Otvoreno pismo guverneru CBCG, gospodinu Milojici Dakiću
Poštovani gospodine Dakiću,
Tema i pitanja u pismu vezana su za numizmatiku, preciznije Muzej novca CBCG na Cetinju. Na sajtu CBCG piše da Muzej novca “posjetiocima pruža mogućnost da kroz izložbene eksponate dožive Crnu Goru kao državu koja pripada redu država sa dugom nacionalnom i evropskom tradicijom.”
Valjda sa dugom monetarno-numizmatičkom tradicijom? Iz kojeg je perioda najstariji numizmatičko-monetarni eksponat?
“CBCG je kao svoju dužnost prepoznala sakupljanje, čuvanje i prezentovanje numizmatičkih i drugih monetarnih eksponata”.
Ko i kako radi na sakupljanju?
U Muzeju novca gostima prezentuju ”PERUN”, novac koji je Njegoš kovao?! Kad im upućeni posjetioci kažu, da je to što pokazuju, kovano povodom 150 godina “Gorskog vijenca”, pravdaju se da je njima “tako rečeno”.
U muzeju rade (ili su radile) jer je “tako rečeno”, i to su sve njihove numizmatičke reference.
Znam da znate u kakvoj rodbinskoj vezi su primljene, (tri ćerke i jedna sestra) sa ljudima koji su bili angažovani oko otvaranja Muzeja, ili bliski sa izvršnim direktorom. Trebalo je u CBCG ući (preko muzeja) na mala vrata. Prvo su bili “stručni muzejski kadar”, a sad? Od početne petočlane “stručne ekipe” samo dvoje i dalje radi u muzeju. Do dva premještaja (oštećeni kandidati za još 2 radna mjesta) i jednog povratka - zamjene, došlo je od kada ste Vi na sadašnjoj poziciji.
Ako su se svi smjestili đe su željeli, da li Vi možete (smijete) nešto popraviti?
“Poručeno” mi je (oktobar 2011.) kako znate da ja imam što ponuditi za otkup. Trebalo je da tom ponudom dođem u sukob interesa i sam sebe eliminišem za radno mjesto.
Cilj je bio spriječiti ne samo mene, već i sve druge da konkurišu (Cetinje bar ima muzejskog kadra), pa je sve urađeno bez oglasa ili konkursa.
Da li je neko regularno primljen u Muzej novca? Da li je u vezi sa otvaranjem i radom muzeja neko bio (ili jeste) u sukobu interesa?
Koliko je u CBCG “ozbiljno” rađeno, sve u vezi Muzeja novca, pokazaće sljedeći primjeri.
U tekstu tendera, za otkup numizmatike, piše da kupujete: “Novac Mojkovca kovan u Brskovu”? Tražite i “partizanski” novac, takozvani “socijalni dinar” i “socijalna lira”. Nije ni partizanski ni takozvani. Njegovo ime “socijalni dinar” piše na novcu, a izdavač je CASNO.
Kako objasniti činjenicu da ne tražite ilirski novac kralja Balajosa, kovan u Risnu, prvoj kovnici novca na teritoriji Crne Gore!?
Za pohvalu je što sad, kao 2004. godine, ne tražite nepostojeći “novac Budve”?!
Sve ovo, vrlo precizno govori, kakav je istorijsko-kulturološki i numizmatički stručnjak, autor teksta tendera. Objašnjava i kako je moguće da CBCG pogrešno iskuje “jubilarna kovanja” perpera (2002. i 2006.), bez ikakve razlike u likovnom prikazu knjaza ili kralja Nikole (lijevi ili desni profil, vijenac ili ne, itd).
Hvalite se da ste 2012. otkupili “mini set perpera”? Nov numizmatički termin.
O čemu se tu radi? Kovanim ili papirnim perperima? Koliko je primjerajka u “setu” 2, 5, 10? Opet neznanje, ili..? I to je sve što je kupljeno za više od dvije godine! U novinskom tekstu, 10-ak dana pred otvaranje Muzeja novca, hvalite se tenderom, velikom ponudom i konstatujete da CBCG nema novca za te svrhe?! Ne pitam đe je novac, već ko vam podmetnu tender?
U svrhu otkupa, budžetom CBCG za 2013. godinu bilo je previđeno 40.000 eura, a nije potrošen ni jedan euro. Koliko je predviđeno za 2014. godinu?
U tekstu o Muzeju novca pišete o zgradi, opremi i lokaciji, a o sadržaju ni riječi?
O postavci-sadržaju Muzeja, pozajmljenom, poklonjenom (isprošenom), nedostajućem, mogu pisati sa više aspekata. To bi bio čitav elaborat, na čijem bi se kraju nametnulo pitanje: do kad će Muzej novca imati ovo malo smisla da postoji i od čega ili koga to zavisi?
Gospodine Dakiću,
Iza mene stoji samo moj rad i ljubav prema crnogorskoj numizmatici.
Podśećam javnost i Vas: autor sam monografije “Perper - crnogorski novac” (2004. i drugo dopunjeno i prošireno izdanje 2012.) i učesnik naučnog skupa “Novac na tlu Crne Gore” (2006).
Što o mom radu misle naučni, stručni i kulturni autoriteti:
Akademik dr Branko Pavićević, u recenziji knjige “Perper - crnogorski novac”:
„Novakoviću je pošlo za rukom da sačini naučno djelo izuzetne vrijednosti. Ovom značajnom knjigom Novaković je uvrstio sebe u red istaknutijih istraživača koji su se ikad laćali pera da objasne jednu važnu oblast naše kulturne i političke prošlosti (...) na takav način mogla da odabere sigurna ruka jednog ne samo numizmatičara već i darovitog istorika kulture”.
Akademik dr Radoslav Rotković na promociji monografije 7. maja 2013. u Biljardi:
„Ovo je u svakome pogledu reprezentativno izdanje, i po tome što je potpuno obuhvatilo navedenu materiju, i po tome što je ta numizmatička materija obrađena iznutra, iz same profesije (...) o novcu piše numizmatičar koji je, eo ipso istoričar, jer novac je sredstvo plaćanja a istorija novca je i istorija te zajednice.”
Akademik prof. dr Radovan Radonjić, na istoj promociji monografije:
„Ona zaista predstavlja svojevrsnu paradigmu stručne i naučne literature kakva Crnoj Gori danas nasušno treba... Po svom sadržaju i po načinu njegove obrade ona je nešto mnogo više, i značajnije, od bilo kojeg novog, inače po sebi veoma vrijednog, unosa u riznicu crnogorske numizmatike. Ona je i živo ispisana opšta istorija nakon čije pojave nijedan „lončić“ u „šemi“ poimanja naše prošlosti ne može više da ostane tamo đe je bio. Autor takvog djela odista zaslužuje najveće komplimente i sva priznanja”.
Sa promocijom knjige priredio sam izložbu rariteta iz moje kolekcije. Od perpera, bili su izloženi primjerci kvaliteta kovnički sjaj, u tehnici polirana ploča, probnog kovanja 1915. godine, rijetki primjerci papirnog novca, obveznica i slično. Izložen je i srednevjekovni novac: Drivasta, Ulcinja, Bara, Kotora, dinastije Balšić i novac kovan u Brskovu. Sve različiti primjerci (20-ak) koji sežu od XII do XIX stoljeća.
Naveo sam (osim Brskova), samo ono što nemaju muzeji u Crnoj Gori.
Da li ja precjenjujem kulturno-istorijski značaj ovakvih primjeraka?
Neka naučna i kulturna i ukupna javnost donese svoj sud.
O drugim zbirkama koje sam kompletno formirao (Vi najbolju znate), ili popunjavao raritetima, zbog privatnosti vlasnika ne mogu javno govoriti.
Koji su to razlozi da vam u Muzeju novca nije potreban autor monografije o novcu izdavanom i kovanom na prostoru Crne Gore. Ne treba iskustvo, ni bogata numizmatička arhiva. Ne treba neko ko može za postavku posuditi novac, kovan u Crnoj Gori prije XX stoljeća i još dosta toga. Možda za nečiji ukus ima previše crnogorsko-zetsko-dukljanskog? Očekujem da kažete koji je to moj veliki “grijeh” ili “mana” koji me diskvalifikuju. Logika govori da nešto “krupno” postoji, ili mi je podmetnuto.
Možda je moja monografija iz 2004. taj veliki grijeh? Da li su primjerci knjige u luksuznoj opremi, u kožnom povezu sa logom CBCG, koji su poklanjani gostima na proslavi jubileja - 100 godina od kovanja perpera (2006.) razlog što sam u CBCG “persona non grata”?
Ovo pišem da ostane zabilježeno kako se igrate muzeja, kako poštujete zakone i koliko ulažete u kulturno-istorijsku baštinu Crne Gore. Ja lično od ovog pisma mogu imati samo štetu.
Sa pozicije najznačajnije novčane i finansijske institucije u Crnoj Gori lako je odgovoriti na moja pitanja i tvrdnje. Pogotovo ako odgovori budu formulisani kao vaši već citirani tekstovi, zvučno i prazno. Najvjerovatnije će sve biti odćutano, ili će “ekipe” navoditi članove zakona, pravilnika, bez i jednog konkretnog odgovora na konkretna pitanja.
Od početka rukovodstvo CBCG doživljava Muzej novca kao “strano tijelo”. U čitavoj CBCG nemate stručnu osobu za (rano)srednjevjekovnu, a ni za numizmatiku XIX i XX stoljeća. Rad na zbirci Muzeja novca, u smislu prikupljanja, proučavanja, istraživanja, promocije i publikovanja nije ni počeo, a ja slutim i njegovo zatvaranje. Postaće skup. Poslužio je za ulazak u CBCG, pa može i za oslobađanje od “ostataka” i “zamjene”. Kad vratite tuđe eksponate, i postavku ćete lako preseliti.
Gospodine Dakiću,
U Centralnoj banci sam već čuo da “u Muzeju novca ne postoji radno mjesto za koje se traži poznavanje numizmatike”?! Ako je to tačno, i ako i Vi mislite da je to ispravno, eto Vam odgovora na sva moja pitanja i cijelo pismo u jednoj jedinoj rečenici.
S poštovanjem,
Pavle Novaković, Cetinje
P.S. Vaš prethodnik mi je slao poruke koje su vodile u slijepu ulicu, prenosioce poruka u nevjericu, a njegovi potčinjeni su ocijenili da „prejudicira”. Zakazivao mi je i sastanke. Prvi sastanak je bio tipa “učini mu ćef, posa' mu ne svrši”, uz obećanje “javljam se sigurno”. Drugi sastanak je zakazan na guvernerovo insistiranje 29. avgusta 2012. Zakazao i pobjegao. (“Banuli” mu gosti iz Svjetske banke?! Ljudima bilo usput, pa da se “ogrebu” za ručak.)
“Priveden” sam kod g-dina Radojice Luburića i g-đe Marine Perović. Tamo sam saznao da guvernera vrijeđa to što ja neću da oni, kršeći zakon, plate 10 primjeraka moje monografije, novcem sa pozicije humanitarne pomoći budžeta CBCG. Rečeno mi je i da zakon ne dozvoljava da radim u muzeju novca?! Kad su viđeli da znam taj zakon i kako ga oni poštuju, počeše me ubjeđivati kako ću se ja “nelagodno osjećati na nižerangiranom radnom mjestu (SSS) sa nižom platom, a znati o numizmatici više od drugih”. Tada sam se zahvalio na “prijemu”.
Bonus video:
