Kako ono nekad bješe onaj vic kad je Bosanac objašnjavao strancu kako on nije lijen, nego su Crnogorci lijeni, a Bosanci glupi ? Mnogi su se nekada i smijali ovim stvarima, a najviše, opet Bosanci. Nama iz Crne Gore je svakako odgovaralo ovo ”lijeni”. Ćutali smo pokriveni ušima, strahujući da nam neko ne zakači drugi, grđi, epitet.
Prođoše Bosanci i Hercegovci kroz šta prođoše. A mi lijeni. Oni plakahu i smijahu se, gubeći i dobijajući, a mi lijeni. Zapošljavaju se i penzionišu. Rađaju se i umiru. Mi u Crnoj Gori i dalje lijeni. Vole Sanu, Unu i Neretvu. Vole Halida, lokum, kafu i ćevape. Mi smo lijeni.
I u dobru i u zlu, poštuju, ćute i nadaju se. Mi, svjesni da smo kukavice, srećni što smo za druge i dalje samo lijeni.
Mnoge nas stvari povezuju, a i tu smo mi lijeni da ih prepoznamo. I tamo i ovamo isti narod diše isti vazduh i gleda isto sunce. I tamo i ovamo, na grbači naroda uživaju bogati političari. Ništa od željezare u Zenici - ništa u Nikšiću. Nezaposlenost, krađa, prevare, kriminal, glad, bijeda. Sve je gore. A mi lijeni.
U naše ime, bez našeg znanja prodali sve što valja. Našim parama plaćaju đeci studije i griju im fotelje dok završe. I tamo i ovamo.
Tamo više narod ne može i neće. Ovamo smo lijeni i možemo ”kako ne možemo”! Tamo više neće da ćute i čekaju da im praunučad žive u dugovima.
Jesmo li mi na kraju glupi ili samo kukavice?
Ili smo samo lijeni....? Onda ništa!
Bonus video:
