nijedan politički subjekt ili neko iz nevladinog sektora nije tražio ili objavio takvu klauzulu iz koje se vidi da je Vlada, u duhu savjesnog domaćina, predmetnim ugovorima sačuvala interese države koju predstavlja.
Naprotiv, na Luštici ovih dana gledamo proslavu završetka jedne od faza Oraskoma, kao investitora, i slušamo javno saopštenje da su svi ti lux stambeni objekti prodati. Strašno, da čovjek ne povjeruje - dakle u toj proslavi učestvuje i nadležni ministar iz Vlade, resorno zadužen za predmetni Koncesioni ugovor, i nazdravlja prometovanju imovine, koja bi se na osnovu Koncesionog ugovora morala, po isteku ugovornog roka, predati državi Crnoj Gori i u državinu i u svojinu. Naravno da je činom prometovanja demonstrirano da Vlada Crne Gore nije zaštitila interese države.
Ostaje jedino sporno ko je pravi investitor koji je imao tu moć da dozvoli i progura ovakve koncesione ugovore, kao i da Skupštini Crne Gore predloži Aneks na osnovu koga investitor može kupiti zemljište pod objektom i tako legalizovati (konvalidirati) ovu prodaju...
Autor je privrednik i član OO Podgorica URA
Bonus video:
