Hajdegerovi filozofski eseji pokazali su koliko je važno znati postaviti pitanje. Kod njega je riječ o metodološkom impulsu: izrada pitanja je najbolji put prema odgovoru/odgovorima. Ponekad je mnogo teže postaviti pravo pitanje nego pronaći pravi odgovor. Zato je u esejima najvećeg filozofa modernog doba presudna forma bila - izrada pitanja. Kako doći do pravog pitanja? Kada se osvoji “pitanje”, put prema uvidu je otvoren.
Inače, u Crnoj Gori je jedan od presudnih problema što ne postoji kultura postavljanja pitanja. To je vidljivo na svakom koraku - od konferencija za novinare vladajuće ekipe do školske učionice. Dio razloga možda treba tražiti u prirodi neanonimnog društva - gdje se dobro zna što se ne smije pitati.
Imate kulture koje počivaju na pitanjima, i kulture koje počivaju na - odgovorima. Prve su demokratske, otvorene i građanski utemeljene, druge su sazdane na dogmatskom principu.
Zato je umjetnička akcija pisca Ljubomira Đurkovića - pun pogodak. Đurković, u dva posljednja broja Monitora, postavlja pitanja direktoru nacionalnog teatra.
U ovom broju Arta pročitajte izuzetan tekst Ilije Đurovića o Ljubovoj akciji.
Na koncu, možda bi mogla, nakon Đurkovićeve art akcije, da krene i istinska epidemija pitanja, na “državnom nivou”. Da svaki građanim krene sa - postavljanjem pitanja. Odaberite “svoga” ministra, direktora, premijera, gradonačelnika, predsjednika i - šaljite svakog dana pitanja. Gomile pitanja. Oslušnite - da li će se nešto desiti. Pitanja na koja vam ne odgovore, šaljite ponovo... I sve tako. Da Crna Gora postane zemlja ne samo prirodnih ljepota, već i - prirodnih pitanja. Neka pitanja se, eto tako, naprosto - prirodna. Čovjek koji nema posao, ili nema adekvatnu platu za ono što radi, treba da postavlja pitanja. Drugačije nikad neće saznati.
Ako vidite kakvu nepravdu oko sebe - pitajte, o čemu se radi? Ako vam nije logično da je, recimo, jedan univerzitetski profesor - šef mafije, pitajte, makar sebe, ko zaista jeste. Ako vam se ne čini da su najveći problem moderne Crne Gore dvije najuspješnije bankarke u njenoj vaskolikoj istoriji, pitajte, makar sebe, ko onda jeste? Ako vam ne zvuči istinito da su neke novine neprijatelj vaše države, zapitajte se - ko jeste?
Pitanje po pitanje - odgovor. Odgovor imate, čak iako izostane klasični, konvencionalni odgovor. Uostalom, dokazuje to i sudbina Đurkovićevih pitanja. Direktor nacionalnog teatra je odgovorio na način koji više pristoji bebi, nego odraslom čovjeku. Obnarodovao je Đurkovićevu zaradu u proteklim godinama ostvarenu u CNP. Premda, nema ništa logičnije nego da prvi dramaturg u jednoj državi radi negdje i zarađuje. Ili, direktor i njegovi misle da je to - čast koju daju oni, a ne zarađeno. Ako je tako neka to jasno kaže. I, kako ga poziva Đurović na trećoj strani današnejg Arta - neka objavi liste zarada Radmile Vojvodić i Paola Mađelija, recimo... Ova sitna provincijalna pakost mu je “prijenula” od vladajuće strukture, tako da se i Janko Lj. definitivno kvalifikovao za (ovu) vlast. Kao što oni vjeruju da ljudima poklanjaju penzije, tako je i Janko povjerovao da je on poklanjao zaradu najvećem živom dramskom piscu ovoga jezika. Direktor se baš obrukao. Ali, pretpostavljam da će on uspješnost svog odgovora testirati na drugi način...
Onamo gdje nema kulture pitanja, vlada kultura straha. Zato je mogući odgovor na postavljena pitanja ponekad i - zapaljen automobil, ili eksplozija ispod prozora. Ili, razbijena glava.
Evo, ljudi u Bosni su odlučili da postavljaju presudna pitanja... Možda je vrijeme da i ovdje počne - pravo propitivanje.
Bonus video:
