Redovna radio emisija; prilog oko državnih revizora; od strane NVO sektora i nadležnog skupštinskog odbora konstatovana je okamenjujuća nekonkretnost državnih revizora u jačanju discipline unutar javnih finansija; naravno, ne zbog njihovog ogromnog sjajnog operativnog rada tokom godišnjih revizija, stalnih i ciljanih korisnika i kompanija u državnom vlasništvu, nego ispolitizirane strateške odluke da je u sjenci nominalno nezavisne institucije ugodno dočekati penziju, što jeste legitiman profesionalni izbor. Ipak, suštinski medijski prilog se kompletira baveći se semantičkim igrarijama predstavnice resornog ministarstva, koja u dva segmenta primjetno nekonstruktivno izvrće suštinu važnih poslova unutar bilo koje institucije, javne i komercijalne, a to su poslovi računovođa i revizora. Prvi, da su revizori partneri ministarstvu što je korisna aktivnost u internim revizorskim sprovođenjima uvjeravanja, ali javno ne predstavlja nikakav pravilan atribut rada jer revizorima je posao da budu potpuno odvojeni od interesa/pohvala, ako žele odraditi svoj posao u skladu sa značajnim zahtjevima struke. Drugi, da je vrijeme da se ne koriste prokazane riječi “... potrošnja, trošenje i budžetski izdaci“, nego da se počne koristiti termin “upravljanje sredstvima“.
Zadaci
Računovođe i revizori nemaju zadatak da upravljaju sredstvima, već da prate pripremu i realizuju linije potrošnje, projekata, programskih pozicija i to naravno u svim detaljima, kojih je uvijek previše i sa predmetnom specifičnom težinom prema kvalitetu informacije pripremljene u izvještajima o javnoj potrošnji, budžetskoj potrošnji ili potrošnji jedinica lokalne samouprave.
Računovođe uopšteno imaju odgovorne zadatke da operativno pripreme ukupne finansijske tokove, u aktivnostima pripreme, obradi dokumentacije, knjiženjima, provjeri knjiženja, pripremi izvještaja i obezbjeđivanju stabilnosti i pouzdanosti izvještaja zbog veoma važne uporedivosti. Revizori uopšteno podjednako odgovorno imaju zadatak da svojim metodologijama provjere da li je stvarno sprovedeno sve u skladu sa važećim zakonskim i internim okvirom, i dodatno da se uvjere i potvrde svojim potpisom koji u struci znači definitivnu reputaciju, odnosno da garantuju da su se uvjerili da je sprovedena revizija potvrdila kvalitet, stabilnost i održivost prikazanih finansijskih izvještaja.
U CG javna uprava ima set svojih izvještaja, koji već par godina značajno prati međunarodne preporuke, iako je segment državnog vlasništva još uvijek primjetno nekvalitetno razrađen, kao i programsko jačanje i praćenje realizacije budžeta kroz ukupne detalje programa što predstavlja sljedeću fazu jačanja finansijskih kvalitativnih definicija u izvještavanju i analizi tokova fondova poreskih obveznika. Komercijalne kompanije sprovode već skoro pola decenije neku vrstu postepenog uvođenja međunarodnog okvira (iako esnafska udruženja neprecizno pričaju o 2002. kao početku), bar za veće privredne subjekte; mala i srednja preduzeća se skoro masovno prilagođavaju lokalno definisanim standardima koji jesu značajno u skladu sa širim okvirom; internacionalno osnovane kompanije su već odavno u dvojakom režimu rada, po lokalnim standardima i u skladu sa internacionalnim, a prateći zahtjeve svojih matičnih kuća. Banke su prije par godina napravile značajan iskorak prema usklađivanju sa međunarodnim okvirom, uz opet rad u okviru zahtjeva od matičnih kuća u skladu sa svim detaljima međunarodnih standarda, što lokalno još uvijek nije cjelovito postignuto.
Bez potrebne reputacije
Oba esnafa nemaju potrebnu reputaciju na tržištu. Više je faktora koji su takvo stanje odredili. Prvi, da ako ko smatra da obje struke imaju status “nužnog zla“ u CG to su nosioci poslovne aktivnosti u CG, većina crnogorskih i djelimičan broj uvezenih menadžera, a dok je tako održivost ekonomskog razvoja je obična floskula za birokratske agende i prezentacije. Drugo, akademski potkovani, a istovremeno imaoci lokalnih licenci za obje profesije, nedavno su na jednom skupu internacionalne organizacije željeli da sklone odgovornost sa sebe i optuže za loš kvalitet finansijskih izvještaja u CG “lugare i mesare“, koji “nemaju licencu“, a rade sa papirima i prave izvještaje. Treće, imajući u vidu da se u zapećcima profesije pripremaju copy/paste nacrti novog zakona o računovodstvu i reviziji, koji liče “spisku želja” (citat) da se ove dvije profesije i daljnje unižavaju lošim činjenjima, odnosno dodatno neoliberalizuju pretvarajući ih u preduzetnike zbog honorara a ne kvaliteta, onda možda treba razumjeti predstavnicu resornog ministarstva kada skupove u parlamentu, pretvara u neefikasne i neuvjerljive tirade oko semantike. Četvrto, naše lokalne licence za revizore, većinom izdavane od nadležnog ministarstva, imaju vjerovatno smisla u kontroli malih i srednjih preduzeća (mada je i ovdje fokus na kvalitetu primjetno nedostatan); ali, revizorski lokalni pregledi državno-kompanijskih i javnih fondova (opštine i lokalne kompanije) su maksimalno loši; u većini, zasnovani na privatnim dogovorima koliko će trajati postupak i koje papire sagledati, pa je krajnji rezultat kupusara bez jasnosti mišljenja i odsustva reputacije potpisa.
Stoga, a kao primjeri iz prakse, nije slučajan podatak da veliko državno preduzeće ima reviziju u trajanju od jednog dana vikenda, i to od strane osobe koja u radu na revizijama je u konfliktu interesa, jer je već zaposlena na datim poslovima unutar neke druge poslovne institucije. Ili, pak, da jedna velika značajna finansijska institucija preknjižava fondove klijenata na prihode odlukom nadzornog odbora, tijela koje nema izvršne nego savjetodavne odgovornosti, kao i da eksterni revizori za ovakav interni postupak suprotan zakonima, u potpisu se ne ograde ni jednostavnim “skretanjem pažnje.
Jedina održiva matematika
Poslovi računovodstva i revizije su jedina preostala održiva matematika unutar ekonomije, uz sve moguće ograde zbog potrebnog pristupa u procjenama i praćenju vrijednosti. Tu nema marketinga; nema mađioničara targetima; nepotrebni su manipulatori indikatorima; nema slatkorječivosti i jačine ispolitiziranog pristupa; i, uvijek se unutar struka morate usavršavati, pošto su promjene standarda od nadležnih tijela na međunarodnom nivou redovne.
To je okvir koji je od strane predstavnice ministarstva finansija trebao da bude pokriven na nedavnom sakupljanju unutar najvažnijeg doma crnogorskih građana. Tada bi slušali o npr., potrebnom uspjehu u cjelokupnom sprovođenju preporuka DRI iz revizije prethodnog budžeta, posebno dijela koji se odnosi na sprovodjenje budžeta u skladu sa propisima, odnosno ispunjavanjem principa uskladjenosti poslovanja, gdje su revizori iskazali značajno neslaganje; ili, o internim operativnim uspjesima da se preduprijede netačnosti i potencijali za korupciju; ili, o detaljnoj proceduralnoj pokrivenosti svih aktivnosti u vezi koncesija, državne pomoći, državne imovine i državnih ugovora kako opet negdje na skupštinskim okupljanjima ne bi bilo otresito tvrdjeno da je razlika između 400 i 700 miliona državne imovine ili državnih obaveza nevažna, jer je najvjerovatnije u pozadini u pitanju neko nepravilno evidentiranje (citat 22/07/2015) .
Da ovo još preciznije uprostimo - prije neku godinu se napravila čitava opravdana novinarska priča oko detalja da je zbog gubitka (ili ne, svejedno) prtljaga bilo potrebno kupiti, a koristeći poslovnu karticu, par odjevnih predmeta lične namjene za tadašnjeg premijera. Odgovorne računovođe nikoga ne pitaju, nego sa svojim nadređenim kada dođe izvod kartice na sravnjenje skidaju sa dnevnice/ ostalih ličnih primanja sve što je upotrijebljeno za ove svrhe i običnom elektronskom porukom pošalju obavještenje nosiocima putnih naloga. A, ako je neki od savjetnika popunjavao putni nalog kao opravdanje za nekakvo omiljeno spinovanje, to je tek osnov za pokretanje internih procedura kontrole. Prezentovano je jednostavna procedura kojoj ne treba ničija naredba ili izbjegavanje pritiska kako ne bi bila sprovedena, osim naravno ako stvarno nije cilj zloupotrijebiti javne fondove poreskih obveznika ili politički diskvalifikovati.
Posao računovođe je da knjiži dobru dokumentaciju, a koja to nije treba da se vrati i poništi, a ne upotrijebi za politička jalova etiketiranja. Posao revizora je da prethodno potvrdi svojim potpisom, sprovodeći metodologije uvjeravanja i procjene zaštite od rizika. A, kada se krenu rješavati i čistiti slični mali primjeri u svakodnevnoj upornoj ispravci ko zna kakvih “krivih drina“ u papirima i aktivnostima, kojih su naši finansijski izvještaji javnih i komercijalnih institucija prepuni, onda će se parlamentarnom domu crnogorskih građana pokazati dostojna pažnja u prezentaciji ovih važnih poslova.
Moderni trend jeste da interni revizori biznisa budu najdirektnija podrška upravljačima/ donosiocima odluka, ali ni tada struka-e ne “upravlja-ju sredstvima” nego je to odgovornost donosioca odluka. Stoga, hajde malo da čistimo ovo dvorište i polako podižemo taj tepih ispod kojeg ko zna šta je sve u truleži mnogih institucija, javnih i komercijalnih podjednako, a multilateralne finansijske institucije neka “upravljaju sredstvima” ko zna kojekavih konsultantskih projekata, beskorisnih i neefikasnih u jačanju biznis i administrativne sredine u CG.
Bonus video:
