Kad smo početkom devedesetih petorica kolega i ja osnivali prvo udruženje nezavisnih novinara, nije bila baš neka navalica za učlanjenje. Za novinarske i ostale slobode bilo je zainteresovano svega desetak posto poslenika javne riječi. Ostatak je, kao uostalom i 90 procenata punoljetnih stanovnika, navijao za ratne i druge laži. Ili ih ćutke prihvatao.
Dobili smo na cijeni tek kad je naše udruženje - među prvima na Balkanu, i to zahvaljujući slovenačkim kolegama - primljeno u Međunarodnu federaciju novinara. Čim su stigle crvene članske karte sa potpisom Ejdana Vajta, komisija za prijem članova dobila je u kratkom roku tridesetak molbi.
Novinari Liberala i Monitora još ranije su, pred čitaocima, javno položili prijemni svojim profesionalnim i hrabrim tekstovima. Za ulazak kolega iz državnih medija u društvo slobodnih jedan od uslova bio je da novinarsko pero nijesu okrvavili lažima sa ratišta. I da oni koji su ostali u redakciji ni na koji način nijesu učestvovali u ratno-huškačkoj politici crnogorske države, njenih novina, radija i televizije.
***
Mene je zapalo da se izjasnim o petoro kandidata. Četvoro je glatko prošlo, bila sam svjedok njihovog rada, ali jedna koleginica nije dobila moju podršku. Imala sam namjeru da porazgovaramo nasamo, ali ona je svoje čuđenje izrazila javno, na Skupštini Udruženja.
- Ne razumijem zašto me nijeste primili. Ja nijesam podržavala ratna dejstva i zločine na frontu... Samo sam pisala o pojačanim aktivnostima Crvenog krsta - pokušala je da se opravda, ne shvatajući što je rekla.
- Da nijeste progovarali, možda bi vam ostale kolege progledale kroz prste. Jeste li se ikad u svojim tekstovima zapitali zašto su pojačane te aktivnosti Crvenog krsta? Da li bi uopšte bile pojačane da naša vojska nije prešla Debeli brijeg? Znam da urednik ne bi objavio, ali jeste li ikad pokušali da dovedete u vezu kolone oklopnih transportera koje vam prolaze ispred nosa i pustoš kod komšija zbog koje Crveni krst ima te pojačane aktivnosti - nije baš precizan citat, ali jeste bila suština mog odgovora...
***
Sjetila sam se ove priče poslije tri decenije, gledajući Okvir na tzv. javnom servisu. Da li je u Fondu za zaštitu depozita sve spremno za pojačane aktivnosti koje slijede nakon stečaja u Invest banci Montenegro?
Jeste, davili su s obrazloženjima ono malo gledalaca skoro uru vremena.
Ovo je Fondu premijerno iskušenje, ali uspjeće...Novac će moći da podignu svi koji imaju manje od 50.000 eura... Isplaćivaće ga tri banke, adrese poslovnica biće naknadno saopštene... Činovnici su, za svaki slučaj, išli na obuku... Za vlastiti novac samo lična karta, sve je kompjuterizovano... Roditelji da donesu dječje izvode, za odrasle freško punomoćje sa oznakom namjene...
Do detalja je razjašnjeno sve što ovih dana muči oko 2.000 klijenata te banke. Ono što muči preostalih pola miliona punoljetnih, glatko je preskočeno.
Koji su suštinski uzroci pojačanih aktivnosti Fonda za zaštitu depozita? Koliki je doprinos vlasti tom pojačanju? Je li slučajnost što su i aktivnosti ostalih državnih organa pojačane tek kad je pukla tikva između Predsjednika i Vlasnika banke?...
Nemojte o tome, molim vas, ne bismo da politizujemo emisiju, kao da ponovo čujem njenog domaćina...
***
I nijesu! Idilu je pokušao da naruši jedino Aleksandar Damjanović... Zašto Centralna banka nije reagovala još 2011. Tamo radi 360 ljudi, za njihove plate dajemo 8,5 miliona, banci ukupno 13.
Obraćao se, kaže, i Svjetskoj banci, da sazna što je ona predlagala. Dobio je odgovor, uz objašnjenje da je cijela prepiska proslijeđena i Centralnoj banci. Koja je Svjetskoj otpisala u skladu sa najboljom tradicijom depeesa... Nijesu važne činjenice, da mi za svaki slučaj prvo izbručimo kritičara:
“Njegovi motivi su ugrožavanje Vlade, ugrožavanje potencijalnog aranžmana sa vama. To je onaj poslanik što je predložio Zakon o majkama?! On želi da se predstavi kao zaštitnik malih depozitara”...
Koga će da štiti Aleksandar Damjanović, znaju birači koji su ga postavili za poslanika. A koga je štitila Centralna banka - sad znamo svi.
***
Znamo, naravno, i da na tu temu nećemo ništa čuti od tzv. javnog servisa. Kojem takođe dajemo milione, da bi postavio neka jednostavna pitanja...
U kakvoj je vezi propast banaka Duška Kneževića sa naglim prekidom priliva koverti... Koliko je još kurira u depeesu, osim uslikanog školskog druga... Do kada će vlast da kupuje poslušnost podanika “dobrovoljnim” tajkunskim donacijama od kojih - kako je objasnio Predsjednik - i jedna i druga strana imaju interes...
Ako to politizuje emisiju, možda bi mogla da prođu neka čisto pravna...
Zašto se na jednog čovjeka, samo zbog sumnje da je umiješan u korupciju, istog časa šalje specijalna jedinica i blokira cijeli grad. Dok se drugi - koji je snimljen sa uredno upakovanom korupcijom - poziva na ćaskanje kao svjedok, i to sa deset dana zakašnjenja...
Ili, recimo, da li je tačno da stečajni postupak u Invest banci vodi isti čovjek koji je u Ekosu uspio da ga okonča tek nakon 15 godina...
***
Za tih nekoliko pitanja i nije potreban neki napor. Mnogo je teže napraviti Okvir od sat i po i - ne reći ništa...
A onda javnost poslati na počinak uspavankom o velikom povjerenju građana u naš bankarski sistem. Uprkos tome što bar polovina te javnosti ništa ne vjeruje političkom, ekonomskom, finansijskom, tužilačkom, sudskom, policijskom, obrazovnom i zdravstvenom sistemu...
Držala nas je u životu još jedino vjera u onaj nacionalno-kulturno-identitetski sistem, dok nam ga Pink i Hepi nijesu urnisali...
P.S. Gle čuda, i ja želim da ostatak života u Crnoj Gori možda provedem u kući a ne u stanu. Nije moja, a da li će biti - vidjećemo... Knežević je dao koliko je dao, ali nije dao koliko je rekao. Ovdje je riječ apsolutno o jednoj dobrovoljnosti, interesnoj dobrovoljnosti s jedne i druge strane. Sada imamo problem sa čovjekom čiji su interesi povrijeđeni. Novac je završio u računovodstvu depeesa, a državnim organima slati su onakvi izvještaji kakve su tražili... Ako sam dobro razumjela, Predsjednik je sve priznao i bez poziva na saslušanje. Samo se, gle čuda, sad i ja pitam - je li siguran da poslije svega zaista želi da ostatak života provede u Crnoj Gori. I da zna punu istinu o mentalitetskoj matrici koju je pomenuo... Jeste, vole ljudi ovdje da se približe vlasti. Ali, najviše joj se približe kad je nakon pada - gaze...
Bonus video:
