Barack Obama je taj koji je je na Američkom susretu na vrhu okončao politiku blokade Sjedinjenih Američkih Država naspram karipske države Kube. I na taj način je pisao povijest. Za nekoliko godina će se približavanje Kubi ubrajati u vanjskopolitičku oastavštinu ere Obama. No prije toga će ga u Washingtonu žestoko kritizirati zbog promjene smjernica i to prije svega neki iz redova republikanaca koji još uvijek žive u prošlosti.
Kastro oprezan
No čemu nastavljati s politikom koja je preživjela vrijeme u kojem je nastala, razdoblje takozvanog Hladnog rata? Zbog toga je Obamina odluka da Kubancima pruži ruku pomirenja ispravna. Osamdesetčetvorogodišnji kubanski predsjednik Raúl Castro je, mada sa zadrškom, prihvatio Obaminu ruku pomirenja. Bio je i za očekivati da će se stari revolucionar teško oprostiti od bitaka prošlosti. Castro se još grčevito drži revolucije, jer ju još uvijek drži jedinom legitimacijom za svoje održavanje na vrhu države. Raúl Castro odbija slobodni internet kao i slobodne medije ili političku opoziciju. No ni on neće biti u stanju zaustaviti promjene koje uskoro očekuju Kubu.
Obama je, posebice kod mlađih Kubanaca, probudio nadu u promjene, u kraj politike sankcija i u slobodu kretanja i javnog izražavanja mišljenja. I oni se neće tako lako odreći te nade, pa makar im ju sam Raúl Castro pokušao uzeti.
S druge strane od novog političkog početka u odnosima s Kubom Washington profitira već sad. Predsjednici država, koji inače agresivno reagiraju i na sam spomen Sjedinjenih Država, na Američkom samitu u Panami su upadljivo tihi. Na primjer, predsjednik Venezuele Nicolás Maduro. U sjeni približavanja Kube i SAD i općeg pomirljivog ozračja na konferenciji, i Maduro je osjetio potrebnim reći nešto pozitivno na račun SAD. I to tako što će svima dati do znanja kako voli glazbu Erica Claptona. No Madurov problem je u tom što Clapton uopće nije Amerikanac nego Britanac. No, nema veze. Važna je gesta. A ona je manje neprijateljska naspram Washingtona nego inače.
Ovo je tek početak
Istina, Washington i Havana još nisu uspostavili diplomatske odnose. Nepovjerenje ne nestaje preko noći. Različiti pogledi na važna politička pitanja su i dalje prisutni. No prije ili kasnije u metropolama Kube i SAD će ponovno biti otvorena veleposlanstva. To je objema stranama u interesu. SAD slijedi svoje političke ciljeve, želi po mogućnosti sa svima južnom dijelu kontinenta normalizirati odnose. Kuba otvaranje prema sjeveru treba iz gospodarskih razloga. No bez obzira na to kojom će se brzinom odvijati daljnje približavanje SAD i Kube, radi se o procesu koji će u ići naprijed.
(Deutsche Welle)
Bonus video:
