Do skoro je važilo uvjerenje da niko u istoriji (umjetnosti i onoj drugoj) od limenke kao takve nije zaradio više od Endija Vorhola.
Naime, kao što je poznato, njegova slika sa poređanim limenkama Kembel supe jedan je od najslavnijih i najuticajnijih likovnih radova XX vijeka. Vorholov rad je bio, pored svega, diskurzivno izuzetno izazovan/podatan: te multiplikacija, te kapitalizam, serijska proizvodnja... Istovremeno, znak pop-arta, pop-kulture bio je nedovojiv od nadolazećeg marketinškog duha. Vorhol kao da je slutio da ulazimo u doba kada će znatnu art energiju trošiti reklamne kampanje. Kada će original postati passe, izgubiti auru, da prizovemo V. B. (Valter Benjamin, ne Vesko Barović). Na žalost ili ne, ali, tako je to bilo. I, sasvim logično, Vorhol je svoj amblematični rad izveo u mnogo verzija, i, izvjesno, zaradio mnogo novca na tom, u biti, art štosu.
No, izgleda da će crnogorska stvarnost pokazati veće mogućnosti od Vorholovih popkulturalnih koncepata. Jedan Crnogorac je, od limenke, zaradio više nego Endi Vorhol. To je podvig za enciklopedije, i to ne samo domaće, nego i strane. Domaći biznismen A. Đ. zaradio je od limenke nekih desetak milona eura. Da je živ, Vorholu bi jezik ispao do brade, kad ovo čuje.
Domaće građanstvo je odmah graknulo, traže u ovome neku političku manipulaciju, korupciju, familijarnu mućku... ne, ne i ne: riječ je o umjetničkom konceptu. “Zbogom, Vorhole”. Ili tako nešto.
Ovdje ljudi i inače ne shvataju umjetnost. A priča o limenki jeste umjetnost u svakom slučaju, i u svim svojim slojevima. Ne samo kao koncept umjetnika koji je prevazišao Vorhola, već i kao umjetnost/vještina - sticanja (snalaženja), dakle, istinskog vjenčanje umjetnosti i kapitalizma...
I trebalo bi svi ti političari da se zamisle dok napadaju projekat “Limenka: Zbogom Vorhole”. O ovome jedino može da priča Marina Abramović. A i Đaga, ako je u odgovarajućem raspoloženju. Političari sve vide kroz novac: ne shvataju koliko Crna Gora dobija ovim i ovakvim projektima. Zaboraviće se Đagino metlanje hala Oboda. Ovo je - jače.
Što drugo preostaje čitaoče, do li ubježišta u kozeriju, u humoresku?
Jer, kada sam, neki dan, u parlamentu, vidio hinjenu uvjerenost i aroganciju kojom premijer objašnjava umjetnički projekat svoga brata, bio sam zadivljen. Da li, čak i među pouzdanim podržavaocima, postoji neko ko u sve ono što je kazano vjeruje. U priču o podjeli vlasti (kad se god nešto muti, u Crnoj Gori neko potegne tu priču), čestitom pravosuđu koje nikada neće skliznuti u udvorištvo prema moći i slično. Premijer priča priče za malu djecu. A Crna Gora kao veliko obdanište - kad on govori, svi retardiraju u predškolski uzrast: to je jedini način da mu vjeruju. Ovdje smo već od Vorhola prešli na Fukoa.
Stvar je na nekom nivou zamišljena upravo tako kako je izvedena: besramno. (Kako i dolikuje ozbiljnim umjetničkim projektima. Besramnost je, katkad, veliki prijatelj umjetnosti. Sa biznisom, pak, stvari stoje drugačije. U umjetnosti je besramnost put u slobodu, u biznisu - put u zatvor.)
Faktografija takođe neće pomoći u razumijevanju cijele stvari. Kupljena je zgrada, popularna “limenka” ali, nije iseljena na vrijeme (čijom zaslugom?), pa su uslijedili golemi penali i kazne koje plaća država Crna Gora... Kojom rukovodi, uh, znate sve dalje. Kako kod obrneš, Aco je “dobar” - desetak miliona.
I to je zanimljivo: stariji brat je svojevremno popio najskuplji viski u vasioni, a mlađi - najskuplju limenku.
Da nije u pitanju čista umjetnost, mogli bismo reći da je ovo najdsrkija pljačka koja je viđena u ovo vrijeme, inače žestoke konkurencije u toj kategoriji.
Bonus video:
