Dok se bombardovanje Gaze nastavlja, a broj civilnih žrtava je premašio 1.300 četvrtinu žrtava su djeca svijet se podijelio. Oni koji podržavaju akcije Izraela pozivaju se na pravo te zemlje da zaštiti svoje građane od terorističkih napada. Protivnici tvrde da ništa ne opravdava masovno ubistvo civila i uništavanje neophodne infrastrukture.
Nije iznenađujuće ni to što se polarizovalo i izraelsko društvo. Dok vlada premijera Benjamina Netanjahua svim silama mobiliše hasbaru („javnu diplomatiju“ ili „spinovanje“ u zavisnosti od vaše tačke gledišta) i učvršćuje svoje pozicije, mirovni aktivosti izlaze na ulice Izraela. Izraelci iz svih sfera života i sve veći broj Jevreja iz dijaspore, sve su glasniji u odbacivanju onoga što nazivaju kršenjem prava od strane Izraela i nepravde onoga što opisuju dvostrukim sistemom državljanstva i zakona.
Zapravo, pojavljuju se nekada nezamislive pozicije. Nedavno je, na primjer, više od 50 izraelskih rezervista potpisalo peticiju u kojoj odbijaju da služe u vojsci, navodeći više oblika represije i naročito izdvajajući dvostruki pravni sistem koji diskriminiše Palestince, i „brutalnu“ prirodu vojne okupacije. Oni su se pridružili sve većem broju bivših izraelskih vojnika koji su detaljno opisali nepravde i poniženja kojima su Palestinci izloženi na dnevnoj bazi.
U jednoj sasvim drugoj areni, konferenciji koja bi trebalo da bude održana u novembru na Londonskoj školi orijentalnih i afričkih studija pod nazivom „Pomjeranje granica: jedna država u Izraelu/Palestini”, biće predočena ideja o sekularnom, demokratskom, raznovrsnom društvu, prema primjeru Južne Afrike poslije aparthejda. Ovo je stav za koji se sve više interesuju mlađi progresivni Izraelci, Jevreji iz dijaspore i Palestinci. Ukoliko to još nije rješenje, onda je u najmanju ruku nova tema za razgovor tema koja predstavlja direktan izazov desničarskom izraelskom establišmentu i njihovim pristalicama u inostanstvu.
To je izazov koji bi izraelski etsablišment radije ignorisao. Nakon jedne od najsmrtonosnijih akcija izraelske Operacije zaštitna ivica u Gazi i onoga što su mnogi aktivisti za ljudska prava nazvali masakrom policija je, pozivajući se na „bezbjednosne strahove“, pokušala da spriječi oko 10.000 ljudi da se okupe na ulicama Tel Aviva u znak protesta protiv onoga što su organizatori opisali kao nezakonitu okupaciju i vojnu kapmanju protiv Palestinaca. Protest je ipak održan, bez nasilja. Palestinci koji su u isto vrijeme protestovali na Zapadnoj obali nijesu bili te sreće. Demonstranti su prijavili da su im se izraelski vojnici i policija suprotstavili bojevom municijom do kraja demonstracija pet palestinskih demonstranata je ubijeno.
Uprkos preprekama sa kojima se suočavaju izraelski mirovni aktivisti - uključujući zastrašiva nje i nasilje od strane desničarskih nacionalista njihov pokret opstaje. Ipak, često je lakše ljudima koji su odgajani da mrze jedni druge da se povežu u virtuelnom svijetu nego u realnom. Na Fejsbuku, stranica IsraelLovesPalestine, koja ima skoro 26.000 lajkova, bilježi skupove, sastanke i druge aktivnosti u znak podrške Palestincima i protivljenja izraelskoj nepravdi. Stranica PalestineLovesIsrael sa naslovom „DOSTA. ZAUSTAVITE RAT“ ima skoro isti broj lajkova.
Međutim, aktivni mirovni pokret, u kojem Izraelci i Palestinci priznaju zajedničke interese i učestvuju u novim diskusijama u cilju okončanja decenijskog konflikta, možda nije dovoljan da suzbije rastući ekstremizam naročito na izraelskoj strani. Prema jednom istraživanju javnog mnjenja, koje su u julu sproveli Izraelski demokratski institut i Univerzitet u Tel Avivu, više od 95 odsto izraelskih Jevreja vjeruje da je Operacija zaštitna ivica opravdana, dok manje od četiri odsto smatra da je Izrael upotrijebio pretjeranu silu. Zapravo skoro 50 odsto ispitanika je kazalo da je korištena nedovoljna sila.
Ovdje je ključno naglasiti uznemiravajuću promjenu retorike koju koriste pojedini Izraelci i Jevreji iz dijaspore kako bi opravdali vojnu ofanzivu u Gazi. Desničarski član izraelskog Kneseta rekao je da civile u Gazi treba „zbrisati“ tvrdeći da tamo niko nije nevin. Američka komičarka Džoan Rivers na brutalan način je stala u odbranu bombardovanja civila u Gazi. Tomer Sijonov, prijatelj jednog stradalog izraelskog vojnika, nedavno je kazao za Gardijan da sve u Gazi treba pobiti.
Koliko je, zapravo, opasna takva retorika? Prema mišljenju izraelskog istoričara Majkla Orena, bivšeg izraelskog ambasadora u SAD, „u klasičnim scenarijima dehumanizacije, bilo u nacističkoj Njemačkoj ili u Ruandi prije genocida, o neprijatelju pričate kao o pacovima i bubašvabama i to vam omogućava da ih masovno pobijete“. Oren zatim dodaje: „Mi Palestince ne nazivamo bubašvabama“.
Međutim nije izbor epiteta taj koji navodi ljude da prihvate masovno ubijanje civila. Ono što je bitno jeste da li je retorika koju koriste politički lideri i uticajni mediji smještena u kontekst naracije koja one „druge“ opisuje kao egzistencijalnu prijetnju. Huti su pobili skoro milion Tutsa ne zato što su mislili da su „bubašvabe“, već zato što su smatrali da će oni prvo pobiti njih.
Takve ključne stvari u jeziku u isto vrijeme i odražavaju i omogućavaju prihvatanje bombardovanja četvrti, bolnica i škola. Jednog dana, detalji Operacije zaštitna ivica će biti istraženi i istorija će biti napisana. Međutim, prije nego što se to dogodi, Izrael pred sobom ima dva moralna pravca. Jedan onaj kojim bi krenuli sa posvećenima miru, vodi do uzvišenijeg oblika zajednice; a drugi vodi na jedno veoma mračno mjesto. Duša nacije zavisi od toga.
Prevela: N. Bogetić
Bonus video:
