Kakva bruka, zagrdila je onu iz Višeg suda! Kad je udar na državu propao zato što su teroristi ogladnjeli kod Autobuske stanice.
A zlosrećni Paja dobio napad zahvalnosti za crnogorsko žrtvovanje u Mojkovačkoj bici. Htjela sam se zaklet’ da ovakvo pravosuđe ne može niže pasti, ali u ovoj besudnoj zemlji sve je moguće.
Gošća iz inostranstva javno je osuđena za napad na sudijinicu ne samo prije sudskog procesa, nego i prije saslušanja i prije okončanja istrage. Sudska vlast oglasila se istog dana (?), izvršna nešto kasnije. Napad na integritet, zakonitost, pravdu. Efikasna akcija, zaštita, oštro sankcionisanje. Bitka za bezbjedno društvo... Kud ta sreća da nijesu progovarali...
***
“Današnji nedopustivi i primitivni napad na nositeljku sudijske funkcije, nažalost, potvrđuje da još uvijek postoje oni koji ne strepe da uruše profesionalni i fizički integritet sudija” - oglasila se neviđeno brzo predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica.
Današnji? Na osnovu čega je to napad potvrđen očas posla? Što uopšte znači takva poruka javnosti - da se na riječ mora vjerovati svakom sudiji, ali nipošto ne i svakom građaninu. Čemu onda služe suđenja...
Snimka nije bilo, svjedoci tog dana još nijesu saslušani. Dobro, sudijinica tvrdi da je napadnuta. Je li to dovoljno da se osumnjičenoj presudi saopštenjem ili treba razmotriti i argumente druge strane. Što ako na suđenju još neko posvjedoči - nijesu valjda hodnici bili potpuno prazni - kako je majka te dvadesetogodišnje djevojke u pravu kad kaže da je sudijinica nasrnula na njeno dijete i vikala: “Što vi ovdje tražite, marš napolje” itd...
***
“Urušavanje profesionalnog integriteta”? Što se mene tiče, to je cijelom sudstvu završeno još onoga dana kad se njegova predsjednica na fejsbuku uslikala sa zavodnikom iz sapunice o Sulejmanu Veličanstvenom. Ne na godišnjem odmoru, mada bi to i tada bilo upitno, nego tokom službene posjete Turskoj. Ali to je glatko prećutano, iako smo bivšeg predsjednika digli na sprdnju kad je zapjevao na nekoj večeri...
Odoh daleko, zamalo da zaboravim glavno. “Silom utiču na zakonitost njihovog rada” - kaže predsjednica. Kako, hvatanjem za ruku u sudu za prekršaje, mada ni to još nije dokazano? A što je sa tridesetogodišnjim zavrtanjem ruke sudijama koji prvostepeno osude domaće gangstere, pa onda od više instance redovno dobiju po nosu.
Kakvo crno “dijeljenje pravde” uopšte pominje u ovakvoj Crnoj Gori. Čiji je organizovani kriminal, dakle onaj u kojem su i državi ruke do lakata, o jadu zabavio pola Evrope, a pravosnažno je kriminalac samo Svetozar Marović. Sa rodbinom i prijateljima, ako je kome za utjehu.
***
Sudski savjet takođe je brže-bolje najoštrije osudio napad na sudijinicu. I obećao kako će sprovoditi sve aktivnosti da obezbijedi normalno funkcionisanje pravosuđa. Kao da su ga u toj važnoj misiji svih ovih decenija sprečavali turisti iz inostranstva, a ne rezidenti iz vrha državne vlasti.
U dramatičnom saopštenju, pozdravio je “saradnju svih nadležnih organa u reakciji povodom ovog napada”. Kojih organa, koliko je njih to učestvovalo u zaustavljanju dvadesetogodišnje nasrtljivice... Koliko je puta na rečenu saradnju taj isti savjet pozvao kad je na Vijesti nasrtano eksplozivom. I kad su organizovani pokušaji ubistva i besprizorni napadi na novinare, urednike i vlasnike tog medija.
Je li se oglasio, a kamoli pozvao na “adekvatno sankcionisanje” i “preventivno djelovanje” povodom patološkog prebijanja Mija Martinovića i njegovog automobila. Promptno je to učinio u ovom slučaju prije nego što je potkrijepljen makar svjedočenjem, ali ga na to nijesu inspirisali video-snimci o udruženom zločinačkom poduhvatu protiv građanina koji je tada još vjerovao kako su podgoričke ulice slobodne za sve...
***
Ministar pravde Zoran Pažin podržao je “brzu i efikasnu reakciju policije koja je (...) u veoma kratkom roku lišila slobode lice osumnjičeno za napad”. Kao da je intervenisila Specijalna jedinica i kao da je djevojka, sa sve organizovanom kriminalnom grupom, bila u bjekstvu.
A to koliko je Crna Gora stvarno, a ne samo u saopštenjima, “pravedno i bezbjedno društvo” i kakvu je ulogu u tome imalo naše pravosuđe, bolje zna ministar Pažin. Mene sad jedino zanima ima li sudije koji se poslije tri ovakva proglasa dvije grane državne vlasti smije usuditi da donese oslobađajuću presudu...
P.S. Je li se iko prije obraćanja javnosti ozbiljno zapitao ima li, osim već osuđene djevojke, još krivaca za ovakvu bruku? Je li tačno da je sudijinica bila “vrlo neprijatna” i da je rekla kako su “oni srpski državljani i nemaju tu što da traže”? Ako stvarno tu nemaju što da traže, zašto ih je policija ponovo poslala kod nje? Da li je sudijinica zaista vikala “marš napolje”? Ko je pogrešno ukucao broj auta i zašto greška nije ispravljena bez džumbusa?... U stvari, sve ovo staje u jedno pitanje - hoće li iko odgovarati za to što je “kontakt dva vozila na parkingu” prerastao u međunarodni skandal!
Bonus video:
