„Poštovani građani i prijatelji Podgorice, od naših predaka ostala nam je priča o podgoričkom gospodstvu. Predanje kaže (osmijeh i aplauz publike, zatim klimanje glavom), predanje kaže kako je Ivan Crnojević htio da zadivi moćne Latine tako što će im pokazati otmenost Podgoričana, jer su se Latini svemu mogli dosjetiti, i srebru i zlatu, ali nisu samo jednome, kako kažu stihovi: gospodskome na obrazu licu/ što su đeca ti Podgoričani. Zato i neka ova majska pobjeda bude povod da i nama naši potomci priznaju gospodstvo duha, da se Podgorica i dalje dostojanstveno mjeri sa evropskim gradovima.
Hvala vam.“ - govor Nele Savković Vukčević na mitingu DPS-a pred izbore za gradonačelnika Podgorice.
Da nije jutjuba, ovaj dragocjen nastup ne bih mogao da gledam iznova i iznova. Ne bih mogao da ga prekucavajući naučim napamet. Nije mi bilo muka da ga prekucam, odnosno, jeste mi ipak bilo muka. Ko želi može pronaći na youtube kanalu DPS-a ovaj veličanstven govor o „podgoričkom gospodstvu“, ali napominjem; konzumirate na sopstvenu odgovornost.
Nakon što je Migo izvojevao pobjedu u Podgorici, gospođa Nela Savković Vukčević postala je sekretarka sekreterijata za kulturu i sport. Digla se ovih dana velika frka oko predloga za podizanje spomen-obilježja Mirku Petroviću u Podgorici. Odbornik SNP-a Dragan Ivanović se usprotivio toj inicijativi i predložio da zbog pohare Kuča spomenik treba podići na Cetinju ili Grahovcu, a ne u Podgorici. „Jesmo to oprostili, ali nismo zaboravili“, možda je i nesvjesno Ivanović citirao Abdulaha Sidrana, pokušavajući da objasni zašto podizanje spomenika „dira osjećanja nas Kuča“, što govori da je Ivanović iz Kuča, a ne od Ivanovića iz Bjelopavlića.
Bit-No.
Zgrada opštine pretvorena je u sjedište plemenske skupštine.
Tad mu je Nela objasnila da spomenik nije podignut u inat Kučima, nego u spomen oslobodiocima Podgorice i Zete. Naglasila je da se pojavila nedavno knjiga Živka Andrijaševića koja sublimira (iskoristila je baš tu mudru riječ) sva ta znanja i da ona vjeruje knjazu Danilu da nije bilo nikakvih zločina, da vjeruje Danilu više nego paši u Skadru! „Ja govorim o dokumentu, a vi o predanju“ kazala je Savković-Vukčević. Ha! Ona prezire predanja, i poziva se na dokumente, a ako obratite pažnju na početak ovog teksta vidjećete da se u predizbornoj kampanji gospođa Savković-Vukčević pozivala upravo na predanje. Ali, istina je u knjigama, ali samo u knjigama koje napiše sapartnik Živko Andijašević. Istinita su samo predanja sa govornice DPS-a. Dakle, Kuči su sami sebe poharali.
Svakim danom se trujemo otkopavanjem predanja, dižemo spomenike junacima, da ne bi vidjeli svu bijedu u kojoj živimo. Kljukajte nas još, molimo vas! Što će tek da slijedi za tri godine kad bude godišnjica Podgoričke skupštine, biće haos. Jedva čekam.
Kad smo kod toga, pojavio se zaista sjajan video na jutjubu, naziv benda je upravo Podgorička skupština, a momci sviraju pjesmu Zauvijek moja (No Name), dok je na wallpaper-u lap topa Milo Đukanović, gitaru svira Selim Bulić kojem je na ramenu prikazana tetovaža 4S, a gospodin Slajs Slajs svira nešto poput džogera. Izvanredni su, ispljunuli su putem ovog videa svo ludilo i smeće koje nas godinama zapljuskuje sa govornica i tv-a! E, to je sublimiranje gospođo Napolitanka, pardon, Nela.
Za kraj, sve što mogu reči kao Crnogorac porijeklom iz Kuča je:
Svi Kuči u jednoj državi! Oj-ha!
Bonus video:
