Gostujući u emisiji Radija Crne Gore premijer Milo Đukanović pojasnio je da oni koji su protiv razvojnih projekata države, čine zločin prema narodu. Ne znam da li je premijer mislio na svog koalicionog partnera na državnom nivou koji se protivi prodaji Kraljičine plaže, ali je u svakom slučaju malo južnije pogodio u centar. Konačno se našao neko da stvari nazove pravim imenom, ali je premijer pominjanjem zločina nesumnjivo naježio i neke svoje bliske sadašnje i bivše saradnike. Nijesam čuo da je predsjednika Vlade neko tužio zbog izjave, pa ću termin koristiti relaksirano jer nijesam ja rekao da je zločin to što je premijer kazao. Zato se vratimo na stvarno mjesto zločina.
Zločin je, gospodine premijeru, što se razvojni projekti realizuju svugdje po primorju osim u Ulcinju. Ne znam da li znate da u Ulcinju od ukupno 30 hotela nema nijednog sa pet zvjezdica. Hoteli Jadran, Galeb i Lido trebalo je prve goste da prime još prije šest ili sedam godina, ali se investitori, koje su birali vaši saradnici, ne glaskaju osim kad treba zaključiti aneks ugovora sa novim rokovima.
Nije teško izračunati koliko su grad i država izgubili što nemamo goste u tim hotelima. Vjerujem da je i Vama kao i meni neprijatno kada kupac Lida javno kaže da neće poštovati ugovor, jer je u međuvremenu počelo da mu smrdi sa Port Milene, a vlasnik Otranta se brecne bivšem ministru turizma i u lice mu kaže da ga neće poslušati da otvori hotel. Ni jedan ni drugi nijesu odgovarali zbog javnog vrijeđanja i nipodaštavanja državnih institucija.
Zločin je, gospodine premijeru, i to što u Valdanosu trune 18.000 stoljetnih stabala maslina. Bivši vlasnici strpljivo čekaju da im vlast vrati ono što je nekada bilo njihovo pa na silu uzeto radi izgradnje vojne baze. Za one koji ne znaju o čemu je riječ, bazu ni danas, poslije skoro 40 godina, nije moguće vidjeti golim okom. Kapija na ulazu, koja asocira na investiciona i turistička vojna dostignuća više od riječi govori da je najljepša uvala na Jadranu i dalje zarobljena. Ni tu nam ne trebaju Pitagore, Euklidi, Arhimedi ili Dekarti da bismo izračunali koliko gubi grad a koliko država zbog neubiranja ploda.
Zločin je, gospodine premijeru, i što evo 20 godina Port Milena svakog dana sve više smrdi dok se na njenom dnu gomilaju tone fekalija. Ko će više zapamtiti koliko puta su je Vaši i naši ministri čistili, dubili i revitalizovali - ali nešto ne ide. Ne vjerujem da puno Vaših saradnika zaduženih za tu oblast zna šta uopšte znači riječ kalimera. Provjerite. Te naprave za izlov ribe bile su simbol Port Milene, jedinstveni znak posebnosti Ulcinja i atrakcija za turiste. Danas tamo ribari ne idu a kalimere, opustjele, propadaju. Baš kao i kanal koji nosi ime potonje crnogorske kraljice. Čudi što naš princ makar ne izdejstvuje promjenu imena kanala.
Zločin je, gospodine premijeru, i što ulcinjska Solana nije proizvela so ove godine i pitanje je da li će ikad više. Pogoni su u krajnje depresivnom stanju, bazeni trajno oštećeni, zarđale dresine se spremaju put željezare a samohodni transporter je sve samo ne hodan. Znam da je Solana u privatnom vlasništvu i da fond pokušava sve ne bi li makar dio od 15 milioina kvadrata pretvorio u građevinsko zemljište. A Solana je mogla i morala biti naš zaštitini znak i brend da je bilo makar malo više volje. I tamo je danas pusto.
Zločin je, gospodine premijeru, što su u naletu nesrećne privatizacije nestala brojna ulcinjska preduzeća. U nekima se, znaju to vaši bivši saradnici, namjerno uvodio stečaj da bi se kasnije imovina rasparčavala za izmirivanje povjerioca. Ulcinjska rivijera danas muku muči da sva dva preostala hotela i nudističkim naseljem opstane na tržištu i zabilježi pozitivan izvještaj o poslovanju. Dok su je gurali u stečaj, vaši bivši saradnici kupovali su u Italiji namještaj za Budvansku rivijeru. A ova prva Rivijera nekada je gradila Budvu i ovu drugu Rivijeru šlepala sa sobom u kataloge prestižnih evropskih i svjetskih agencija.
Zločin je, gospodine premijeru, što niko ne reaguje kada srbijanske i kosovske firme pustoše gradski budžet na osnovu pravosnažnih presuda naših sudova a na osnovu sporova od prije tri ili četiri decenije. Znam, reći ćete da su naši sudovi nezavisni ali ne vjerujem da bi presude bile takve da su u pitanju Budva ili Podgorica. Nepostojeći Partizanski put, koga su zastupale dvije firma iz Bara već se naplatio dva puta po 700.000 eura.
Posljednja presuda je bila u korist Opštine, ali ko će sad i od koga to naplatiti. Na redu je prištinski Rekreaturs, kojim gazduje Atlas grupa i koji za srušene objekte u naselju K1 u Štoju 1984. godine traži 10,5 miliona eura. Možda tu i ne bi bilo ništa čudno, da rješenje o rušenju 573 apartmana nije donijela Podgorica, a ne Ulcinj. Ako izgubi i taj spor, Ulcinj će definitivno kliznuti u bankrot.
Na kraju, zločin je, gospodine premijeru, što je Ulcinj danas potpuno razvlašćen. Ulcinjani se ne pitaju sa svojim gradom jer se sve važnije odluke donose u Budvi i Podgorici. Javno preduzeće iz Budve suvereno gospodari najljepšom obalom na primorju, neodgovorni investitori najatraktivijim imanjima u gradu dok najvažnije urbanističke planove usvaja Vaša Vlada. Najuticajniji ljudi u gradu poput Ljora, Fatmira, Ljuba, Nazifa, Mehmeda ili Mehmeta mogu samo zaposliti ponekog u ionako pretrpanim javnim preduzećima, organizovati izbore za mis i novogodišnje koncerte, izdejstvovati građevinske dozvole za objekte ili raspisati tendere za sitnije investicije.
Ništa sudbinsko nije u rukama Ulcinjana. Gradom gospodare ljudi iz vaše Vlade, Morskog dobra, Eurofonda, Rokšpeda, Capital estateta, Montenegra, razni Dobrovi, Orlove i drugi mještanima nepoznati ljudi. Oni imaju stvarnu moć jer im ne može niko ništa, osim vas. Zato vas pozivam da prekinete agoniju grada koji može da izdržava pola države a na rubu je bankrota i siromaštva. Ulcinjani su miran narod i znaju da cijene učinjena dobra. Provjerite, premijeru.
Bonus video:
