Da je turistička sezona počela, govori i mehanizacija po našim putevima, koja je postala vjesnik dolaska turista. Zemljama Balkana su mnogi sindromi zajednički, a da li je ovaj balkanski, ne znam - crnogorski svakako jeste.
Tradicionalni Sajam turizma u Budvi, ove godine je djelovao prilično tužno, barem kad je turizam u pitanju. Oprema za hotelijerstvo, ekologija, posebno nautička sredstva prednjačila su u ponudi. A turistički sistem počiva na tri ključna igrača: hotelijerstvu, agencijama&turoperatorima i destinaciji. Izuzev onih koji oficijelno treba da budu prisutni, ostali su se mogli prebrojati na prste, a slično je bilo i sa publikom. Ukratko, odgovor turističke ponude i tražnje kod nas.
Na poslovnim skupovima u okviru sajma bilo je oštrih tonova vezano za primjenu novog Zakona o strancima, koji daje primat zapošljavanju domaće radne snage. Nesporno je da je potrebno uvesti red u ovoj oblasti. Bez lažnog patriotizma, u struci je poznato da se kvalitetna radna snaga u ugostiteljstvu još teško nalazi u Crnoj Gori. Ima je, ali nedovoljno. Da li smo lijeni, kako nas bije glas, ili još nismo svjesni da tržište diktira potrebu za radnom snagom određenog profila, ili su nas zaslijepile nove „lokalne vrijednosti“, pa smatramo da je posao u ugostiteljstvu em manje vrijedan, em mukotrpan, stoji činjenica da je tajming ovog Zakona pred turističku sezonu, neprimjeren.
Crna Gora, „druga kuća“ za građane Rusije i bivših sovjetskih zemalja, trend koji je godinama bio u porastu, sličan je „second home“ sindromu koji je 80-ih zahvatio Španiju od Engleza i Njemaca, pa nešto kasnije Tursku, koju je okupirao njemački kapital, bolje reći povratnička ulaganja turske dijaspore koju su Njemci uz kreditnu podršku ispratili nazad u domovinu. Kod nas, ruske investicije su bile dominantne, u jednom periodu i jedine, kakve god da su bile. Više ih nema, a najavljuju se i prodaje ruskih nekretnina. Ako se tome doda Putinovo uputstvo državnim službenicima da je Krim pravi izbor za njihov odmor, kao i da su objekti za Olimpijadu u Sočiju, stavljeni u funkciju turizma, sva je prilika da će mnogi Rusi ovog ljeta ostati u domovini.
Država se često javlja kao donosilac stimulativnih ili restriktivnih mjera za putovanja u inostranstvo radi stimulisanja dolaska stranih turista, odnosno destimulisanja sopstvenog stanovništva da u inostranstvu troši u zemlji zarađeno. I dok je Britancima 1966. uvedeno ograničenje od 50 funti godišnje pri izlasku iz zemlje, u zemljama koje vjeruju da žive u „velikim demokratijama“, kao i „čvrstim režimima“, bez razlike, država svoje restriktivne mjere u cilju smanjenja pasive platnog bilansa ne reguliše samo normativno, već je poslušnim građanima dovoljna i predsjednikova besjeda. Tako je 1968. čestitajući Novu godinu, tadašnji predsjednik SAD pozvao Amerikance da se suzdrže od putovanja u inostranstvo, što je između ostalog rezultiralo pozitivnim platnim bilansom narednih godina. I sadašnje Putinovo obraćanje bez sumnje će biti podržano.
Pored ovih neekonomskih faktora koji mogu negativno da utiču na ovogodišnju turističku sezonu, tu su i faktori ekonomske prirode. Rublja se doduše dinamično popravlja, te ako nastavi ovim tempom, možda i nećemo biti tako skupi za one Ruse koji ipak dođu. I dolar raste, pa ćemo i za Amerikance biti povoljniji. Cijena naftnih derivata u svijetu opada, što je trebalo da bude dobra vijest za turističku sezonu, ali s obzirom da je benzin proglašen luksuznim artiklom kod nas i ovaj pozitivan pokazatelj u analizi turističkih kretanja na svjetskom nivou - našem turizmu ne ide u prilog. Po cijeni benzina bićemo skuplji od većine zemalja u regionu.
Zemlje koje ostvaruju veliki promet sa ruskog tržišta, kao Španija i Grčka smanjile su cijene za 30-40%. Kad se ovako nešto desi, kod nas se uvijek spekuliše da li treba ili ne, smanjivati cijene. Svakako da cijena treba da odražava vrijednost usluge koja se nudi, ali nije isto smanjiti cijenu u jednoj velikoj ekonomiji kakva je španska i u Crnoj Gori. Mala privreda kakva je naša, sa skupim inputima u sektor turizma, teško može da bude održiva na dugi rok sa cijenama koje ne mogu da pokriju troškove. U Crnoj Gori postoji desetak dobrih hotela, ali je nulta tačka rentabiliteta, posebno onih koji posluju sezonski, uglavnom nedostižna. Teško je objasniti njihov opstanak na tržištu, pod uslovom da servisiraju sve obaveze, a da nema nekog prelivanja iz drugih poslova.
Svako naredno povećanje cijena za euro, turoperatorima je potrebno opravdati unapređenjem ponude. Posebno su na takve fluktuacije cijena osjetljiva zapadna tržišta, koja, u odnosu na rusko, trpe znatno nižu cijenu. Sa aspekta sociokulturne analize gostiju, Rusi će, ako nečim nisu zadovoljni, negodovati na licu mjesta, kao i mi uostalom, ali neće tražiti odštetu po povratku s ljetovanja, što je postala praksa zapadnjaka, koje štite propisi EU o zaštiti potrošača. Povratak gostiju sa zapadnog tržišta, kao aternativa smanjenju gostiju iz Rusije, biće proces koji neće biti ni brz ni lak i zahtijevaće značajna ulaganja u propagandu. Osnovni razlog je nedostatak hotelskih kapaciteta da bi se velikim turoperatorima koji posluju po principu velikih brojeva uopšte isplatilo da se vrate.
U današnje vrijeme velikih strukturnih promjena, od kojih globalizacija prednjači, teško da neko malo preduzeće, bilo hotel ili agencija, mogu biti konkurentni na nekom širem tržištu. Njihova pregovaračka snaga je slaba u odnosu na moć ekonomski snažnih kompanija, koje se ukrupnjavaju na razne načine, kroz konzorcijume, poslovne lance, franšizu, akvizicije... Poređenja radi, to bi bilo, kao da se STR (mala prodavnica) takmiči sa „Volijem“.
Crna Gora je mala i pogrešno je utrkivati se sa snažnim ekonomijama u težnji da se privuče veći broj turista. Globalizacija i lokalizacija idu ruku pod ruku, iako to možda paradoksalno zvuči. Današnji turisti željni su autohtonih vrijednosti, ne mora biti luksuz i ne mora biti brendirano, od standardizacije su umorni, to imaju kod kuće. „Ekonomija obima“ zamjenjuje se „ekonomijom iskustva“. Tu Crna Gora treba da traži svoju šansu. U vrijednim resursima, u prirodi, kulturnim vrijednostima, gastronomiji... u specijalizaciji kroz originalnu ponudu, za koju imamo resurse, koja je trend i koja se traži.
Kako je turizam prije svega društveni fenomen, uslovljen političkim faktorima koji zajedno snažno utiču na ekonomsku sferu, to bi pri analizi aktuelnih izazova turištičke sezone, bilo pogrešno zanemariti njegovu društvenu i političku ulogu. To podrazumijeva promjenu i pročišćavanje najprije sopstvene svijesti, a zatim i razvojnih strategija.
Bonus video:
