Berlin. Povratak kakav dolikuje prvacima svijeta. Samo još jedan dokaz vizije ozbiljnih zemalja koji stvari planiraju mnogo godina unaprijed. Iskazana je želja da se dekodira Balkan, da se pomakne sa mrtve tačke, da se vrati sebi i Evropi kojoj pripada. Samo površno poznavanje, Balkana upućuje na negativnu asocijacu koja se veže za ovaj prostor. Mi smo, inače, narodi koji su dobri za sahrane, pa ponekad volimo oplakivati i sebe same. Ali, čak ako i mi ne vjerujemo u sebe, Evropljani znaju da imamo šta da ponudimo.
Mnogo je ovaj prostor u prošlosti dao Evropi, kako u kulturi, tako i u ljudstvu da bi bio tek tako prepušten sebi i trulim političkim elitama koji ga godinama drže u kavezu. Zato je Njemačka odlučila da se vrati i to Habermasovim principom - da još jednom pozove na racionalnost. Šta to znači u konktesu njihove političke filozofije, lako je pretpostaviti. Ako je politka iznad svega, onda je ekonomija ispred svega. To je i koncept na kome je nastala EU, a na kome se jedino može razvijati novi Zapadni Balkan.
Čak i slabiji poznavaoci istorije znaju da je Evropa nastala na sukobima vjerskog i nacionalnog karaktera, a da se pomirila tek nakon što je proživjela najveću katastrofu čovječanstva tokom Drugog svjetskog rata. I prije je bilo mnogo inicijativa za njeno ujedinjenje. Trud Pjera Diboa, Maksimilijana de Silija, Sen Simona i mnogih drugih značajnih ličnosti, nije imao značajnijeg uspjeha prije nego što se pojavilo zlo zvano fašizam, u svom najsurovijem obliku.
To nama sada dođe kao neka loša utjeha, ali i mogućnost da ponešto naučimo. Ideja ujedinjene Evrope je ideja pobjede nad fašizmom, ideja koja govori da se može živjeti zajedno, uz sve različitosti i poteškoće koje život sa sobom nosi. Zato i Balkan mora konačno biti dekodiran, resetovan i ponovno aktiviran u evropski sistem vrijednosti. Njegov dosadašnji kod bio je satkan kao i Evropa iz XIX ili sa početka XX vijeka. Konflikti su pored nacionalne i konfesionalne dimenzije, dobili i novu, sofisticiranu metodu, utkanu u organizovanom kriminalu.
On je u većini slučajeva i određivao intenzitet samih sukoba, a sve pod velom odbrane nacionalnog interesa. I sve dok se obični narod svađa i dijeli, ovdašnje političke elite, pretežno proizišle iz ratnog perioda, zadovoljno trljaju ruke. U društvima moralne dekadencije, logični procesi nemaju značaj, jer je strah pobjedio racionalno, a mit ostao jedina istina u dogmatskom smislu. Međutim, nije sve izgubljeno, ne zbog drugačije politike koja postaje aktuelna, već prije svega zbog prirodnih procesa koji su nezaustavljivi. Naprosto, region ne može još dugo ostati zarobljen u svom kvazi-nacionalističkom kavezu.
Narod će prije ili kasnije zatražiti slobodu, koja se u konačnici svodi na jedno - posao i pravo na rad. Dakle, Njemačka je krenula u dekodiranje Balkana na najispravniji način, nudeći liderima ovoga regiona koncepte ekonomskog razvoja. Oni će postupno voditi ka većoj integraciji samih ljudi, umanjivaće razlike, a granice će postati sve manje vidljive. Na taj način život će postati moguć, a Balkan prostor sa kojeg se ne bježi na Zapad. Zato su poruke iz Berlina toliko važne i upečatljive.
Projekti infrastrukturnog povezivanja su višestruko značajni. Oni nemaju samo svoju ekonomsku logiku. Nije najvažnije pitanje koliko nešto košta ili ko će to da plati, već šta će to značiti za budućnost ove regije? Akcenat je na političkoj dimenziji, koja u balkanskoj logici definitvno košta mnogo manje, a i sigurnija je investicija. Izvjesno je da ćemo dugo otplaćivati autoput ili neku brzu cestu, ali je to svakako manje vrijedno nego li se kockati sa sudbinom države. Moraju se stvoriti preduslovi za dinamičniji razvoj, pokretanje privrede i zadržavanja ljudi naročito na sjeveru zemlje.
Zato treba iskoristiti spremnost evropskih partnera da nam pruže pomoć. Onoga trenutka kada se ekonomija bude pokrenula i realni sektor nadmašio državu kao glavnog poslodavca, Crna Gora će postati normalna država u kojoj funkcionišu tekovine demokratije. Vjerujem da Njemce i EK neće preveslati aktuelna politička elita, koja se toliko godina kune kako se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.
Možda nijesu zatražili nečije odlaske, ali oni u momentu kada državni aparat bude profunkcionisao po automatizmu postaju prošlost, jer im se ruši sistem po kome funkcionišu. Oni ne znaju raditi pošteno i profesionalno. To da će ulaganja pospješiti vladavinu prava je ispravna teza, ali ne smije biti alibi za dosadašnju neučinkovitost na tom planu. Stvar je političke volje koju treba mijenjati, a to znači mijenjati donosioce odluka.
Naprosto, novo vrijeme traži nove ljude i drugačije promišljanje političke zbilje. Napuštanje predpolitčkog perioda, podrazumijeva okretanje ekonomiji i životnim problemima. Tu leži cijela filozofija evropskog uspjeha. Dobro je što se Berlin, nakon Ukrajine, involvirao i na Balkanu. Možda od nas ne mogu brzo napraviti mercedes, ali je i golf bolji nego da se ide pješke. Zato, hvala Njemačkoj i EU, oni se za razliku od nas drže riječi Antonija de Sana koji kaže: „Pripremiti budućnost znači stvoriti sadašnjost“. Vrijeme je da ponešto naučimo od najboljih.
Bonus video:
