Vrijeme neumitno prolazi, a niko ne može da obuzda i zaustavi prirodu. Tako je prošlo i prethodnih dvadeset pet godina - četvrt vijeka. Bačeno u blato promašaja, pritisaka, rata, krađe, korupcije, kriminala i straha, za koje niko, još, nije preuzeo odgovornost.
Ova Vlada na zakone gleda kao na “mrtvo slovo na papiru”. Usvajaju se “evropski”, a primjenjuju selektivno. Shodno zaslugama. Demokratija je misaona imenica, a vladavina prava gotovo da ne postoji, jer, sve tri grane vlasti kontroliše jedan čovjek. Premijer Emeritus.
Možemo i zanemariti činjenicu da je svaki drugi mladi nezaposlen, a da, oko 70% njih, u budućnosti, sebe vidi na pozicijama administrativca u prenatrpanoj javnoj upravi. Sjajna perspektiva. Činjenicu da, “kvalifikacijski jaz”, u vidu neusklađenosti hiperproduktivnog obrazovnog sistema sa tržištem rada, uz dobrim dijelom uništenu privredu i njene potencijale - vodi samo u propast.
Možemo zatvoriti oči i na to da, dok se djevojčice od dvanaest i četrnaest godina tuku u Kraljevom parku, osnovci kontinuirano zakazuju obračune preko društvenih mreža, a polumaturanti fizički nasrću na fotografe i divljaju po gradu, ministar prosvjete ćuti. Jer, valjda, uprkos brojnim udžbenicima sociologije, u Crnoj Gori škola nije značajan agens socijalizacije.
Možemo i prenebregnuti to, da smo po Ustavu država socijalne pravde a da, članovi Vlade, mogu kupovati stanove i po 80% jeftinijim cijenama. Fakat da, kao “ekološka država”, imamo preko 300 divljih deponija. Nespornu tezu da smo - država paradoksa?
Međutim, posljedica je mnogo, a uzrok je, u najvećem dijelu, samo jedan. Kontinuitet. Loše vlasti, loših odluka, i u krajnjem, loših namjera. Dok se naši susjedi sa Apeninskog poluostrva suočavaju sa diskontinuitetom, mi smo, vjerovatno, JEDINA država u Evropi koja nikada, u svojoj istoriji, nije smijenila vlast demokratskim putem. Pa, ljudi, o čemu mi pričamo?!
Engleska je 1215. godine usvojila povelju Magna Carta Libertatum, kojom je ZAKONIMA ograničila vlast, tadašnjeg kralja, Jovana bez Zemlje. Riječ je o periodu krstaških ratova i tadašnje Crne Gore odmah nakon dinastije Vojislavljevića. Poljska je 1505. godine, aktom “Nihil novi”, svu zakonodavnu vlast prebacila u ruke Skupštine. U to vrijeme, u Crnoj Gori, aktuelni su Crnojevići. A mi, danas, osam, odnosno pet vjekova nakon toga, imamo slučaj da neograničena vlast, počiva u rukama jednog čovjeka! Još jednom, o čemu mi pričamo?
Demokratska smjena vlasti je preduslov svih uslova! To je prvi korak ka ozdravljenju društva! Bez demokratske smjene vlasti, nema demokratije. Nema depolitizovanih institucija, fer izbora, nema slobode!
Bez straha da, svaki loš rad i (ne)činjenje, može biti sankcionisano na slobodnim izborima, kako očekivati odgovornu vlast? Bez depolitizovanih insituticija, kako uspostaviti vladavinu prava? Bez odgovorne ekonomije, kako poboljšati životni standard? Više nego ikad, potrebne su nam promjene. U pravom smislu te riječi. S obzirom na, opravdano, visok stepen nepovjerenja prema političkim procesima i apatije, valja se prisjetiti čuvene rečenice Nelsona Mandele: “Izgleda nemoguće, dok god se ne završi.”
A kako globalna akcija kaže - on je dao 67 godina u borbi za slobodu. Počnimo mi sa 67 minuta.
Bonus video:
